Tridesetak godina prije globalne ekspanzije modne industrije, u vrijeme kućnih revija za bogatu klijentelu, odvija se radnja filma 'Fantomska nit'. Na vrhu višekatnice unikatne modele za elitu stvara ekscentrični krojač Reynolds Woodcock (Daniel Day Lewis).
Neženja i preteča ćudljivih suvremenih modnih kreatora, živi u simbiozi s neudatom sestrom koja jednako revno brine o njegovu poslu i ljubavnim izletima. No, obiteljsku idilu nepovratno narušava dolazak zagonetne konobarice Alme koja odbija biti potrošna priležnica poput prethodnica.
Portret dekadentnog Londona sredine 1950-tih donosi nam najnoviji uradak Paula Thomasa Andersona, hvaljenog redatelja srednje generacije koji je s trostukim oskarovcem Day Lewisom već surađivao u filmu 'Bit će krvi'. Lewis je za ulogu u drami o kalifornijskoj naftnoj groznici dobio pozlaćeni kipić, treći po redu.
Ove godine su i njega i Andersona su oskarovske počasti mimoišle, makar nominacije nisu izostale. One nisu slučajne, jer je 'Fantomska nit' (konačno jedan točno pogođen prijevod naslova na hrvatski) majstorski režirana pripovijest o patrijarhalnom društvu desetljećima prije Istanbulske konvencije. Glavni lik razmaženi je egomanijak kojemu stvaralačku koncentraciju ometa zveckanje posuđa.
Haljine koje dizajnira šivaju većinom švelje umirovljeničke dobi, a ljubavnice odbacuje tako da ih umjesto njega otpušta njegova sestra. Sve dok se ne ukaže Alma, naoko neugledna konobarica koju krojač upozna dok mu servira doručak. Alma će na opće iznenađenje prihvatiti pravila ponašanja kuće Woodcock i uzgred isplesti mrežu ovisnosti u koju će se uloviti kapitalac - tiranski kreator-osobenjak.
Za ulogu Alme Anderson je angažirao slabo poznatu luksemburšku glumicu Vicky Krieps koja se pokazala najjačom karikom filma. Njezin engleski s doziranim akcentom i u pravoj mjeri suspregnuta izvedba nadvisuju ostatak ekipe, pa i samog Lewisa. Dubrovački Hamlet iz 1988. u 'Niti' je pružio rutinsku rolu koja tek mjestimice podsjeća na svu raskoš njegova talenta.
Epizoda njegove filmske sestre (Lesley Manville) je solidna, makar nedovoljno upečatljiva da bi ostala dulje u sjećanju. Sve u svemu, Andersonov film je zanatski odrađeno djelo, slikovit preslik atmosfere poratne britanske metropole s dodatkom otrovnih gljiva koje će nekima zasmetati, dok će se drugima učiniti zgodnim katalizatorom radnje.