Punih 35 godina trebalo je čekati da Istrebljivač, ZF klasik iz 1982. ,dobije nastavak. Većina današnje filmske publike nije bila ni rođena kad je redatelj Ridley Scott zaludio svijet pričom o sukobu ljudi i replikanata, genetski poboljšanih bića izrađenih kao nadomjestak robovskoj radnoj snazi.
Scottov Blade Runner svojedobno nije baš napunio kino blagajne, no s odgodom je proglašen remek-djelom. Slična bi sudbina mogla zadesiti i novog Istrebljivača 2049. u režiji darovitog Denisa Villeneuvea ( Dolazak, Sicario). Film najavljivan kao ostvarenje godine neugodno je iznenadio financijere, zaradivši u prvom vikendu skromnih 31 milijun dolara u američkim kinima. Predug je, usporen, fali mu akcije, ne sviđa se ženama i mlađima od 25, tumače 'analitičari' razloge financijskog podbačaja.
Na sreću, glasniji su oni koji djelo hvale zbog slojevitosti radnje, fascinantnog prikaza futurističkog Los Angelesa ispranog kišom i refleksivnosti kakva se rijetko viđa u modernim blockbusterima. Što je stvarnost, a što privid? Postoje li umjetno proizvedena sjećanja? Jesu li čovječniji ljudi ili replikanti? U Villeneuveu filmu nema jednoznačnih odgovora. Tko ih očekuje, nema što tražiti u gotovo trosatnoj epopeji koja uznemiruje i poziva na razmišljanje.
Svijet Blade Runnera 2049. postapokaliptična je rupa kojom vlada korporacija Wallace. Njezin osnivač, slijepi izumitelj (Jared Leto) nakon ekološke katastrofe čovječanstvo je od gladi spasio sintetičkom hranom, a od teškog rada stvaranjem novog soja sintetičkih ljudi. Među njima je i mladi policajac K. (Ryan Gosling), istrebljivač koji lovi i neutralizira zastarjele modele replikanata sklone neposluhu.
Nakon što onesposobi jednog, K. otkriva zastrašujuću tajnu koja poljulja njegov identitet. Replikanti se mogu razmnožavati i postati neovisni od svojih tvoraca. Prijetnja dovoljno ozbiljna da Wallace pokrene hajku sve do opustošenog Las Vegasa gdje u pustoj kockarnici obitava Deckard (Harrison Ford), istrebljivač iz filmskog izvornika koji se udružuje s mlađim kolegom K-em u potrazi za izgubljenim potomstvom. Kakva je veza između dvojice muškaraca i djevojke koja u hermeničnom bunkeru proizvodi uspomene?
To je tek jedna od zagonetki koje nudi Villeneuvov prikaz dehumaniziranog društva u kojem K živi s hologramskom družicom, a Deckard s jednim od rijetkim preostalih pasa na planetu. Gosling je fino nijansirao podvojenost svog lika i zaplesao mnogo bolje nego u La La Landu, a Ford je dao osebujan pečat posljednjoj trećini filma.
Villeneueov Blade Runner, melankoličan, kontemplativan i koloristički raskošan u skromnosti, izniman je prilog ZF žanru, ma koliko blagajne za njim ostale prazne.