StoryEditor
ReflektorSIMON MARLIN IZ (po)NAJTRAŽENIJEG HOUSE DUA U SVIJETU, KOJI u SUBOTu NASTUPA U POPULARNOJ “AURORI”, GOVORI O PARTYJIMA, BALUNU I - POLITICi

The Shapeshifters: Da Silvi želimo što brži oporavak

Piše PSD.
19. ožujka 2008. - 16:50

Onakva se ozljeda mogla dogoditi bilo kome na terenu. Ali, eto, sudbina je htjela da se dogodi baš Da Silvi zbog čega se bojimo da je za nas
prvo mjesto u ligi dovedeno u pitanje

U SAD-u Shapeshiftersi nastupaju pod imenom Shape
zbog (legalnog) konflikta s hip-hop grupom Shape ShiftersOpis

Nepunih mjesec dana nakon odličnog partyja Freemasonsa, u popularnu primoštensku “Auroru” ove subote stiže još jedan elektronički sastav svjetskoga glasa – The Shapeshifters. Dvojac koji čine Šveđanin Max Reich i Britanac Simon Marlin, a koji je, ako se ne varam(o), dosad svirao svega dva puta u Hrvatskoj (“Hacienda”, “The Best”), planetarni uspjeh i redefiniciju house glazbe duguje supruzi potonjeg.

Da Lola svakoga dana pod tušem i izvan njega nije pjevušila melodije s niza njegovih manje poznatih gramofonskih ploča, konkretno “What About My Love” (1982.) Johnnieja Taylora, dvojbeno je bi li Simon dobio inspiraciju za “Lola’s Theme”, megahit koji se 2004. s lakoćom “lijepio” za uši natjeravši milijune ljudi na “tancanje”. Hit-singlovima poput “Pushera” i “Back to Basic” Shapeshiftersi su zavrijedili status apsolutnih vladara plesnoga podija, kad je o (disco)houseu riječ, ali i bivali optuženi da “njihova zarazna glazba onemogućuje ljude da razmišljaju o bilo čemu drugome osim vikendu”. Krenimo, stoga, s intervjuom, prije nego nam misli odlutaju na vikend i subotnji party u “Aurore”.

Krivi po optužbi

U Velikoj Britaniji Shapeshifterse optužuju da su glazbom “zarazili” mlade koji misle samo na vikende, partijanje i dobru zabavu. Smatrate li se “krivim”?
Da, krivi smo po optužbi. (smijeh) Nekoliko je puta to za nas bilo rečeno u novinama, ali volimo vjerovati da se nije mislilo u negativnom kontekstu. Dapače, uvjereni smo da je ono što radimo pozitivno jer u ova neka turobna vremena našom glazbom uspijevamo rasplesati i razveseliti ljude. To nam je veliki kompliment.

Kako birate ploče za party? Pripremite ih prije ili spontano, kako se osjećate u danom trenutku?
Postoji nekoliko ploča koje unaprijed pripremimo, želimo ih uvijek puštati jer općenito “pale” u klubovima svijeta. Međutim, nastojimo biti maksimalno spontani kad sviramo. Hrvatska je publika, recimo, drukčija od australske. Pomno planiranje svakog partyja bilo bi krajnje ne fer prema publici, dosadno i neuzbudljivo, a mi nismo takvi “robotizirani” tipovi DJ-eva. (smijeh) Volimo popipati puls kluba.

Odrasli ste uz ranog Jacksona, Stevieja Wondera, Mamas and Papas i Tears For Fears. Kako ste se i gdje zakačili za elektroničku glazbu?
Bilo je to negdje 1988., ako se ne varam. Taman kad je acid-house doživljavao svoj procvat. Postao sam tada svjestan snage bubanj-mašine.

Shapeshiftersi umješno balansiraju između komercijalne i underground glazbe. Koja je bliža Vašem osobnom izričaju?
Ne želimo se striktno držati nekih žanrovskih “kutija” u koje nas glazbeni kritičari i diskofili vole trpati. Volimo i jedno i drugo. Uglavnom se slučajno dogodi da neka stvar postane hit u klubovima i na top-listama, napusti okvire undergrounda i ukorijeni se duboko u mainstream. To nitko ne može planirati. Takav je, recimo, slučaj i s Bobom Sinclaireom i Martinom Solveigom.

Prodigy ili Faithless? Vidite li se možda u “live-act” vodama poput njih?
Nismo razmišljali o tome. Recimo da bih se opredijelio za Prodigy iz emotivnih, sentimentalnih razloga. Bio sam na prvom koncertu Prodigyja 1989. godine u jednom malom londonskom underground klubu dok još nitko nije čuo za njih. Stoga mi je bilo neizmjerno drago vidjeti ih kako postaju veliki bend, kako su od toga majušnog kluba, gdje je bilo stotinjak ljudi, dogurali do grandioznog moskovskog Crvenog trga na kojem ih je slušala masa od stotine tisuća. A opet, s druge strane, nikad ne mogu ostati ravnodušan na Faithlessovu “Insomniju”. Nju je u “live” verziji doista teško nadmašiti. Ne znam, težak odabir.

Kad biste se mogli pretvoriti (shapeshift) u neku svjetski poznatu osobu, celebrityja, tko bi to bio?
Zanimljivo pitanje. Hm... Matt Damon, ali samo kao Jason Bourne. To su mi najdraži akcijski filmovi. James Bond mu nije ni do koljena. Bourne praši dupe gdje god stigne. To bih mogao i ja raditi. Svakome tko me krivo pogleda. (smijeh)

A da se možete pretvoriti u neku žensku zvijezdu?
Bila bi to definitivno Angelina Jolie. Uf, koje usne!!! Vjerojatno bih ljubio samoga sebe u ogledalu po čitav dan i noć. (smijeh)

Remiksiranje svijeta

Jednom ste izjavili kako ste u posljednje vrijeme kivni na svijet i posebice Georgea Busha. Je li kivnja u međuvremenu splasla?
Nije. Još uvijek sam gnjevan na aktualnu situaciju u svijetu koja je zbog Georgea Busha takva kakva jest. Najradije bih isprebijao Busha. I Tonyja Blaira. Preciznije, Busha bih zatukao Blairovom glavom. (smijeh) Svijet hitno treba jedan remiks koji bi “osvježio” neke stvari na polju politike i ekologije, učinio ih puno boljim.

Koji su vam hobiji osim glazbe?
Šetanje psa, jurcanje automobilom i praćenje utakmica “Arsenala”.

Spominjući “Arsenal”, njegova napadača i hrvatskog reprezentativca Eduarda Da Silvu nedavno je mučki pokosio Martin Taylor, igrač “Birminghama”.
Takav vam je engleski nogomet. Moglo se to dogoditi bilo kome na terenu. Ali, eto, sudbina je htjela da se dogodi Da Silvi, ključnom topniku “Arsenala”, zbog čega se bojim da je za nas prvo mjesto u “Premiershipu” dovedeno u pitanje. Bila je to prilično grozna scena. U prvi mah sam se prepao da nesretnik neće više nikad zaigrati. Ipak, čujem da bi se, na našu i vašu sreću, mogao vratiti već na jesen. Iskreno mu želim najbrži mogući oporavak.

Idući put bitćemo još žešći

Reprezentacija Hrvatske deklasirala je Englesku i pripriječila vam put na Europsko prvenstvo. Hvata li Vas strah pri pomisli da se Engleska opet nalazi s Hrvatskom u kvalifikacijama za SP u Južnoj Africi 2010.?

Hrvatska ima tehnički izvrsno potkovane igrače od kojih sam mnoge pratio u engleskom “Premiershipu” ili još uvijek pratim. Tada ste nas zasluženo pobijedili. Međutim, to je ujedno bio i kraj jedne ere u engleskom nogometu. Sada kad je Fabio Capello uzeo stvar u svoje ruke, vjerujem da će biti manje sranja na terenu. Idući put kad se sretnemo, bit će to drukčija utakmica. Neće vam biti lako. (smijeh)

The Shapeshifters vs. Freemasons

Freemasonsi nisu loši, ali nisu baš po našem guštu. I baš i ne volimo da nas se uspoređuje s njima.
Vjerujem da su dečki u redu, ali ipak je to drukčiji par elektroničkih postola... (smijeh)

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 15:06