Više od 20 godina prošlo je od premijere kultnog 'Trainspottinga'. Taj je klasik iz 1996. redatelj Danny Boyle nazvao škotskim Star Wars, a publika diljem svijeta prigrlila kao brutalno iskrenu kroniku ovisničkog mikrokozmosa.
U međuvremenu se dogodila dvostruka smjena generacija. Zavladala je internetska era, a junkie društvo iz Edinburgha je, sasvim u skladu sa sloganom 'Choose life', odabralo život i zakoračilo u srednje četrdesete. Glavni lik Mark Renton (Ewan McGregor) vratio se iz Amsterdama u Škotsku nakon što je prije dva desetljeća preveslao suradnike i prisvojio cijeli utržak od 16 tisuća funti zarađenih švercom droge. Dvojica kompanjona na Marka su nasmrt ljuti i ne prihvaćaju naknadnu 'donaciju' od 4 tisuće sterlinga.
Prvi je izblajhani Sick Boy iliti Simon (Jonny Lee Miller) koji s bugarskom prostitukom Veronikom ucjenjuje uglednike snimkama seksa, te planira otvoriti lanac erotskih sauna. Drugi je bjegunac iz zatvora Begbie (Robert Carlyle), nasilnik opsjednut Viagrom, začuđen što mu sina više zanima studij od pljačke. Dobroćudni Spud (Ewen Bremner), četvrti iz kvarteta, prema Rentonu ne gaji osvetničke težnje, već pati za obitelji i ostaje odan 'najboljem prijatelju' heroinu, a začudnom mimikom lica i dalje osvaja simpatije.
Mnogi su se s pravom pribojavali da će nastavak Trainspottinga, kodnog naziva T2, biti tek nostalgična posveta prošlim vremenima pop kulture, no Danny Boyle pokazao je da ni on ni njegovi antijunaci još nisu za odbaciti. Boyleovi likovi su sredovječni gubitnici koji se ne predaju, a prošlost im se ogleda u eksplozivnim flashbackovima kakve samo Trainspotting može ponuditi. Filmu ne manjka ni negdašnje brzine ni psihodelične izmjene scena, a i žalac duhovitosti još je oštar. Posebno je to uočljivo u urnebesnom uprizorenju krađe kreditnih kartica koju Renton i Sick Boy počine usred okupljališta škotskih mrzitelja katolika. Opelješiti zanesenjake nije teško jer im svima PIN na kartici nosi broj 1690., što odgovara godini bitke kod Boynea i pobjede protestantskog vladara Vilima Oranskog nad katoličkim protivnikom.
Otkačenih detalja ima još. Neki podsjećaju na izvornik, poput sukoba u javnom WC-u ili šarenih ovisničkih letova u ništavilo, a neki su osuvremenjeni poput Rentonove lamentacije o pošasti društvenih mreža. Za hrvatsko gledateljstvo dodatna je pikanterija spomen famoznih EU fondova za poticanje malog poduzetništva koje, eto, (ne)namjenski koriste i Škoti.
Redatelj Boyle i scenarist John Hodge s vremenskim su odmakom kroz T2 ispričali uzbudljivu priču o muškom prijateljstvu, izdaji i novim počecima. Film prati i domljiva glazbena kulisa s hitovima The Clash, queenovaca, Blondie, Iggy Popa i Underworlda. Bilo bi zgodno za kojih dvadesetak ljeta dočekati i T3 koji bi pokazao mogu li bivši edinburški ovisnici iz romana Irvinea Welsha dočekati mirovinu bez horsa.
