Nakon premijere povijesne drame 'Marija, kraljica Škotske' na Otoku prošlog prosinca, dio britanskih kritičara primijetio je da bi film o nesuđenoj nasljednici engleskog trona bolje funkcionirao kao televizijska serija. Argument je na mjestu jer je u dva sata trajanja uistinu teško pokriti sve aspekte društvenog života i religijskih previranja turbulentnog 16. stoljeća.
BBC bi iz toga sigurno izvukao desetosatni poučan serijal o dinastičkim ratovima kuća Stuart i Tudor, no za filmsku su priču producenti odabrali reducirani, široj publici manje zamoran pristup. U žarištu radnje su dvije monarhinje, izravne konkurentice za prijestolje.
Škotska pretendentica, mlada udovica Mary Stuart gorljiva je katolkinja koja se nakon suprugove smrti iz Francuske vraća kući, s nakanom da preuzme vlast od neudane protestantske rođakinje Elizabeth, kćerke zloglasnog kralja Henrika VIII.
Neizbježan sukob dviju snažnih žena u izrazito mizoginom okružju osnovni je motiv filma redateljice Josie Rourke, koja je zanat pekla kao umjetnička direktorica manjeg londonskog teatra.
Osjećaj za mizanscenu s lakoćom je prenijela na veliki ekran, sve uz svesrdnu pomoć dviju glavnih glumica. Irkinja Saoirse Ronan, unatoč mladoj dobi već dvaput nominirana za Oskara, moćna je u prezentaciji Mary. Podjednako suverena, makar u kadru manje zastupljena, Australka je Margot Robbie kojoj je lani nažalost izmaknuo kipić za naslovnu ulogu neukrotive klizačice Tonye Harding.
Interpretacije mladih lavica snagom su zasjenile muške role koje se redom svode na grabež za vlašću kroz rodno omalovažavanje žena plave krvi. Film koji je prema književnom predlošku britanskog povjesničara Johna Guya scenaristički prilagodio Beau Willimon (Kuća karata) ponire u slojevit odnos protagonistica satkan od tjeskobe, međusobnog uvažavanja i zavisti koji kulminira njihovim izmišljenim susretom pod velima, jako nalik snoviđenju.
Pokoje zrnce prašine podigli su i slobodniji prikazi seksa, ženskog mjesečnog ciklusa i eksplicitnog nasilja. Završna scena Maryna pogubljenja u krvavocrvenoj haljini upečatljivo je svjedočanstvo o idealizmu koji pada zajedno s njezinom glavom, no oživljava kroz Jamesa sinčića dekapitirane koji na tronu nasljeđuje ubojicu Elizabeth.
Drama Josie Rourke mjestimice je zbunjujuće pojednostavljena, no izvlači je uvjerljiv nastup glavnih glumica. Čudi stoga što 'Mary' nije nominirana za nagrade u glumačkim, već samo u tehničkim kategorijama kostimografije i šminke.
Istina, kad vidite kako su stilisti i make up artisti vizualno osnažili eteričnu Ronan i poružnjeli inače ljepuškastu Robbie, jasno vam su na ovogodišnjoj dodjeli Oskara bez jače konkurencije.