StoryEditor
Spektarbizarna arhitektura

Vlasti u Pekingu konačno rekle - dosta! Kinezi zabranili lažne Venecije i Parize, kao i nebodere više od 500 metara

24. svibnja 2020. - 21:35
A pogledajte Pariza, a pogledajte Eiffelovog tornja usred grada, i Parižanina na motociklu, a sve bez da mrdneš iz Tianduchenga. Ovaj je toranj mrvu manju, ide u visinu tek 108 metara. Pa je, mogao je bit malo viši...AFP

Kad ste u Kini, možete proputovati svijet a da ne napustite tu veliku zemlju. Možete vidjeti Eiffelov toranj, Slavoluk pobjede i središte Pariza, možete obići austrijska sela, moskovski Kremlj, zgradu Capitol u kojoj zasjeda američki Kongres, možete vidjeti čuvenu zgradu Sydneyske opere ili venecijanski Trg sv. Marka...

Samo... morate ipak znati da ljupko selo koje ćete vidjeti nije u Alpama, niti na obali jezera u Austriji, a ne zove se ni Hallstatt poput originalnog, nego se njegova doslovno izgrađena kopija nalazi u kineskoj provinciji Guandong i smještena je na tamošnjem jezeru.

Također, toranj koji spominjemo nije čuvena građevina inženjera Gustava Eiffela, niti se nalazi blizu rijeke Seine, nego je u pitanju njegova tri puta manja kopija, visoka 108 metara, a izgrađena je u Tianduchengu pokraj Šangaja.
Nije riječ samo o zabavnim atrakcijama.

U Tianduchengu je okolo tornja izgrađen 31 četvorni kilometar “copy paste” arhitekture, tako što su preslikane zgrade i ulice iz središta Pariza. To nije napravljeno kao tematski park, nego kao prostor za stanovanje i posao.

Kinezi su počeli klonirati i vlastite spomenike. U najbogatijem kineskom selu Huaxiju kopirali su Kineski zid. Replicirali su 2,5 kilometara, ali i to je bilo dovoljno da su turisti koji su tamo došli pomislili kako posjećuju originalni zid. Ni to nije bilo dovoljno pa su u Huaxiju kopirali i trg iz Tiananmena.

’Prženje’ gradova za podsmijeh Zapada

No, sada je izgleda došao kraj tome plagijatorstvu u kojem se arhitekturu, čak i čitave dijelove tuđih gradova, “pržilo” kao CD-ove, a koje je postalo predmet podsmijeha u zapadnim medijima i na Googleu, Facebooku i YouTubeu, koji su u Kini zabranjeni. Kineske imitacije izrugivane su kao primjeri kiča, lošeg ukusa i pohlepe investitora.

Sada je kineska vlast odlučila zabraniti kopiranje arhitekture koje se uglavnom odnosilo na europske uzore, iako je bilo i drugih slučajeva. Primjerice, kopiralo se veliku sfingu iz Gize koja je uništena nakon tužbe egipatskih vlasti. Prema pisanju “Global Timesa”, medija koji drži Komunistička partija, kineska je vlada odlučila “zabraniti plagiranje, imitiranje i oponašanje dizajna drugih zgrada, prema objavi koju su zajedno izdali Ministarstvo graditeljstva, urbanog i ruralnog razvoja te Državna komisija za razvoj i reforme”.

Također, ovom je prilikom Vlada odlučila ograničiti i izgradnju nebodera na 500 metara visine. Već prije ovoga kineska je vlast 2016. izdala upozorenje da treba prekinuti s “bizarnom arhitekturom”. No, to nije dalo rezultate, ali analitičari koji su komentirali novu vijest smatraju da je ovaj put vlast zauzela odlučniji stav.

Naime, osim kloniranja tuđe baštine, kineska je arhitektura na Zapadu bila predmet oštrih napada i izrugivanja zbog nekih smiješnih i “uvrnutih” arhitektonskih dizajna, kao što su zgrade koje svojim oblicima doslovno podsjećaju na bocu alkoholnog pića, čajnik, ribu, pauka, mobitel....

BBC u svojem izvještaju naglašava kako ovaj potez kineske vlade nastoji pokrenuti “novo razdoblje” u tamošnjoj arhitekturi, potaknuti je da se oslanja na vlastito kulturno naslijeđe, a da istovremeno gleda u budućnost. Dokument koji je objavljen, prenosi BBC, treba navesti arhitekturu da “ojača kulturno pouzdanje, pokaže odlike grada, izloži njegov suvremeni duh i predstavi kineske karakteristike”.

Kineska vlast ističe da su muzeji, kazališta i stadioni zgrade koje pružaju velike mogućnosti da se preko njih demonstrira originalni način razmišljanja i oblikovanja u arhitektonskom dizajnu.

image
Ma čekajte, priznajte da je ovo vrhunac - planina Rushmore usred parka Shaping u kineskom gradu Chongqing. Doduše, ovo baš i nije neka planina, ali četiri američka predsjednika su isti kao u originalu - George Washington, Thomas Jefferson, Theodore Roosevelt i Abraham Lincoln
AFP

Postoje različita mišljenja zašto su Kinezi toliko skloni kopiranju tuđe arhitekture. Neki smatraju da na taj način pokazuju kako su postali dovoljno moćni i utjecajni da mogu prisvojiti svjetsku kulturu. Po drugoj teoriji, radi se o istom principu kao i kod kopiranja dizajna mobitela, automobila ili modnih brendova (na primjer, od torbe “Adidas” ukrade se dizajn, čak i logotip, ali se doda slovo pa se dobije “Addidas”).

Po toj teoriji, Kinezi prvo ukradu neki dizajn, kao jeftinu varijantu u odnosu na original, a nakon nekog vremena unaprijede “know-how”. Na primjer, u početku nitko nije ozbiljno shvaćao jeftine kineske mobitele, ali danas se nitko ne smije na njihov spomen, osobito nakon što su njihove tvrtke preuzele svjetsku dominaciju u proizvodnji tih uređaja.

To je ‘kulturna nesigurnost’

No, kako god bilo, kopiranje arhitekture zabranjeno je novim partijskim dekretom, a Han Feng, voditeljica Odjela za krajobraznu arhitekturu na Sveučilištu Tongji, u službenom je glasilu “Global Timesu” pojavu plagiranja tuđe arhitekture po kineskim gradovima proglasila “rezultatom kulturne nesigurnosti”.

Da bi se razumio širi kontekst u kojem se javlja “copy paste” arhitektura, valja reći da se ona pojavila kao dio urbanizacije Kine, procesa nezabilježenog u svjetskoj povijesti. Do 2018. godine 288 milijuna kineskih migranata napustilo je sela i došlo raditi u kineske gradove. To je proglašeno najvećom migracijom u povijesti čovječanstva.

Također, izgradnja gradova koja se provodi u Kini ne može se usporediti ni s čim u ljudskoj povijesti. Trenutno je 113 gradova s više od milijun stanovnika.

Washington post je 2015. godine objavio da je Kina samo u razdoblju od 2011. do 2013. godine upotrijebila više cementa nego Sjedinjene Američke Države u čitavom 20. stoljeću!

Kineska urbanizacija je svjetski važan proces, nobelovac za ekonomiju Josip Stiglitz prognozirao je da će ona biti jedna od dvije najveće snage koje će utjecati na razvoj u 21. stoljeću (po njegovu mišljenju, druga su tehnološke inovacije u SAD-u).

Zadnjih desetak godina nastajale su tisuće gradova s gotovo zastrašujućim ponavljanjem tipskih obrazaca – nebodera, stambenih blokova, širokih cesta...

Ti gradovi kao da su oživjeli iz neostvarenih urbanističkih projekata Le Corbusiera o gradovima kao “strojevima za življenje”. “Copycat” i “uvrnuta” arhitektura, koji su postali mete napada, predstavljali su u tim gradovima neku vrstu različitosti u nepreglednoj bezličnosti tog ponavljanja identičnih zgrada i nebodera.

S druge strane, koliko god bilo smiješno klonirati tuđu kulturu, osobito kad se posjeduje bogata vlastita tradicija, kakvu imaju Kinezi, a koja je i starija od zapadne, mora se reći da su neki strani mediji pokazali nasladu, čak i pakost, u pisanju o problemima kineske urbanizacije. Svako malo televizijske kuće, osobito američke, najavljuju kako će uskoro prsnuti kineski “balon” stambene gradnje.

Primjer za to su takozvani “gradovi duhova”. Naime, u Kini se unaprijed izgrade čitavi gradovi za došljake sa sela. Proces nastanjivanja nije bez problema jer migranti sa sela ne žele dolaziti u prazne gradove gdje još nema radnih mjesta. Bilo je dosta negativnih izvještaja o apsurdno praznim gradovima.

No, na Wikipediji smatraju da je ispravniji termin “nenastanjene nekretnine”, kažu da je većina tako izgrađenih gradova iznevjerila početna visoka očekivanja, ali su mnogi ipak s vremenom nastanjeni, pa su neki od autora priče o “gradovima duhova” naknadno korigirali stavove.

image
Iloeiiiii - odzvanja austrijskim planinama koje su se malo pomakle do grada Huizhou u provinciji Guangdong. Provincijalno, zar ne?
AFP

Urbanizacija se događa u vremenu kad Kina s drukčijom ekonomijom i monolitnim političkim uređenjem (za koji su bivše komunističke zemlje povjerovale da u njemu nema budućnosti) ostvaruje velik svjetski utjecaj, a on se osobito odražava u kineskim gradovima. Primjerice, Šangaj ostvaruje ekonomsku dobit koliko i Nizozemska, ima otprilike isti broj stanovnika kao ta država i šest puta veću gustoću naseljenosti od Amsterdama.

Gdje su Kinezi pogriješili

Interpretacije urbanizacije značajno se razlikuju. Na primjer, analitičarka Lauren Teixiera smatra da su Kinezi pogriješili kad su se odlučili da urbanizaciju provode po modelu Le Corbusierova urbanizma iz 20-ih godina, s velikim stambenim blokovima “spavaonicama”, gdje ljudi po neke potrepštine moraju ići autom na drugi kraj grada. Takav je princip davno napušten u Europi i Americi u ime mješovitih funkcija i susjedstva po kojem se može šetati bez sjedanja u auto, što povezuje ljude, a sve što treba nadohvat je ruke.

Po njezinu mišljenju, Kinezi su napravili veliku pogrešku odabravši zastarjeli model, a veliko oslanjanje na korištenje auta pridonijelo je zagađivanju njihovih gradova.

Ali nizozemski urbanist Joost van den Hoek, koji živi i radi u Kini i sudjelovao je u brojnim planiranjima za njihove gradove, tvrdi posve suprotno. Kaže da se četvrti upravo planiraju tako da u njima budu dostupni raznovrsni sadržaji, te da se javni prijevoz koristi više nego što se na Zapadu misli.

Drugi analitičari kažu da ekonomske razlike, koje su u Kini manje nego na Zapadu, u zadnjem desetljeću dolaze do izražaja, jer cijene stanovanja u elitnim dijelovima gradova sve više rastu. Gustoća izgradnje primjetna je osobito u poslovnim četvrtima, gdje dominiraju visoki neboderi. Čini se da nije bilo tako davno kad je ultimativni prizor poslovnih nebodera bio slika Manhattana.

No, Kina danas ima najviše nebodera na svijetu. “Daily Mail” piše da Kinezi imaju čak 2177 nebodera viših od 150 metara i 85 zgrada viših od 300 metara. Za usporedbu, SAD ima 807 nebodera viših od 150 metara i 25 koji prelaze 300 metara. Također, od 12 najviših zgrada na svijetu, sedam ih je u Kini. A to nas dovodi do drugog dijela ove priče. Naime, do razloga zašto su Kinezi zabranili nebodere više od 500 metara.

Partijsko glasilo “Chinadaily” navodi da je takva odluka donesena kako bi se “pomoglo sačuvati tradicionalne i povijesne građevine, a urbanu arhitekturu navelo da više predstavlja kulturu ove zemlje”.

Ujedno, prema stručnjacima koje ovaj list ne imenuje, vladin dokument trebao bi spriječiti štetu koju velike i neobuzdane poduzetničke gradnje uzrokuju povijesnim jezgrama gradova.

Što se tiče restrikcija, “Chinadaily” piše da će neboderi viši od 500 metara ipak moći biti izgrađeni ako njihove planove odobre dva središnja vladina tijela.

No, u istom tekstu najavljuju da su barem tri supervisoka nebodera koje se planiralo graditi ovom odlukom dovedena u pitanje.

Za manje gradove restrikcije su još veće, u njima nebodere više od 250 metara mora odobriti vlada. Što se tiče zgrada viših od 100 metara, one će morati proći provjere lokalnih vlasti, od statičkih elaborata do onih protupožarne zaštite. Ne znamo koliko su ovi uvjeti za sigurnost gradnje bili ranije primjenjivani kad se sada na njima inzistira.

image
Aha, evo malo i Moskve, Kremlj, da ne bude kako Kinezi samo kradu od Amerikanaca. Kako i priliči ruske su prijatelje, hm, smjestili u središte Kine, u Peking
AFP

Ravnatelj u pekinškoj Gospodarskoj komori, u odjelu za stambene nekretnine, Li Naichao kaže kako će ovaj vladin vodič zaštititi povijesne slojeve gradova.

– Otkako su krenule reforme i započelo otvaranje u kasnim 70-im godinama, država je žrtvovala neke od prirodnih resursa, a svojstva i stilovi od povijesnog značenja u nekim su urbanim središtima gradova devastirani. Moramo to zaustaviti jer ulazimo u novu fazu razvoja – smatra Naichao.

Po njegovu mišljenju, velike zgrade, kao što su muzeji, stadioni, izložbeni saloni i kazališta, moraju zastupati karakteristike grada. Ovi objekti dosad nisu bili u stanju zastupati lokalna obilježja, smatra Naichao i dodaje da je, zbog istovjetnosti zgrada, ljudima teško reći u koji su kineski grad došli ako ne znaju njegovo ime.

– Ovaj vodič namijenjen je da pomogne u prepoznavanju kaosa koji je nastao tako što su neki gradovi nepotrebno učinili arhitekturu razmetljivom, on cilja na sredine koje obožavaju strane stilove u arhitekturi. Učvrstit će kulturno samopouzdanje Kine i manifestirati njezina obilježja – dodao je.

U ovom dokumentu nije spomenuto za koju bi se fazu razvoja Kine arhitektura trebala pripremiti.

Arhitektura kao glas vladajućih

Svejedno, možda kineska vlada ovom odlukom kako treba graditi, s naglaskom na značajne objekte u gradovima koji su važne ekonomske poluge, ipak šalje poruku za vrijeme koje uskoro dolazi. U njemu će se nakon krize koronavirusa možda presložiti karte u rukama globalnih sila, a arhitektura je često bila odraz i izraz vladajuće ideologije i politike.

U dokumentu koji su prenijeli mediji izrečena je ideološka ambicija. Zabranjivanjem arhitekturi da bijedno plagira strane uzore, od nje se traži da kreativno povezuje tradiciju sa suvremenim rješenjima. To bi značilo da se traže autentični arhitektonski brendovi, kao dizajni građevina koji će obilježiti velike investicije i stvoriti prepoznatljive vizualne “ikone” gradova. Time je u poljuljanom globalnom političkom i ekonomskom poretku arhitekturi zadana uloga da suvremenim “čitanjem” tradicije predstavlja Kinu kao svjetsku snagu koja se, sigurna u svoj identitet, odlučno kreće prema naprijed.

S druge strane, ideja da se obuzdaju visine građevina kako bi se istaknula kulturna tradicija gradova, koja je u brojnim slučajevima bila žrtvom dosadašnjeg razvoja, osim što izgleda kao dobrodošlo smirivanje pohlepe poduzetnika, možda je i dobro osmišljena strategija da se izbjegnu ekonomske poteškoće.

Naime, Daniel Safarik, glasnogovornik CTBUH-a, organizacije koja je u Chicagu specijalizirana za visokogradnje, smatra da, osim čuvanja kulturnog identiteta, izbjegavanje ekonomskih rizika također može biti povod vladine odluke.

– Mnoge visoke zgrade grade se bez pune garancije zakupa na početku projekta, a u nastojanje da ih se dovrši uključena je značajna količina dugova – napominje Safarik i podsjeća kako su neki neboderi u Kini godinama imali problema da dovrše konstrukciju.

Priprema li se, dakle, Kina za skok tigra i poziva arhitekturu da joj pruži dostojanstveno ruho, ili pak u vremenu velike krize oprezno ograničava moguće građevinske promašaje, ostaje vidjeti. Statistike kažu da je u travnju stopa nezaposlenosti u SAD-u bila 14,7 posto, a u Kini oko šest posto. Što donosi budućnost, ne može se vidjeti na horizontu niti sa zadnjeg kata najvišeg nebodera. No, možda doista nisu potrebne tako visoke građevine za ono što sutra dolazi.

Izdvojeno

12. kolovoz 2020 00:16