StoryEditor
Spektarekonomska analiza

Korona je stvorila novi poredak: Njemačka je jedina preostala velika sila Europe, to priznaje i Orban

Piše Tihomir Rajčić
21. lipnja 2020. - 16:02

Da bi "zakrpile" rupu u europskim gospodarstvima, Europska komisija i pojedine zemlje koje to sebi mogu priuštiti do sada su potrošile oko 2200 milijardi eura, izvješćuje prestižni tjednik The Economist.

Ovaj iznos "čarobnog novca", koji je ekvivalent godišnjeg BDP-a jedne Italije, samo je početak akcije za gospodarski spas Europe i njezinih naroda. Posebno onih na istoku, koje tek očekuje bolni udar korona-recesije i koji će proći puno lošije nego bogatiji europski susjedi, osobito Njemačka, čija kancelarka Angela Merkel opet vlada Europom.

Naime, Njemačka manje-više bez problema nosi teret krize, kojoj se suprotstavila s više od 1000 milijardi eura utrošenih u spašavanje vlastitoga gospodarstva, koje, kad se oporavi, može biti motor oporavka čitave Europe. Zato Angela Merkel ima političke (čitaj: financijske) snage voditi pregovore o spašavanju Europe, u što, prema raspoloživim podacima, planira uložiti od 130 do 400 ili čak 500 milijardi eura.

U ovakvoj situaciji ne treba čuditi što čak i "nestašni" politički disident Angeline Europske pučke stranke, mađarski premijer Viktor Orban, priznaje da je Njemačka jedina preostala velika sila Europe.

Istovremeno, Angelin mlađi strateški partner, francuski predsjednik Emmanuel Macron, želi spasiti Francusku i Europu igrajući dvostruku političku igru. S jedne strane, zagovaranjem zajedničkog europskog zaduživanja na svjetskim tržištima novca želi dobiti dodatna sredstva za spas francuskoga gospodarstva, ali i osigurati potporu svojih političkih saveznika na jugu Europe.

S druge strane, ruku pod ruku s Angelom Merkel, nastoji očuvati strateški i diplomatski prestiž Francuske te zajedničkim njemačko-francuskim potporama i ojačati francuske gospodarske uzdanice.

Naime, kako piše The Economist, Merkel i Macron zajedničkim ulaganjem žele svoje gospodarske divove pretvoriti u europske strateške gospodarske projekte, što bi na duge staze ojačalo nadmoć obiju zemalja. Takav razvoj događaja među zemljama na istoku Europe, koje će korona-recesija pogoditi vrlo teško, budi strah da će moćni zapadnjaci jednostavno progutati njihovo gospodarstvo.

Pad istočne Europe

Iza ovog straha je očekivan gospodarski pad istočne Europe, koji bi se trebao kretati od oko četiri posto u Poljskoj do 11 posto u Hrvatskoj.

Uzrok takvog pada su na prvome mjestu vrlo slabašni zdravstveni sustavi istočnoeuropskih zemalja, koje za zdravlje po stanovniku troše upola manje nego europski zdravstveni prvak Austrija. Zato je brzo i učinkovito "zaključavanje" bilo jedini učinkoviti način otpora koronavirusu, posebno u Hrvatskoj, koja u zdravlje po stanovniku ulaže tek trećinu austrijskog iznosa.

Analizirajući uzroke ovog pada istočne Europe, The Economist posebno navodi primjer Hrvatske, koja je previše ovisna o turizmu, koji čini nevjerojatnih 25 posto njezina BDP-a.

Ipak, u bližoj budućnosti ove zemlje mogu očekivati relativno brz oporavak, posebno zahvaljujući činjenici da im je u susjedstvu europski gospodarski i politički div Njemačka, čiji će se oporavak "razliti" po čitavoj Europi. Važan je činitelj i mogući sveeuropski paket gospodarske pomoći, ali i otpornost pojedinih zemalja, posebno Poljske.

Naime, poljska konzervativna vlada, koja je, uz Viktora Orbana, drugi "zločesti dečko" europske politike, usprkos kriznoj situaciji uspijeva igrati s najvećim europskim igračima i dio svojih gospodarskih divova ugurati u europske strateške projekte koje će pomagati promišljenim tiskanjem novca.

Naime, kako ističe The Economist, Poljska će vrlo vjerojatno uspješno iskoristiti svoj monetarni suverenitet i devalvacijom nacionalne valute svoje proizvode učiniti jeftinijima, a time i konkurentnijima na europskom tržištu.

image
AFP

Zaduženje, da ili ne, i koliko

Ipak, Poljaci, Hrvati i ostali narodi istočne Europe iščekuju rezultate pogađanja oko paketa europske pomoći.

Kako sada stoje stvari, Europljani se nalaze pred nedoumicom oko toga hoće li se ostvariti ambiciozna zamisao Europske komisije, koja na svjetskim tržištima novca planira pozajmiti 750 milijardi eura i manje-više ga podijeliti ugroženim državama, ili će prevladati nedavna strateška pogodba Angele Merkel i Emmanuela Macrona koja predviđa puno restriktivniji kredit od 500 milijardi eura.

S druge strane, još uvijek nije završena priča o "korona-obveznicama" kojima bi, pojednostavljeno rečeno, Europska središnja banka otkupila i za bolja vremena konzervirala dugove zemalja pogođenih krizom.

Naime, kako piše prestižni njemački tjednik Der Spiegel, iako je Angela Merkel vrlo hladno odbila uopće razgovarati o toj zamisli, priča o "korona-obveznicama" nije završena.

Osim najizravnije zainteresiranih zemalja juga Europe, koje su se okupile oko Emmanuela Macrona, "korona-obveznice" postale su vrlo važno ideološko-političko pitanje za eurooptimiste širom kontinenta. Za njih je ovo počelo izgledati kao strateško pitanje očuvanja Europe koje nadilazi nacionalističko cjenkanje koje se trenutno zbiva u Bruxellesu.

Iza ovih riječi, smatra The Economist, krije se činjenica da Europa nije učinkovita unija kao Amerika i da nije izvjesno da će u skorijoj budućnosti to i postati.

Gledajući u povijest, The Economist smatra da je nedavna pogodba Angele Merkel i Emmanuela Macrona oko zajedničkog europskog kredita od 500 milijardi eura korak u pravom smjeru, ali još uvijek premalen.

Predstojeću korona-recesiju The Economist smatra pravim trenutkom da Europa napravi korak prema fiskalnoj integraciji i zajedničkom zaduživanju kojim je krajem 18. stoljeća političar i ekonomist Alexander Hamilton položio temelje današnje Amerike. Ovo tim više što bi kredit od 750 milijardi eura koji planira uzeti Europska komisija činio tek nekoliko postotaka europskog proračuna.

Unioniste koči Merkel

To znači da bi Europska unija sama, da izravno ne opterećuje države članice, mogla vraćati kredite, koji bi tako postali "čarobni novac" za spas europskih gospodarstava.

No, ova europska unionistička politika trenutno nema izgleda jer joj se protivi Angela Merkel, koja svoju pogodbu s Macronom vidi kao jednokratni politički ustupak Europi. Njezinim stopama ide i tzv. štedljiva četvorka – Austrija, Danska, Švedska i Nizozemska, kojima se uopće ne sviđa zamisao Europske komisije o podjeli novca i koje očekuju da zemlje juga Europe provedu strukturne tržišne reforme.

No, takvi bi zahtjevi u ovom trenutku izgledali preteški za zemlje juga Europe, ali i za mnoge koji se ne žele odreći nacionalnog suvereniteta, na primjer Poljaci. U sjeni ovih nacionalističkih turbulencija u Španjolskoj se priprema ljevičarski društveni eksperiment.

image
AFP

Naime, dok Europa iščekuje zajednički dogovor o borbi protiv korona-recesije, vlada u Madridu priprema veliki eksperiment s osnovnim dohotkom koji bi zaštitio najsiromašnije građane. Prema zamisli ljevičarske koalicijske premijera Pedra Sancheza, država bi svaku "ozbiljno siromašnu" obitelj izravno pomagala s 1050 eura mjesečno.

Ovu pomoć, koja bi obuhvatila oko 850.000 obitelji ili 2,3 milijuna ljudi, odnosno oko pet posto stanovnika zemlje, The Economist smatra vrlo zanimljivim i potencijalno korisnim projektom jer potiče društvenu ravnopravnost i povećava otpornost zemlje na krizu. Stoga godišnji trošak od oko tri milijarde eura smatra opravdanim primjerom primjene politike "čarobnog novca".

Pozajmi pa podijeli

Naravno, iza ovog izraza koji se danas često koristi u ekonomskim procjenama situacije u Europi nije nikakva čarolija, nego fiskalna ekspanzija, odnosno bezgranična potrošnja. To je sasvim na tragu namjere Europske komisije da povoljno pozajmi, a zatim podijeli 750 milijardi eura, ili politike Njemačke, koja na nacionalnoj i na lokalnim razinama troši tisuće milijardi eura za spas vlastitoga gospodarstva.

Važan dio te politike su i spomenute "korona-obveznice" koje su, kako sada stoje stvari, važno ekonomsko, političko i ideološko pitanje koje neće tek tako nestati s europske političke pozornice. Tim više što mnogim analitičarima izgledaju kao racionalan i vrlo prihvatljiv način stvaranja "čarobnog novca" za spas Europe.

‘Čarobni novac‘ za Hrvatsku


Iako Njemačka za sada čvrsto odbacuje "korona-obveznice", iz
hrvatske perspektive to je opcija koju stalno valja imati na umu.
Naime, četrdesetak milijardi eura hrvatskog duga je manje nego kap
u moru raznih europskih koje bi mogle doseći iznose od dvije do tri tisuće
milijardi eura.

Zato, ako Francuska i njezine saveznice na jugu Europe, ali i
eurooptimisti uspiju realizirati projekt "korona-obveznica", konzervacija hrvatskog duga ili barem njegova dijela, za bolja vremena, za Hrvatsku bi bilo vrlo dobro rješenje. To bi nas, kao i dosljedne društvene i tržišne reforme, moglo pomaknuti sa sadašnjeg, neslavnog, predzadnjeg mjesta unutar
europske obitelji.

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 11:33