Array ( [view] => item )
noget
StoryEditor
Spektarsvima dobro

Idemo li prema velikoj postizbornoj koaliciji SDP-a i HDZ-a? Dosadašnja kampanja kao da daje za pravo takvom scenariju...

21. lipnja 2020. - 11:51
Robert Fajt/HANZA MEDIA

Idemo li prema velikoj postizbornoj koaliciji SDP-a i HDZ-a. I gura li dvije najveće stranke u neizbježan zagrljaj svojim posljednjim potezima upravo Miroslav Škoro, koji je prirodni partner trenutno vladajuće stranke?

Njegova poruka kako je postizborna suradnja HDZ-a i Domovinskog pokreta moguća pod uvjetom da Andrej Plenković ne bude premijer, postala je i forte cijele kampanje DomPok-a. Izjava je to nakon koje nema natrag. Neki su je usporedili s ponašanjem Mosta spram HDZ-a kada je uvjet suradnje bio - Tomislav Karamarko ne može biti premijer.

Pa je to postao "građevina" Tim Orešković.

Most je svoj zahtjev postavio početkom pregovora. Ovdje to nije slučaj. Škoro je postavio ultimatum tri tjedna prije izbora. Prvo ga je iznio Robert Pauletić (drugi na listi DomPok-a u Desetoj izbornoj jedinici) u razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju", a sada ga kao forte kampanje koristi Škoro.

Domovinci se nadaju kako će HDZ-ovci ponovo prihvatiti, upravo Plenkovićevu, poruku kako stranka ne smije biti talac jednog čovjeka (u to je vrijeme bila riječ o Karamarku). Plenković ipak nije Karamarko, i ta će priča ovog puta ići teže.

Tri su moguća scenarija

Predsjednik HDZ-a okružio se ljudima svih frakcija, uz njega su i Božinović i Medved, a tako je mudro postupio i prilikom crtanja izbornih lista. Nitko se neće nakon rezultata nabacivati blatom na vrh stranke i tvrditi kako na njima nema nikakve krivice za mogući neuspjeh. I unutarstranačka oporba je na listama, prema tome i uspjeh i neuspjeh bit će zajedničko (ne)djelo.

Zaštitivši se tako od udara bilo koje struje iz same stranke, a i gardom koji je potpuno drukčiji od Karamarkova, ne vjerujem u mogućnost da se HDZ upusti u avanturu rušenja Plenkovića kako bi izašli u susret Škorinoj ucjeni.

Dakle, za Škoru nema natrag, i naknadno prihvaćanje da zbog ulaska u vlast dopuste Plenkoviću da ostane prvi čovjek Vlade značio bi smrt njegova Pokreta.

Tri su scenarija moguća.

Kako niti HDZ niti SDP neće skupiti dovoljan broj potpisa za sastav nove vlade slijede novi izbori. Problemi s tom opcijom su brojni.

Ne znamo kakva nas korona - situacija čeka za dva, tri mjeseca, hoćemo li i na koji način uopće moći do birališta. Također to znači i još dva ili tri mjeseca bez operativne Vlade u trenucima kada svi analitičari, ali i ljudi iz gospodarstva, najavljuju tešku ekonomsku situaciju na jesen. Čekati s formiranjem nove Vlasti u takvim uvjetima krajnje je politički neodgovorno. Dok se nova Vlada oformi, pohvata konce, već će doći vrijeme za pripremu proračuna za 2021.godinu, a u međuvremenu kriza buja.

I na kraju ta je opcija najmanje povoljna za HDZ. Gospodarske posljedice krize mogle bi svakim danom rasti, a pametnim marketingom Škorin bi pokret za propast pregovora mogao optužiti HDZ, te uz parolu kako se Plenkovićeva stranka neodgovorno ponaša spram države, mogli bi u novom dolasku pred birače dobiti i više mandata nego na prvim izborima. Nešto slično Mostu.

Drugi scenarij, koji je po mom mišljenju izgledniji od prvog, jest da HDZ u svoj tabor pridobije nekog od zastupnika sa Škorine liste. Mi još uvijek ne znamo tko će s tih lista ući u Sabor, kakvi su njihovi pogledi na politiku, ima li među njima osoba koje su voljne prijeći u drugi tabor kako bi riješili sve svoje egzistencijalne probleme (i sljedećih nekoliko generacija). Bit će pod udarom javnosti?

Hoće li sve ostati uz Škoru

Prebjezi će ići s pričom kako su se žrtvovali radi dobrobiti države, a slučajno su nastale i nepredviđene nesuglasice sa Škorom i onda, da ne bi išli na nove izbore i tako trošili vrijeme i novac poreznih obveznika, odlučili su se ući u novu Vladu. Sve ovo je s velikom dozom opreza, jer moguće je da će svih 15 ili 20 Škorinih zastupnika biti politički moralno i neće mijenjati dres, što bi, s obzirom na iskustvo sa žetončićima, bilo prijatno iznenađenje.

Tako dolazimo do trećeg scenarija. Pustimo priče iz oba tabora kako nešto takvo ne dolazi u obzir. Pustimo to, biračima se u svakoj kampanji obećanjima mažu oči, a onda se ipak sjedne za stol (ne zaboravimo da je Most prvo počeo pregovore sa SDP-om, a to što nisu uspjeli druga je priča...)

Dakle, kako bi SDP ili HDZ mogli svojim članovima i biračima opravdati moguću veliku koaliciju?

Kao prvo Hrvatska je takvo rješenje već imala u ratno vrijeme kada je osnovana Vlada nacionalnog jedinstva, i u kratkom, i najgorem vremenu za državu, bila je vrlo uspješna. Osim toga rješenje je to koje su koristile i gospodarski i demokratski jače zemlje od nas, poput Njemačke.

Obje će stranke takav potez moći opravdati iznimno teškim trenucima za državu - neriješena korona-kriza i stalno najavljivani gospodarski pad na jesen s brojnim ugašenim tvrtkama i izgubljenim radnim mjestima.

Svaka bi stranka takvim brakom ostvarila i dio svojih osnovnih ciljeva. HDZ bi sačuvao veliki dio postojeće strukture, dakle mjesta svojih članova u svim mogućim odborima, agencijama, poduzećima, i nastavio sa svojim programima. Također bi imao dovoljno vremena da, kako to već HDZ zna, polako razbija Škorin blok. Nova bi vlada, zbog ulaska SDP-a, bila i zaštićenija od jedinog ozbiljnog Plenkovićeva takmaca koji ima prijavljeno boravište na Pantovčaku.

SDP bi se konačno vratio na vlast, nakon svih trauma koje su preživjeli posljednjih godina, od unutarstranačkog rata, do izgubljenih izbora i propalih pregovora s Mostom. Suprotno od europskog trenda gdje socijaldemokrati gube korak, Bernardić bi se mogao pohvaliti da je Hrvatska jedna od rijetkih oaza uspjeha ljevice.

Na kraju, svi zadovoljni

Socijaldemokrati bi također namirili dio svoje izgladnjele stranačke baze koja je daleko od vlasti toliko dugo godina, ali bi mogli i u miru ostvariti dio svog programa. Kažem u miru jer nema nikakve dileme da bi samostalnom pobjedom Bernardićevom tima već sutradan na Markovu trgu ili prilazima istome osvanuo novi 555 šator. Vikalo bi ponovo "oba će pasti", ali ovog puta bi se vijorile zastave nekih drugih boja. Zagasitijih.

Jasno je da neki neće oprostiti taj brak, i ti će na svoje doći, recimo, na Dan pobjede u Kninu gdje će urlati kontra "izdajnika" i "komunjara", ali to za Hrvatsku nije ništa novo.

Bilo bi zapravo čudno da toga nema.

Dosadašnja kampanja kao da daje za pravo ovakvom scenariju. Napada na relaciji HDZ - SDP gotovo da i nema. To je sve obična kamilica. Plenković udara, o čemu smo pisali, SDP tamo gdje je tanak, a to je Bernardić, i efektno mu je spustio oko izbjegavanja sučeljavanja na HTV-u. Ali to je sve vrlo fino, bez nekakvih osobnih uvreda, bez žešćeg vokabulara (istina, Plenković i nije takav tip...)

Ni Bernardić ne ide đonom na Plenkovića. Malo priče o korupciji, žetončićima, i razlaz. Je li to sve slučajno? Vidjet ćemo za dvadesetak dana...

Izdvojeno

31. srpanj 2020 09:51