Uobičajilo se o Velikom petku u Dalmaciji, kao i za Badnji dan, tradicionalno pripravljati bakalar na jedan od ustaljenih kulinarskih načina.
Budući da sam dosad višekratno pisao o najčešćim načinima kuhanja te "tradicionalne" ribe iz Norveške (s krumpirom iz Egipta, lukom iz Kine, maslinovim uljem iz Španjolske, solju iz Maroka i tek možda s vodom iz koje od dalmatinskih rijeka ili kišnicom iz ovdašnjih nebesa), za ovaj put odlučio sam se doista za ono naše, iz Jadrana i iz jerule uza nj…
Naš je Jadran još uvijek bogat (ne Kapor, glavni urednik, već baš more…) ribom i brojnim inim vrstama što se plode i množe svaka prema svojoj vrsti.
Bogatstvu toga ihtiološkog življa što prebiva i roni u našem arhipelagu, nadmoćno je jedino bogatstvo ricetâ po kojima stanari mora...