More je plavije, sunce je sunčanije i najljepše slike nastaju baš u Dubrovniku

Geografkinja sam, Ličanka u Splitu, potencijalno dobra nastavnica, zaljubljenica u prirodu, fascinirana špiljama i vodopadima, opijena kišom kad pada u velikim kapima, opčinjena vjetrom što puše kroz kosu, na mahove dobra kuharica, ne baš tako dobra pletilja, fotografkinja bez faktora, novopečena "filmofilica", zaljubljenica u romantiku bez smisla za istu, rođena u krivo vrijeme s krive strane planete, tako sebe opisuje 29- godišnja Neda Pejić koja na svom Instagram profilu često objavljuje fotografije snimljene u Dubrovniku. Za sebe još kaže da je glasna, žustra, svadljiva, oprečna, bez obzira na sve to obećanica jednom divnom muškarcu i prijateljica rijetkima, ali sve redom iznimnim ženama. Nas je osvojila prekrasnim snimkama gradske jezgre i njene vatreno crvene kose.
Ono što nas je u nekoliko navrata odvelo na vaš profil na Instagramu je vaša vatreno crvena kosa koja jednostavno hipnotizira. Otkad imate tu boju kose i koliko vas inspirira za doista zanimljive fotografije?
Meni se čini da je imam oduvijek, ali sjećanje kaže otprilike sedam godina, i to sasvim slučajno. Bujna i kovrčava je prirodno i kao takva ostavlja malo mjesta eksperimentiranju s frizurama pa razočarana jednim šišanjem išla sam se inatiti svemiru i eto, ispostavilo se da sam se rodila s njom.
Što se tiče fotografija, nisam uspjela podleći trendu monokroma, skandinavskog i "cozy" stila pa sve moje slike pršte bojama i tu kosa sja u punom sjaju. Uvijek je dobar detalj.


Otkad vas zanima fotografija? Koji su vaši najdraži motivi?
Fotografija je vid umjetnosti koji iznimno cijenim i u koju sam se zaljubila prije nekoliko godina, na faksu. Ubrzo se ispostavilo da nažalost nemam onaj x-faktor za uhvatiti trenutak nakon čega sam nastavila slikati uglavnom sitnice bez nekih velikih očekivanja. Da bi fotografiju nazvala dobrom ona mora reflektirati emocije, a ja to nikad nisam ni umjela ni uspjela. Da jesam, tad bi na mojem profilu gledali puno više lica prosječnih ljudi uhvaćenih u trenutku spontanosti; ovako zadovoljena površnošću slikam ili sitnice koje život znače ili prirodu. Prijateljica me nazove i kaže: „Kad vidim da si slikala one kore od jaja, odmah znam da ti je dan dobar.“

Kako nastaju ideje za fotke, koliko vam dugo treba da ih i napravite?
Odmah sam znala da neću biti najzanimljiviji sugovornik. (smijeh) Ne postoji ideja, nikakva nit vodilja, cilj; volim fotografiju, nisam puno sentimentalna i da nema Instagrama sve što naslikam izgubila bih; zapravo, vjerojatno ne bi ni slikala. Ovako, vodim svoj foto-album i to je sva filozofija postojanja mojeg profila. Nemam neke ideje, sto pokušaja. Recimo da imam dobro oko za detalje, volim gužvu na fotografiji i uz malo pojačanog kontrasta to bude baš onako kako ja volim – neprofesionalno, jednostavno i zanimljivo.


Koliko često objavljujete na društvenim mrežama?
Zapravo, relativno često. Fotografiju sam zadnjih nekoliko godina stavila sa strane (otkad sam skužila da nisam baš neki genije) i do unazad možda nekih šest mjeseci otkad sam postala malo ažurnija na Instagramu, nisam skoro ništa ni slikala. Bez obzira na to fotografiju sam prihvatila kao hobi i konstantno sam se ljutila na sebe zašto ja sad nemam vremena opet se posvetiti nečemu što volim, nema veze što nisam dobra. I onda sam relativno kasno otkrila Instagram koji je zapravo super za sve nas koji volimo. Tako da sam počela i slikati i objavljivati, relativno često, pa skoro i na dnevnoj razini.

Čime slikavate?
Iz doba malo dubljeg zanimanja za fotografiju ostao mi je Canon s izmjenjivim objektivom, ne znam točno koji. S njim slikam uglavnom pejzaže kad smo u putu, kad negdje idemo. Sve ostalo slikano je mobitelom.
Tko vas slikava?
Ja slikam sitnice, a mene slika prijateljica. Dobar dio mojih fotografija je upravo iz Dubrovnika u koji često dolazim kod prijatelja. Ona je sigurno moja najvjernija obožavateljica i sve što naslikam baš se njoj sviđa najviše. Tako tih par dana koje provedemo skupa, provedemo obično svaka sa svoje strane objektiva i jednostavno: more je plavije, sunce je sunčanije i najljepše slike slikaju se u Dubrovniku, bez premca.
I baš mi je milo ovo pitanje pa ću ga iskoristiti kako bi uputila apel mojoj jačoj polovici ne bi li se senzibilizirao imalo oko svojih fotografskih performansi koje, upotrebit ću eufemizam (kako on zna reći) – nisu dobre: moj Instagram profil pati!

Koga vi pratite na mrežama, čiji su vam profili zanimljivi?
Uglavnom su to profili ljudi iz regije i sve mahom, da ih ne uvrijedim, „male žene“. Volim taj prosjek koji istupa iz gomile: cure iz susjedstva, majke, studentice, šalterske zaposlenice, cvijeće iz polja, kava u babinoj šalici, neprofesionalne slike, loše odrezan kadar, podočnjaci, uvijek iste patike. Sve te profesionalno obrađene slike, dizajnerske deke preko fotelje, pomno režirani prizori, svaki put nova roba, hoteli s pet zvjezdica, putnici oko svijeta, ruže u baršun kutijama; sve to što košta, e sve to me ne zanima.
Volim svratiti na profile @miffyandrea i @the_santa; nešto mi sad zvoni da sam negdje vidjela da su prijateljice, ali ne znam o njima stvarno ništa. Čine se baš neopterećene. Pratim: @omisanka, @dzej_bo i @pobriceva, i neiskorišteni potencijal @ika_izzy. Volim one što od limuna naprave limunadu. Otkrila sam nekidan i @izdislav_the_garden_gnome, specijaliziran za planinare i izvrstan.


Što znači vaše ime na Instagramu?
Pa otkad sam se doselila u "najlipši grad na svitu", a ima tome još malo dvije godine, i u svom tom trudu da ne postanem Dalmatinka, na površinu je isplivala lička narav koja je zapravo dosta slična dalmatinskoj u pogledu brzine kolanja krvi u žilama i količini strasti prema životu. Ali isto tako imamo mi jednu crtu grubosti, živčanosti, glasnoće koju Dalmatinci nemaju. I tako sam u nekim šaputanjima na uho postala „Kapelska vila“ kao osvrt na moje selo podno Male Kapele, a kako sam od dolaska u Split počela voljeti ideju da sam Ličanka, onda sam tako (p)ostala Ka.pel.ka iliti Mala Od Kapele.