StoryEditor
Spektarbit će još i gore

Suša i drugi najtopliji ožujak ikad, živjeli! Kratkotrajno varanje prirode izazvano koronavirusom ne može nikoga obmanuti

Piše Ivo Bonković
2. svibnja 2020. - 23:26
Tom Dubravec/Hanza media

Poljoprivrednici, oni ozbiljni, ali i oni vikendaški ljubitelji motike, zabrinuti su zbog suše koja hara Hrvatskom. Tko god je proteklih dana zabio motiku u zemlju, vidio je kako je ona suha kao usred kolovoza. I ova kišica što je pala posljednjih nekoliko dana (tekst je pisan prije subote - nap. PSD) ne može se nazvati ozbiljnom kišom.

Sve to nije ni čudno kad je posljednji pravi kišni mjesec bio lanjski studeni.

Tada je sve do sredine mjeseca kiša nemilice lila. I u Europi je taj jedanaesti mjesec prošle godine bio jedan od najvlažnijih u povijesti klimatoloških mjerenja, a količine oborina prosječno su u Europi bile četiri puta veće u odnosu na uobičajeno na zapadu i jugu Europe.

Još je nešto kiše, ali ne u dovoljnim količinama, bilo u ožujku, i kraj. Nema više. Uz to nisu nas mimoišle “marčane bure”, dapače puhale su baš kako to tradicija nalaže, i tlo se dodatno osušilo.

Tako je, a bit će i još gore, pogotovo u Dalmaciji.

Europski trijumf. Čestitamo!

Europa je prošlu godinu trijumfalno obilježila kao najtopliju u poznatoj meteorološkoj povijesti. BBC navodi kako su u posljednjih pet godina u svijetu temperature bile prosječno preko jednog Celzijeva stupnja više u odnosu na kraj 19. stoljeća. Europa si je dala truda pa je taj prosjek lani bio veći za dva Celzijeva stupnja, a u mnogih dijelovima kontinenta temperature su bile tri do četiri stupnja više od uobičajenih.

Prema europskim podacima koji potječu iz klimatološke službe Copernicus Europske unije, 11 od 12 najtoplijih godina u Europi od početka mjerenja bile su nakon 2000. Vrijeme je da se otvori šampanjac, zar ne?

Razlog za takvo kuhanje naše atmosfere jesu klimatske promjene, a potvrdila je to u svojim komentarima toplinskih rekorda i Svjetska meteorološka organizacija.

Reuters navodi kako znanstvenike zabrinjava što je prosječna temperatura u Europi u posljednjih pet godina prosječno dva Celzijeva stupnja viša u odnosu na predindustrijsko doba.

To sugerira, navode klimatolozi, da kontinent krši obećanja dana u okviru Pariškog klimatskog sporazuma da se rast temperature održi na manje od dva Celzijeva stupnja.

Znanstvenici ističu da je pandemija koronavirusa možda privremeno zaustavila emisiju stakleničkih plinova, no upozoravaju da se treba učiniti mnogo više kako bi se zaustavili zabrinjavajući trendovi.

Priroda ipak nije glupa, zna da ovo privremeno čišćenje atmosfere nije izazvano djelovanjem ljudske vrste kao jedine štetočinske vrste na planetu, nego nekim vanjskim podražajem. A čim ta opasnost prođe, ljudi će nastaviti po starome, ili po novome još gorem, jer treba nadoknaditi te puste dane i tjedne bez zagađivanja.

A priroda će nam i na to poslati snažan odgovor, primjeren glupoj vrsti koja ništa ne uči iz svojih pogrešaka. Otvorit ćemo mi taj šampanjac, nema straha...

Iz europske klimatološke službe Copernicus, sa sjedištem u Londonu, objavili su kako je ovogodišnji ožujak po visini temperature jednak drugom i trećem najtoplijem ožujku do sada (2017. i 2019. godine).

Naravno, iz Copernicusa napominju kako postoje oscilacije, pa jedan mjesec sam po sebi ne mora označavati trend, ali previše je takvih ožujaka da ne bismo procijenili što nas sve čeka.

– U Europi, temperature su bile blizu ili nešto ispod prosjeka u najzapadnijim dijelovima, ali znatno iznad prosjeka oko Baltičkog mora i na Istoku. Znatno iznad prosjeka temperatura je bila u većini dijelova Rusije i mnogim regijama u Aziji, u većini dijelova istočnog i južnog SAD-a, Meksika, na jugu Južne Amerike, srednje Afrike i zapadne Australije... Informacije o višoj temperaturi u ožujku od posljednjeg referentnog razdoblja mogu biti uznemirujuće, ali kao takvo ne predstavlja klimatski trend jer mjesečna odstupanja temperature variraju. Važno je stalno nadgledanje klime, a Copernicus svakodnevno prikuplja globalne podatke o temperaturi. Za utvrđivanje mogućih dugoročnih trendova vezanih uz klimatske promjene važna su promatranja koja datiraju u prošlost. Stoga uspoređujemo i naše podatke s klimatskim podacima koji potječu iz predindustrijske ere kako bismo utvrdili ove dugoročne klimatske trendove – navodi nam Tea Mađerić iz tvrtke Sponacode koja surađuje s Copernicusom.

Gdje ćemo? Na Svalbard!

Istina, ponegdje je bilo i niže od prosječnih temperatura. Sjeverna i zapadna Kanada, Grenland, Svalbard i istočna Antarktika. Primamljivo, zar ne?

Ozbiljna država morala bi se pobrinuti za vrijeme koje nas čeka, ili koje je već tu. Sve manje oborina, sve više ekstremnih klimatskih pojava, i sve nepovoljniji uvjeti života i proizvodnje hrane, a prvenstveno se sve to odnosi na Dalmaciju. S druge strane, možda je sve to izmišljotina i neka podla teorija zavjere. Barem tako razmišljaju Hrvati. Ne vjerujete?

Istraživanje stavova i uvjerenja o klimatskim promjenama koje je provelo svjetsko udruženje za istraživanje tržišta WIN International, u suradnji s Medianom Fides, među gotovo 30.000 ljudi, pokazalo je da su Hrvati manje zabrinuti ljudskim djelovanjem na klimu od većine ispitanika u 40 zemalja svijeta.

Pokazalo se da samo 70,4 posto Hrvata smatra da su klimatske promjene rezultat ljudske aktivnosti, što nas pozicionira na pretposljednje mjesto od 40 zemalja, dok ta vrijednost u Sloveniji iznosi 86,8 posto, a u Italiji 83 posto. Tako je, bravo, nismo mi ništa krivi. I neće to nas pogoditi, zar ne?

Pa neće, na pitanje predstavljaju li klimatske promjene ozbiljnu prijetnju čovječanstvu, stav Hrvata je treći odostraga – 69,7 posto.

Iza nas su samo Pakistan (62 posto) i Kina (56,8 posto). Ajmo opet otvorit šampanjac...

#SUŠA#KLIMATSKE PROMJENE

Izdvojeno

4. svibnja 2020. - 23:45