Krštenje Gospodinovo (A), 2020.
Slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. Današnje evanđelje opis je tog krštenja na Jordanu kojim evanđelist u tri slike sažima postuskrsnu vjeru u, kako smo čuli u drugom čitanju iz Djela apostolskih, „Isusa iz Nazareta (kojega) Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljujući sve kojima bijaše ovladao đavao.“ Tim slikama on također poručuje da je Isus iz Nazareta onaj u kojemu se dogodilo ispunjenje starozavjetnih mesijanskih obećanja.
Prva slika su „otvorena nebesa“. U posljednje vrijeme se na internetu po nekim senzacionalističkim portalima znadu dijeliti slike i filmovi s križevima i Gospinim likovima na nebu, suncem koje se okreće, zvukovima bubnjeva, gradovima na oblacima i slično, kojima se želi prenijeti poruka o otvorenim nebesima.
Ono na što misli evanđelist Matej nema nikakve veze s takvim pojavama. Za njega su „otvorena nebesa“ teološki pojam kojim on svojim suvremenicima želi prenijeti poruku da je Bog u Isusu iz Nazareta trajno rastvorio nebesa i sišao k nama da bi nas spasio i tako konačno učinio ono za čim je starozavjetni čovjek, kojemu se osobito posljednjih stoljeća činilo da je nebo zatvoreno i da Bog šuti, čeznuo i za što je molio, a što na svoj način s pojmom "žudnja" izražava i Izaijino proročanstvo iz prvog čitanja.
Druga slika je slika goluba. Toliko smo uobičajili Duha Svetoga prikazivati slikom goluba da smo pomislili da je to zato što je doista nad Isusom iz Nazareta koji se krstio u Jordanu letio bijeli golub. Ako se to i dogodilo, to i nije neka važna poruka. Važnija je poruka nešto drugo, a ona je da Bog u Isusu ne dolazi da bi uništio nego da bi spasio grešnike. To želi poručiti lik goluba. Ta se poruka nadovezuje na onu o otvorenom nebu koje nam u pamet proziva neke starozavjetne događaje, poput potopa, kad se nebo rastvaralo da bi kaznilo one koji su činili i čine zlo.
To je, to da će Bog kazniti zle, a spasiti dobre, bila i jedna od važnih poruka propovijedanja i Ivana Krstitelja. Golubica s maslinovom grančicom je donijela poruku da se smirio Božji gnjev. Duh u liku goluba nad Isusom iz Nazareta poručuje da se nebesa nisu ponovno rastvorila da bismo bili uništeni, nego da bismo, u skladu s Izaijinim proročanstvom iz prvog čitanja, bili spašeni. Duh u liku goluba, koji se nadovezuje na propovijed Ivana Krstitelja, predstavlja također Isusa iz Nazareta kao novog krstitelja i krštenje Duhom Svetim koje se već nad njim događa kao novo krštenje.
Treća slika je glas s neba i poruka: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Taj glas i ta poruka nisu bili toliko važni na samom početku Isusovog djelovanja, koliko su postali važni nakon Isusove muke i smrti, koji su i za Isusove učenike značili potpuno razočarenje. Isus iz Nazareta je kao bogohulnik osuđen i ubijen sramotnom smrću, smrću na križu. Bilo kojem Židovu bilo je, a i danas je, neshvatljivo da bi netko tko tako završi mogao biti Mesija – Krist.
Evanđelist ovim Očevim glasom, koji progovara u Starom zavjetu iz kojega je evanđelist posudio taj glas, kršćanima iz židovstva prenosi poruku da je to i te kako moguće, da je Isus iz Nazareta doista Božji Sin i Krist - Mesija, odnosno onaj u čijim je riječima, djelima i osobito onom najvišem daru, daru ljubavi u daru života, moguće prepoznati sliku Boga, da je on za Boga ljubljeni Sin, a što znači i jedinstveni u odnosu na sve druge u kojima je i po kojima je Bog govorio u povijesti spasenja. I, konačno, da je on onaj u kojemu je Bogu sva milina, a što nas također vraća današnjem prvom čitanju i Izaijanoj pjesmi o Sluzi Jahvinu s kojim su prvi kršćani poistovjetili Isusa iz Nazareta i u kojoj su pronašli i pronalaze izlazi iz svoje zbunjenosti zbog neshvatljivog i za Židove sablažnjivog završetka njegovog ovozemaljskog života.
Nije dovoljno znati i ispovijedati da je Isus iz Nazareta Mesija - Krist. Potrebno je iz toga i živjeti. Nama kršćanima je to moguće jer i mi smo u Isusu i njegovom krštenju pomazani ili kršteni „Duhom Svetim i snagom.“ I s tim smo pomazanjem dobili zadaću, ali i sposobnost, da poput njega prođemo „zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima (je) ovladao đavao.“