Iako naziv pomalo podsjeća na neku od infantilnih američkih komedija, 'Obitelj iz noćne more' francuski je proizvod iz radionice Danya Boona, svestranog filmaša, po vokaciji komičara koji je u ovom filmu alfa i omega. Preciznije, glavni je junak, redatelj i meštar ceremonije, sve u jednom. Glumi Valentina D, uglednog pariškog dizajnera namještaja i pripadnika društvene kreme koji pred kolegicom i djevojkom Constance (Laurence Arné), te svekolikom javnošću skriva svoje skromno podrijetlo. Točnije, pretvara se da je siroče i živi u laži dok mu istina ne pokuca na vrata i sruši sve iluzije.
Na prestižnoj izložbi koja je trebala biti vrhunac Valentinove karijere pojavljuje se njegova stvarna, dotad brižno skrivana obitelj. Priprosta čeljad sa sjevera Valentina očekivano uvaljuje u sto problema, a sudar elite i puka glavni je generator pošalica.
Nakon uspjeha filmova 'Škrtica' i 'Hipohondar', Boon je zagrabio dublje u bazen komedije, ali nije izvukao orhana kapitalca.
Na momente je njegov novi film duhovit i lepršav, nema zbora, no radnja pati od klišeja i po tome podsjeća na donji dom gore spomenutih američkih komedija za brzu uporabu i još brži zaborav. Likova koji se srame vlastitih korijena nagledali smo se i načitali i izvan domene komičnog (sjetimo se samo Kovačićeva romana 'U registraturi').
Nadalje, Valentinov gubitak pamćenja i urnebesne situacije koje iz toga proizlaze također nisu novina u filmskom svijetu. Dodamo li svemu tome i prenaglašene razlike u dijalektu bogatih i siromašnih, te pretjerano poigravanje međusobnim različitostima socijalnih slojeva, dobit ćemo ono što Boon vjerojatno nije želio. Komediju koja ozbiljno pati od sindroma 'već viđeno', ali i jezične barijere zbog koje publici s nefrankofonskog govornog područja izmiču važne finese.
Nakon odgledane Boonove komedije, mnogi se gledatelj osjeća poput filmske klijentele na trostrukoj klimavoj stolici koju je dizajnirao Valentin D. Treba im kiropraktičar, ali ne za liječenje bolnih kostiju i mišića, već potragu za nepatvorenim smijehom.