Šibenske blizanke Klara i Lucija, danas dvanaestogodišnje, ni u školu još nisu išle, a počele su dolaziti na radionice Međunarodnog dječjeg festivala (MDF) i ostale im vjerne već sedmu godinu. Ni ovogodišnji, 60. MDF nisu propustile. Nije ih u tome omelo ni njegovo korona izdanje s programom koji nije tako bogat kao prijašnjih godina. Nije ni to što je ljetna pozornica, glavna scena svih dosadašnjih festivalskih ljeta na kojoj su se u pravilu izvodile najveće i najatraktivnije predstave, ove godine ostala bez svoje naslovne uloge. Ni to što festival stisnut regulama nekog novog normalnog te financijski tri, četiri puta siromašniji negoli je bilo planirano, umjesto raskoši dostojne visokog jubileja, izgleda skromno kao na svojim davnim počecima sredinom prošlog stoljeća.
Znaju Klara i Lucija dobro da je za dječju radost ionako najvažnije dobro društvo i prijateljska atmosfera koja pršti na svim festivalskim radionicama. Zato su u svojih sedam godina radioničkog staža sudjelovale u mnogim, a ove godine pak odlučile su doznati kako postati karikaturist i strip crtač! Jer, obožavaju crtati, kažu, i dobro im ide, pa je to bio glavni razlog za odabir radionice. Manje, činjenica da je voditelj jedan od najistaknutijih hrvatskih karikaturista Nikola Plečko, poznatiti kao Nik Titanik.
Nik Titanik super crta
- Za Nika Titanika čule smo nekoliko dana prije negoli je počela radionica. Super crta, smiju se Klara i Lucija.
Zajedno s još 20-ak djece svako se jutro okupljaju kod gradskih vrata gdje je, u sjeni katedrale, ispred ulaza u krstionicu smještena radionica.
- Ajmo crtat ruku! Napravite lika koji maše, a možete i samo ruku. Ne, ne, nemojte kopirati svoju ruku. Nacrtajte je... Radimo karikaturu, znači nema pravila kod crtanja..., nadjačava dječji žamor poznati karikaturist, a dok maleni pokušavaju nacrtati zadano, koristimo priliku za razgovor.
- Ideja je da se djeci koja imaju interes za crtanje pokaže kako nastaje karikatura, koja je razlika između karikature i stripa. Naravno, ne ulazimo u detalje, ali želim im pokazati koliko je to zanimljivo i koliko tu ima veselja. Bitno je stvoriti tu emociju oko karikature, pa možda se netko jednom i uputi u tom smjeru, govori Nik Titanik. Primjećujemo kako u radionici prevladavaju cure, no u svijetu karikature i stripa u Hrvatskoj žene su vrlo rijetke.
- Na žalost u Hrvatskoj se samo dvije žene ozbiljnije bave karikaturom, stripom malo više. Isto je i vani, a zašto je tako odgovor bi možda mogli dati sociolozi. Mi smo u Hrvatskom društvu karikaturista otvoreni i fleksibilni, ali ne samo da nema žena, ne dolaze nam ni novi karikaturisti, govori Plečko i dodaje kako karikatura u današnje vrijeme baš i nije osobito "in".
- Postoji i danas, naravno, potreba u ljudima da nešto komentiraju. Ako ne da se sprdate, a ono barem da se kritizira. Pogotovo kod nas u Hrvatskoj gdje je politika obuzela sve aspekte našeg života društva. Ali živimo u drugačije vrijeme s novim tehnologijama, društvenim mrežama, youtube kanalima, novim formama izražavanja poput fotomontaže, koje su puno lakše od crtanja... Ima nekoliko autora koji to ozbiljno rade i puno drugih koji naprave neku fotomontažu i to objave. Dobiju puno reakcija i onda pomisle 'Gle, ja to mogu raditi!'. Tu već ulazimo u zonu lošeg humora i smeća, grubo rečeno, razmišlja Plečko, a dio krivice zbog vladavine lošeg ukusa vidi i u dosadašnjem obrazovnom sustavu koji slabo potiče kreativnost učenika. U njegovoj pak radionici ona je početak svega, dobrog stripa i uspjele karikature. Prethodi joj, naravno, i malo teorije, a potom mali Šibenčani svoju kreativnost vrlo brzo testiraju - crtat će karikaturu slavnog Dražena Petrovića, a zabavno će im biti i kada budu radili portretne karikature jedni drugih!
Igra s glinom
Radionica karikature i stripa jedna je od ukupno 24 radionice koliko ih je ove godine razasuto po gradskim ulicama i trgovima, dok se tek manji dio održava u zatvorenim prostorima.
Svega nekoliko desetaka metara prema rivi, na pločniku uz veliku travnatu površinu ispred biskupske palače mlada šibenska kiparica Tijana Mihailović mijesi i igra se s glinom, a u tomu je prati 20-ak mališana. Mahom su trogodišnjaci i dok oni sjede za stolom i od gline stvaraju neke svoje oblike, a neki bome i vrlo dojmljive skulpture poput broda, puža, šišmiša, čak i helikoptera, njihovi roditelji budno ih prate sa strane. Ne bi Tijana i njezina asistentica Nina Šegović, magistra likovne kulture iz Zagreba, same mogle na sve njih paziti. Jer, pozornost im ne traje duže od 15-ak minuta, a onda se valja protegnuti, trčati po travi i malo javiti mami i tati.
- Ono su premali i više su zainteresirani za materijal nego za finalni rad. Svaki dan imamo novu temu. Danas je to bilo kretanje. Najprije im malo o tomu govorim. Počela sam s tim kako se smjenjuju noć i dan, kako se ujutro budimo i koje su nam prve kretnje, što najprije radimo... Onda smo malo gledali krošnje stabala koje se njišu na vjetru i listiće, pa malo more i valove, travke i bube koje se kreću, pa smo jedni drugima gledali kosu, objašnjava Tijana koja je nekada, kao dijete, i sam rado dolazila na festivalske radionice. Jedne se posebno sjeća, a, tko zna, možda je upravo ona bila presudna za njezin kasniji odlazak na akademiju. Naime, pod vodstvom šibenskog akademskog kipara Aleksandra Ale Guberine bila je dio ekipe koja je izradila veliki kameni mozaik. I danas stoji na zidu zgrade županijske uprave. Takvih tragova i otisaka MDF-a po gradu trebalo bi biti znatno više, smatra to šibenski produkt dizajner Antonio Šunjerga. I on je, poput Tijane i mnoge druge šibenske djece koja je odrastala trajno obilježena MDF-om, njegovim predstavama, radionicama, susretima s umjetnicima, u sebi gradio neke slutnje i težnje da svoju profesiju jednom pronađe upravo u kreativnim industrijama, kako se to danas voli reći.
Klupa za grad i nepoznata Krka
Možda je zbog svega toga svoju ovogodišnju radionicu, Šunjerga nazvao Moj grad. Naravno, dizajnerska glava i ruka, potpomognuta s još 30-ak malih glava i isto toliko pari ruku, svom će gradu kao sjećanje na 60. rođendan MDF-a pokloniti veliku klupu za odmor i sjedenje. Ipak, drugačiju od drugih, pa će na njenom naslonu izrasti kuće i zgrade, a povrh njih svoje će mjesto naći i vjetrenjače. Ne zbog istoimene afere s nekadašnjom kninskom kraljicom u glavnoj ulozi, naravno. Radioničare druge muke muče. Za klupu koja će na jednom strani pokazivati sadašnji, a na drugoj neki novi, budući i, vjerojatno, ekološki Šibenik valja osmisliti i obojiti dijelove budućih zgrada. Dobro to ide Ivani (11) i Karli (12), iako boje ima na sve strane.
- Bojimo naslonjač za klupu. Imat će kotače i moći će se postaviti gdje bude trebalo. Mi ćemo je ostaviti ovdje kod Muzeja grada Šibenika kod topova gdje smo imali radionicu. Malo smo šporkali kamen na podu, ali nema veze. Rekli su da se boja lako može oprati, detaljne su Ivana i Karla.
Koliko je važno čuvati okoliš, možda najbolje znaju u radionici NP Krka nazvanoj Discover Krka koju vodi Silvija Ćaleta u suradnji s kreativnim edukatoricama Marijom Gundić i Brankom Telentom. Da bi se nešto voljelo, treba se i upoznati, a na Krki, koliko god je puta posjetili, uvijek se nešto novo može naučiti. Ali, desetogodišnji Nikola na radionicu je došao iz čistih estetskih razloga!
- Krka mi je lijepa i zato je jako zaštićena. Tamo se ne smije svašta raditi. Meni je najljepši slap i sve životinje: šišmiši, čovjekova ribica, zmije... Crvenkrpica nije otrovna, a poskok je. Jako, ali ga nisam vidio, samouvjereno će Nikola. Otkriva i kako voli istraživati, a na radionici će to raditi uz pomoć društvene igrice Discover Krka koja je svojevrsna mješavina Čovječe, ne ljuti se i Monopolyja.
- Djeca sada od plastičnih boca izrađuju cvijeće, pčele, šišmiše, paunove, ptice ili neke druge životinje po svom izboru. Radimo zapravo veliku podnu igru u kojoj djeca upoznaju Krku, kazuje Silvija. Radionica je, dodaje, namijenjena djeci od 10 do 14 godina i većina njih više je puta bila u NP Krka, a neki su čak i članovi Kluba prijatelja Krke. Svoj komadić gradskog trga ova je radionica pronašla u prolazu kod zgrade Županije. Na promaji da im ni korona ništa ne može. Svoju će igru slagati i sljedećih dana. Zaneseno i s radošću kao i ostalo 600-njak djece koliko ih ove godine ima na radionicama, po mnogima jednom od najprepoznatljivijih i najvažnijih sastojaka šibenskog MDF-a.