Moskar Zabava

AMERIKANKA U DUBROVNIKU UČI VRTIĆARCE ENGLESKOM JEZIKU

JULIE TAFEL U Grad i ljude zaljubila sam se odmah, a najvažnije što sam naučila je značenje riječi 'pomalo'

AMERIKANKA U DUBROVNIKU UČI VRTIĆARCE ENGLESKOM JEZIKU
"Nisam mislila da će mi život izgledati ovako, pogotovo nikad nisam promislila da bih mogla živjeti u ovakvom Gradu koji me svaki dan oduševljava..." - započela je priču Amerikanka Julie Tafel, odgajateljica i učiteljica engleskog jezika koja već tri godine živi i radi u Dubrovniku.

"Moj je otac bio pilot, svugdje je putovao i nekako je nas još kao djecu poticao da i mi putujemo, uvjeravajući nas da to čini čovjeka boljim, kao i učenje stranih jezika. I stvarno je bio u pravu! Bila sam svugdje po svijetu, i nekako sam se zaustavila u Dubrovniku, čim sam prvi put došla ovdje potpuno me obuzeo i rekla sam - ovdje bih definitivno mogla živjeti - Grad je nevojerojatno lijep, ljudi su opušteni, većinu godine je lijepo i toplo vrijeme, ljudi se nekako otvoreniji i puno iskreniji...Ma sve mi je odgovaralo i - to je to! Ostala sam", priča Julie, koja radi za školu stranih jezika Poliglot čiji je zadatak osigurati satove engleskog jezika za vrtićki uzrast.



Uz to priprema magisterij i ne planira ništa posebno.

"Ovdje sam puno toga naučila, možda najvažnije je upravo to da se previše ne nerviram oko gluposti i sitnica, jer i Dubrovčani tako žive, i jasno je da je to najbolji način života. "Pomalo" je nešto najvažnije što sam naučila! Još nešto jako važno - jedem vašu, zdravu sezonsku hranu, osjećam se bolje, imam više energije, za razliku od doma u Sjedinjenim državama, gdje je sve jednostavno drugačije. Kad odem doma ugodim sebi jedući težu, drugačiju hranu, ali cijelo vrijeme mislim koliko mi je ovdje bolje" - smije se Julie koja je, odmah čim je ugledate, na prvu, izrazito pozitivna, vesele naravi s konstantno širokim osmijehom koji je pomalo i zarazan.


Pusti, i ostvarit će ti se


I Julie će uskoro postati magistra i službeno će biti prosvjetna djelatnica. Pitamo je prati li situaciju u Hrvatskoj i štrajk prosvjetara.

"Naravno, neki dan sam vidjela da se ista stvar događa i u Chicagu upravo sad, politika nikako ne razumije da moramo čuvati naše učitelje i profesore, oni kao da nisu svjesni koliko su to važni ljudi, oni rade pet poslova u jednom, odgajaju djecu, uče ih ne samo bitnim podacima i predmetima nego ih uče i životu. I imaju potpuno pravo tražiti da su normalno plaćeni, baš kao i medicinsko osoblje, sestre, tehničari i liječnici. Ovdje ih kronično nedostaje ali nije ni u svijetu puno bolja situacija, politika mora utjecati da se to promijeni". Upravo to Julie pokušava raditi i u svom poslu, a vrtićarci su baš idealne dobi za usađivanje, ne samo znanja engleskog, nego i nekih važnijih vrijednosti. "Maleni su i točno je da su puno zahtjevniji, morate im zadržati pažnju, a moj sistem nije ništa drugačiji - puno spajamo umjestnost i učenje - učimo kroz brojalice, pjevamo, slikamo i crtamo, bojamo, zabavljamo se... I tako oni najbolje usvajaju engleski jezik. A i ovdje djeca imaju puno bolje 'uho' za jezike, lakše im je progovoriti nego, recimo, bilo gdje u Aziji.



Radila sam u Vijetnamu, i tamo sam sve skupine, od najmanjih do odraslih, učile engleskom jeziku i njima je to puno teže. Druga stvar je što djeca u Dubrovniku imaju neprekidni kontakt s drugim jezicima i kulturama zbog čega im je sve puno lakše jer od rođenja slušaju različitosti. Stvarno s njima uživam!" - priča Julie s kojom smo se našli nakon radnog dana u vrtiću Gruž, za sutradan planirani su satovi engleskog u Cicibanu, pa Julie priprema veliki panel od šarenih papirića i kartica s imenima dječice u svim bojama po kojima će djeca učiti ali se i zabaviti. Ova je mlada žena vrlo strastvena kad se radi o svom zvanju, iako je prvotno krenula studirati biznis, vrlo brzo se predomislila.
 

Sve ljubavi u jednom


"Uvijek je u meni čučala ta kombinacija putovanja i prenošenja znanja, učenja ljudi engleskom jeziku. Kad sam se odlučila prebaciti i prepustiti onome što želim, nekako su mi se sva vrata počela otvarati. Stalno mislim koliko mi je to promijenilo život i koliko ja svojim radom mijenjam živote drugih", priča Julie koja je već odavno dobro upoznala kulturu i povijest Grada, ali i njegovu okolicu. Ston, pelješki vinogradi, otoci i društvena događanja još uvijek je oduševljavaju, pa ne propušta priliku ugostiti prijatelje i rodbinu kad god za to ima priliku, a u Sjedinjene države zasad ide jednom godišnje. "Sreća pa nam danas tehnologija omogućava da obitelj i prijatelje preko ekrana vidim i čujem kad god hoću pa je sve lakše. A i moji su roditelji sretni jer vide da sam ja sretna. Ja sam treće dijete pa su bili malo i sretni da su me se riješili...(smijeh). I oni su bili ovdje i potpuno su oduševljeni", priča Julie koju su neke stvari iznenadile koliko su različite od američkih običaja.



"Na primjer, kad u Americi slavite rođendan ljudi vam donose darove, časte vas i tako, a ovdje slavljenik okreće ture, plaća cijelo slavlje, vodi prijatelje i obitelj vani, to mi je bilo malo čudno ali razumijem sad kako to funkcionira, upravo sam nedavno proslavila rođendan na taj 'dubrovački' način". Od hrane voli ama baš sve što se ovdje jede. "Prvo - obožavam sarmu, iako to nije tipično vaša hrana, ali ovdje je svi prave fantastično. Jako volim peku, i s mesom i s hobotnicom, volim sve iz mora, sezonsko voće i povrće, i jela sam i sjajnu pašticadu, to me oduševilo, taj toč od vina...", priča Julie i dodaje kako je isprobala i brojna vina našeg kraja, ali se još ne može odlučiti jesu li joj draža crna ili bijela. "Ali sam zato upamtila fantaziju Dingača, Postupa i Pošipa, to se ne zaboravlja. Vodila sam obitelj u Ston i na Pelješac, kamenice i razna vina, možete misliti kako su uživali!".

Kad ne uživa kao 'vodič' obitelji i prijateljima po Gradu i okolici, Julie predano radi i uči, ali nastoji završiti i još jedan projekt koji spaja sve njezine ljubavi. Slika i ilustrira, što joj puno lakše ide ovdje, kaže, gdje je okružena takvom ljepotom. "Jedne sam noći dobila ideju za jednu neobičnu priču i odlučila sam sve zapisati, i jednog dana, nadam se uskoro, napraviti knjigu s dječjim pričama. Osim što sam je napisala moram je i ilustrirati, na čemu sad radim, i uživam u tome. Ne zato da bih je prodala pa nešto zaradila, nego zato jer je fantastičan osjećaj napraviti nešto svojim rukama, svoju ideju provesti u djelo i držari je u rukama, bez očekivanja o ičemu drugome".


Čokolino je zakon!


Kako Julie ima radionice i u Dubrovačkim knjižnicama, tako joj je lakše bilo ući i u taj svijet. Njezin možda i najvažniji san jest jednog dana imati svoj prostor i u Dubrovniku otvoriti jezični centar za učenje engleskog jezika za sve dobne skupine. Još je sve u planovima, ali razmišlja dugoročno i strpljiva je. Širi se njezin krug dubrovačkih prijatelja, no kad je tek došla nije joj bilo lako.



"Prva tri mjeseca nisam uspjela nikoga upoznati, ljudi su prema meni bili vrlo zatvoreni, dok nisam upoznala jednu djevojku i ona me je upoznala doslovno s cijelim svijetom! Ali ta prva tri mjeseca usamljenosti bilo mi je jako teško. Sad je život divan, bez prijatelja i osoba od povjerenja se ne može!", priča Julie ne želeći otkrivati onaj najintimniji dio života, tek dodaje da 'ima nekoga tko joj je pomogao da donese odluku i ostane u Gradu'. Ljubav je očito glavni poticaj za sve. Živi u Čokolinu zajedno s još dvije cimerice, i ne namjerava se seliti.

"Ma super nam je, taj dio Grada je odličan, sve mi je blizu pješice, imam gdje i šetati, imam i najboljeg mesara u Dubrovniku, tako da mi ništa drugo ni ne treba!" - smije se ova simaptična Amerikanka koja redovito ide i u školu hrvatskog, trudi se, ali još nije zadovoljna znanjem. "Hrvatski jest težak, ali meni je prelijep, ljudi mi se malo smiju kad pokušavam nešto izgovoriti pa ne uspijem, ali radim na tome" - priča Julie i naručuje 'bijela kava' uz neizostavni osmijeh.



"Ma bila sam strašno sretna kad sam vidjela kako se ovdje ljudi javljaju jedni drugima, dobar dan se izgovara veselo, adio isto. Ako te vole to ti i pokažu, isto tako ako im i nisi drag odmah im to vidiš na licu, to je divno, nisu licemjeri. Puno galame, mašu rukama, sve rade glasno ali vidi se da je od srca, ništa nije falso i to obožavam". Baš kao što voli i našu klimu, plaže i zalaske sunca koji su njoj 'kao nigdje na svijetu'. "znam da je to vama dosadno, ali ja jako volim more, plivanje i ronjenje. Neki dan sam doživjela šok. Skočila sam u more i doslovno proplivala kroz jato meduza, i to onih velikih, ljubičastih s dugim žarnjacima. Tek kad sam izašla, prijatelj mi je počeo vikati - jesi ti luda, plivaš kroz meduze! I tek onda sam se prepala", smije se Julie koja je začudo taj put prošla bez ijedne opekotine, a kupati se svakako planira i dalje. "Ove temperature, toplo more, ovakav mjesec studeni nisam nigdje doživjela nego u Gradu. Eto, pa da je i samo zato, ja sam sretna!".

Naslovnica Zabava

Najčitanije

Kleknuo je na Srđu i zaprosio je

Kleknuo je na Srđu i zaprosio je
Na društevnim mrežama traži se  dvoje zaljubljenih da preuzmu fotografiju romantičnog trenutka prosidbe na Srđu....
Kleknuo je na Srđu i zaprosio je

Najnovije