Spider-man u pomlađenom izdanju ponovno je s nama. Dva mjeseca nakon završnice Avengersa u kojoj je tek statirao, srednjoškolac Peter Parker sada paukovu mrežu prede kao glavni lik u nastavku Marvelova serijala. 'Spider-man: Daleko od kuće' ovaj put prati Peterovo maturalno putovanje Europom koju brani pred Elementalima, čudovištima sazdanima od četiriju elemenata.
Drugo pojavljivanje Toma Hollanda u naslovnoj ulozi ne donosi nikakav kvalitetni pomak u profilaciji lika. Njegov Peter Parker i dalje je zbunjeni školarac s već viđenim problemom odrastanja, mentalno i fizički nespreman za uzvišenu zadaću glavnog spasitelja svijeta koju bi trebao preuzeti od preminulog mentora Iron Mana.
Nad Parkerom bdiju teta (predvidljiva Marisa Tomei) i agent Fury (Samuel L. Jackson kao prilično inertni Peterov čuvar), ali i kolegica MJ (pjevačica Zendaya), neprilagođena cura u koju je junak zaljubljen.
Novi Spider Man ne stidi se pokazati koliko je raskošno produciran. Okršaj s divom u Veneciji, praške vatrene orgije i nalet vlaka u Berlinu vizualni su bombončići koji ipak ne mogu pokrpati šupljine u pripovjednoj ambalaži. A slabosti samo produbljuju sve te iluzije, paralelne stvarnosti i vremenske petlje kojima je izložen nedorasli čovjek-pauk.
Dok uokolo lete dronovi i razdvajaju se staklene prizme, gledatelj rastrzan luta od zbilje do opsjene. Svekolikom dojmu pomutnje pridonosi i glavni antagonist Mysterio, došljak iz druge dimenzije koji je trebao biti dijaboličan, a ispao je dosadnjikav. Mysterija tumači Jake Gyllenhaal, glumac kojemu, i opet se pokazalo, karakterne uloge kudikamo bolje leže od akcijskih (sjetimo se samo slabašnog nastupa u 'Princu Perzije').
U novom Spider-manu previše je improvizacija, a premalo paukove mreže kojom bi se Holland uzverao bliže Tobyu McGuireu i Andrewu Garfieldu, prethodnicima koji ga nadmašuju talentom.
Spomenimo na kraju i dva dodatka uz odjavnu špicu, uobičajen Marvelov dar publici. Prvi zaslužuje pohvalu zbog dosjetljivosti i naznaka budućih identitetskih zavrzlama. A drugi...no, komentari začuđenih gledatelja dovoljan su znak da ni u trećem nastavku djetinjeg Spider-mana neće nedostajati nejasnoća.
Za producente je sreća što svaki Marvelov film po inerciji donosi profit. Da je drugačije, mnoge od virtualnih stvarnosti ne bismo ni vidjeli, što nužno i ne bi bio veliki gubitak.