StoryEditor
Karijeranajdugovječni ikad

‘Korak do zatvaranja san reka: ljudi, otvorit ćemo trafiku! Pa san u igru lagano uveja i ključe...‘: ova priča o preživljavanju baš budi nostalgiju

15. svibnja 2020. - 13:41
Goran Visković i djelatnica IvanaJakov Prkić/Hanza Media

Generacije ljudi iznad četrdesete jamačno se dobro sjećaju zlatnog doba videoteka: ranih (i ratnih) devedesetih bilo ih je na svakom kantunu, barem u gradu Splitu.

Odlazak po videokasetu bio je gotovo kao odlazak po “kruv i Slobodnu”, ljudi su bili učlanjeni istodobno na više njih da im ne bi pobjegao neki novi filmski naslov, ma tražila se i veza za pultom...

A onda je videokasete, kao i gramofonske ploče, pregazilo vrijeme. Kao i kasete, uostalom, one s trakicama, koje smo “navijali” vrškom kemijske olovke kad bi se “zaricale”, oplakivali kad bi nepopravljivo pukle.

No, ovo nije priča o oplakivanju, nego o preživljavanju, i to zadnjih dinosaura, splitskih videoteka!

Ruku na srce, one “baš” s kasetama više i ne postoje, osim možda u kolektivnoj memoriji onih s početka ovog teksta, starijih od četrdeset. DVD-ovi su nešto suvremenija tehnička podrška, no danas jednako arhaična.

Ulazak u vremeplov

Okamine te recentne povijesti mogu se naći u – gotovo pa muzeju, “videoteci-trafici-fotokopirnici Blatine” u Splitu! Jedan zid prekriven naslovima (među kojima, začudo, ima i novijih) podsjeća na ulazak u vremeplov...

Naime, val gašenja videoteka (DVD-teka, kako vam drago) dogodio se još početkom novog tisućljeća, dakle listom su još prije dvadesetak godina otišle u ropotarnicu povijesti.

Zadnje su preživjele negdje do 2005. godine, a upravo je rečenog ljeta Gospodnjeg i Goran Visković, vlasnik objekta na Blatinama (u to doba samo fotokopirnice i videoteke) razbijao glavu dvojeći hoće li zatvoriti butigu ili smisliti način da preživi...

image
Jakov Prkić/Hanza Media


– Nije se više isplatilo držat filmove ka forte ponude, definitivno, bija san korak do stavljanja ključa u bravu. Onda san svojim dugogodišnjim radnicima, Ivani Mrsić (tada djevojačkim prezimenom Perkov iz Primoštena) i Tomi Vlastelici reka: ljudi, otvorit ćemo i trafiku!

Premijere u 'Centrala'

Pa san lagano u igru uveja i ključe (izradu ključeva, nap.a.), neke grafičke usluge i presnimavanje s kaseta na DVD-ove, a srića da san blizu bolnice Firule, pa ljudi dođu u mene fotokopirat nalaz i slično, oduvik. Tako je usput priživila i videoteka – prisjeća se 59-godišnji Visković.

On inače pripada generaciji Splićana odraslih uz filmske premijere u “Centrala”, kinima “Tesla”, “Marjan” i “Balkan” koje se danas zove Karaman i jedino je “old-school kino” koje je preživjelo metastazu multipleksa.

Ipak, Visković nema ništa ni protiv njih, bitno je da je ekran velik, titl ne dulji od dva reda i prijevod kvalitetan.

– Najmrže mi je kad čitan divlji prijevod na ko-zna-kojem jeziku i kad ga čitan u četri reda! Smeta mi i kad ga sedam puta u dvi ure prekidaju reklamama, a najgore od svega mi je kad ga ljudi gledaju na laptopu ili smartfonu!

Vino iz plastične čaše

Film je umjetnost, a umjetnost se takvim pristupom ponižava. To je ka da vrhunsko vino pijete iz male plastične čaše za kavu – smatra naš sugovornik, po formalnoj profesiji magistar prava.

Danas u njegovoj butigi videoteka, kaže, postoji više zbog nostalgije nego zbog računice. Ukratko, uopće se ne isplati, ali neke se stvari ionako ne mogu kupiti novcem...

image
'Iznajmin za deset kuna dnevno desetak-petnajst filmova na dan, vikendom i po dvadeset...' 
Jakov Prkić/Hanza Media


– Imam novih naslova, ali malo; distributera više nema! Dobijem samo ono šta ide i u kina, drugi filmovi nisu titlovani i po zakonu ih ne smin stavljat u promet. Inače ova butiga postoji od 1986. godine, najprije ka fotokopirnica, a od 1988. i ka videoteka.

Ipak, iznajmin za deset kuna dnevno desetak-petnajst filmova na dan, vikendom i po dvadeset! Traže se najviše klasici, oskarovci ka “Kum”, “Gladijator” ili “Amarcord”, znači oni filmovi koji se zbog starije godine proizvodnje teže skinu s interneta – primjećuje Visković, koji je 1990. bio i predsjednik Sekcije vlasnika videoteka pri dalmatinskom ogranku Obrtničke komore. Ah, kako i to arhaično zvuči...

Uklonio ih s polica

Porniće je Visković, veli, držao nekoć, više ne.

– Ima san nešto i na tu temu, legitimno je, muški su to tražili. Danas više ne traže jer se sve to skida s interneta – pojašnjava potez uklanjanja XXX-filmova s polica.

Tijekom korona-karantene, kaže, ne da nije bilo povećane potražnje DVD-ova, nego je nije bilo uopće.

– Radija je samo prozorčić za trafiku, a u trafici ja sam. Ljudi su valjda gledali filmove doma na laptopu – kazao je s blagim gađenjem Goran Visković, jedan od zadnjih dinosaura na splitskom video-planetu.

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 03:58