S Krunoslavom Rendulićem nikad nije dosadno. Ni nogometašima Šibenika na treninzima, ni novinarima u neizbježnim (ne)službenim ćakulama s trenerom Narančastih. Čuli smo se samo dan poslije povratka s kratkih priprema u istarskom Medulinu.
Netom završene pripreme mogu se nazvati tek dvotjednim okupljanjem, a ne pravim bazičnim radom. Jeste li, unatoč tom problemu, zadovoljni odrađenim?
- Jesam, zašto ne bih bio? I slažem se s vama da to nisu bile klasične pripreme već samo nastavak jesenskog rada. A nastavak je bio istovjetan što se tiče atmosfere u momčadi, pristupa radu. Naši su prvotimci sve bliže profilu zapadnoeuropskih nogometnih profesionalaca - počeo je Rendulić.
Očekivali smo nešto šarenije društvo u Medulinu. Pogotovu, poslije istovjetnog stava vas i sportskog direktora Ivana Bulata da trebamo pojačanja u svakoj liniji. A stigao je samo iskusni Gordon Schildenfeld…
- Ako bismo posegnuli za statistikom, onda smo, što se tiče željenih pojačanja, zasad na 33 posto. No, prijelazni rok nije završio. Nismo jedini, koji još uvijek popunjavamo igračku križaljku. Posebice bih želio pojačati konkurenciju u napadu. A hoće li to biti Hrvat ili Južnoamerikanac, to je manje važno. Važnije je da to bude pravo pojačanje.
Kao da su Vas Alimi i Španja svojim dobrim radom gotovo prisilili da ne smatrate imperativom dolazak jednog (zadnjeg) veznog igrača.
- Alimi je gotovo neprepoznatljiv u odnosu na njegove prve šibenske dane. Skinuo je suvišne kilograme, vježba profesionalno. O Španji ne treba trošiti riječi. Obojica će biti među 20 igrača, koji će ozbiljno konkurirati za momčad. Tu brojku 20 ne smijete shvatiti kurtoazno. Čeka nas najmanje 23, a ja se i nadam 26 proljetnih utakmica. Točnije, plasmanu u finale Kupa. Igrat će se gotovo svaki treći dan. U toj situaciji ne možeš izbjeći kartone, ozljede… Otuda i potreba za nešto širim krugom udarnih igrača.
Stigla su i dvojica mladaca iz Kolumbije, Mina i Mena… Mina nam se svidio u istarskoj utakmici sa zagrebačkom Lokomotivom…
- Na dobrom ste tragu. Znate moju navadu da budem iskren. Svim odgovornima u klubu sam odmah kazao kako su pristigli momci puno profesionalniji, finiji u odnosu na trojicu Kolumbijaca koji su se vratili kući. Imali su i novaci, doduše, problema s prilagodbom na čvršći, intenzivniji trening. No, u pravu ste kad kažete da ima nešto u lijevom braniču Mini. Hitar, agresivan, ima i smisla za igru… Eksplozivan u skladu s prezimenom. Kao mina.
A domaći mladci?
- I oni napreduju. Stoper Grdić bi trebao smanjiti oscilacije u igri. Na jednoj je od prijateljskih utakmica bio gotovo besprijekoran, na idućoj je griješio. Mladi Niko Rak samo šuti i dobro radi. Napredovao je i Laća. Sva trojica trebaju samo tako nastaviti, te se dodatno naoružati strpljenjem.
Raduju sva spomenuta osvježenja i pomaci, no pretpostavljamo da se, ako izuzmemo ulazak Schildenfelda, momčad neće bitno mijenjati u odnosu na jesen.
- Ni momčad, ni igra. Ostat ćemo vjerni formaciji sa tri stopera. Hoćemo li na nekoj utakmici igrati šire ili uže, to ovisi o trenutku, pa i suparniku.
Zašto kapetan Bulat nije igrao u 'generalki“ s Lokomotivom?
- Osjetio je grč u zadnjoj loži, pa nismo htjeli ništa riskirati. Čekamo, doduše, pravi odgovor na ultrazvuku, no gotovo sam siguran da će Marko vrlo brzo biti u punom treningu.
Hajduk je pred vratima. Sa svim svojim problemima, ali svejedno opasan, iskusan suparnik…
- Bijeli nisu izuzetak. A tko to od prvoligaša nema problema? Svaki dan čitamo ili doznajemo kako treneri traže nova rješenja, kako se igrači sele iz kluba u klub. Hajduk je sa svim svojim problemima još uvijek dobra momčad. I laka utakmica za mene kao trenera, jer momčad ne treba posebno motivirati za sudar s Bijelima. A ja ne mijenjam staru jesensku naviku da u svakoj utakmici idem na pobjedu. Kod kuće i u gostima. Svejedno tko je kao suparnik na drugoj strani.
Kad već spominjete jesen, u prvom smo dijelu prvenstva dobili više komplimenata za igru nego bodova za ljestvicu.
- Zaslužili smo, nema sumnje, koji bod više. Ipak, više je razloga za zadovoljstvo. Ne samo klupsko, momčadsko, već i pojedinačno. Pa, svi su mlađi igrači, predvođeni kapetanom Bulatom silno napredovali. Moramo biti dodatno zadovoljni zbog prošloljetnih problema. Ako se vratimo na prvo, ljetno kolo onda su 14 osvojenih bodova sve samo ne i loša bilanca. U prvoj smo utakmici protiv Rijeke imali jedva 11 spremnih igrača. Na klupi jedan ozljedjeni prvotimac, tri juniora, Batarelo, koji je stigao samo dan ranije…
Zaboravili ste spomenuti Mršulju.
- Možda sam to učinio i namjerno. Čelnim ljudima kluba jasno sam kazao da na njega i Josu Maleša ne računam. Jednako kao i na Vukorepu, koji još uvijek ima problema s koljenom. Možda su ispisnice ili posudba rješenje za prvu dvojicu, pa i za nekog od mlađih igrača. Osobno, nemam problema, ako netko misli da trebaju i dalje ostati na Šubićevcu. Međutim, situacija, u kojoj udarni kadar vježba na travnjaku, a oni trče krugove oko igrališta, nije nimalo ugodna ni za koga. Posebice za spomenute igrače.
Za kraj, koliko vam kao treneru i bivšem nogometašu, koji u hrvatskom nogometu participira gotovo tri desetljeća, nedostaju gledatelji na tribinama?
- Puno. I više nego što mislite. Bez gledatelja smo posebno hendikepirani mi, Varaždin i naš prvi suparnik Hajduk. Ima susreta na domaćem travnjaku, kad su navijači odlučujući čimbenik. Teško bismo, primjerice, dobili onu dramatičnu utakmicu s Lokomotivom na Šubićevcu da nas Funcuti nisu podigli svojim fanatičnim navijanjem, kad se lomio rezultat. Nogomet bez gledatelja je kao juha bez soli. I nadam se da će već prvih proljetnih dana stići dozvola za popunjavanje barem trećine gledališta. S Funcutima ćemo puno lakše ostvariti naš temeljni cilj, prvoligaški ostanak - završio je Rendulić.