Neodgovorni očevi i zapuštena djeca u potrazi za očinskim figurama poznat su motiv u američkoj kinematografiji. Na izmaku filmskog ljeta, novi prikaz obiteljske distorzije stiže u vidu crne komedije 'Otac i sin na neslužbenom putu' (američki izvornik zove se 'Glumac se priprema').
Otac je trostuki oscarovac Atticus Smith, promiskuitetni glumac i alkoholičar koji je daleko od uzornog roditelja. Sin Adam osrednji je dokumentarist i kritičar klasičnog feminizma koji oca ne može vidjeti ni uslikanog. Nakon glumčeva srčanog udara, otuđeni suputnici prinuđeni su skupa putovati autoputom od Kalifornije do New Yorka na vjenčanje Atiticusove omiljene kćerke.
Uloga atipičnog pater familiasa dodijeljena je Jeremyu Ironsu, karakternom glumcu koji se i sam okitio Oscarom (1991. za glavnu rolu u filmu 'Obrat sreće' ). Izlet u film ceste dobro mu je došao kao odmak od mračnih karizatika kakvih se naigrao u proteklim desetljećima. Ironsov lik umišljena je veličina, čiji je sljedeći projekt serijal u kojem tumači Svevišnjeg glavom i bradom.
Za nastup se priprema iščitavajući Bibliju, a liječnike ignorira i ne odriče se alkohola, droge, žena i ostalih poroka koji idu ruku pod ruku s crvenim tepihom.
Atticusova filmskog prvorođenca utjelovljuje mlađahni Jack Huston kojega pamtimo po ne osobito uspješnom remakeu kultnog Ben-Hura, gdje se okušao kao slabašan nasljednik nedostižnog Charltona Hestona. Čini se da Hustonu bolje od povijesnih spektakala odgovaraju mali komorni projekti poput 'Oca i sina...'.
Ovdje se sasvim fino sljubio s ulogom dezorijentiranog intelektualca, umornog od tereta očeve slave i vlastitih zdravstvenih tegoba zbog kojih mu pati veza. U vožnji američkim prostranstvima dvojica muškaraca se prepiru i nadmudruju, ali i nadoknađuju propušteno vrijeme upoznavajući se međusobno.
Film Stevea Clarka nepretenciozno je djelce kojemu je najveća mana predvidivost i nedostatak prave dramske napetosti, no tko ga pogleda barem se neće dosađivati.
Tijekom sat i pol trajanja maratona od Zapadne do Istočne obale SAD-a gledatelj lagano razvija empatiju prema dvojcu gubitnika koji se ne vjerojatno uklapa u biblijski ideal monolitne obitelji ali jesu podatan materijal za emotivne zakrpe.