Ponekad male, ponekad velike, obično crvene, ali i zelene, crveno-zelene, žute... glatke i kvrgave... rajčice. One su naši svakodnevni pratitelji koje možemo jesti sirove, same ili u salatama, od njih pripremamo šalše, juhe i gulaše. Mogu se sušiti i pripremiti od njih savršene juhe, dodavati ih u različita jela.
Može se reći da koliko god je njihova upotreba široka, jednako brojne su i sorte ovog ukusnog rajskog voća. Ali kako među njima odabrati koja je sorta najprikladnija za vaš vrt? Da biste donijeli dobru odluku, možda će vam pomoći sljedeći retci.
Rajčice se razlikuju po izgledu, odnosno po obliku ploda, ali i po veličini. Imamo okrugle, ovalne, kruškaste i duguljasto-ovalne... Ovisno o obliku, mogle bi se podijeliti na one s glatkim plodovima i s "perajama" i mogu se naći u širokom spektru boja. Najpoznatije su crvene, ali također i žute, narančaste, zelene, tamnoljubičaste i još niz šatiranih kombinacija.
Podjela na tip rasta je najvažnija. Tako rajčice dijelimo na visoke i niske sorte. Visoke se moraju uzgajati uz potporu, a tijekom razdoblja rasta treba im odstranjivati bočne izboje. One izvanredno brzo rastu, pri čemu stvaraju cvatove. Odstranjivanjem izboja omogućava im se ravnomjeran rast.
Niskom sortama rajčica ne treba uklanjati izboje, ne treba ih vezati uz potporu, osim ako se biljka zbog plodova počne savijati. Ove su rajčice ujedno manje zahtjevne za uzgoj, a i prinos im je nešto niži. Općenito, može se reći da su ove sorte pogodnije i za uzgoj u loncima. Daju prinos jednom ili nekoliko puta u sezoni (ovisno o vremenskim prilikama), ali su također pogodnije i za pripremu domaćeg pirea od rajčice (što ne vrijedi za sve vrste).
Pri odabiru vrste rajčice, razmislite i o načinu upotrebe. Ako želite rajčice za salate ili sendviče, trebate kompaktnije sorte. Ali ako pripremate pasatu od rajčice, birajte mesnatije sorte, čiji su plodovi kruškastih debelih stijenki i imaju sitne sjemenke.
Rajčica u formi trešnje iznimno je pogodna za grickanje kao međuobrok. Ako uzgojimo višak plodova, ove rajčice možemo zamrznuti i koristiti za pripremu umaka tijekom zime.
Rajčice se smatraju toplinski vrlo zahtjevnom biljkom, što možemo vidjeti već kod uzgoja sadnica ili sjetve. Njihovo konzerviranje zahtijeva minimalnu temperaturu od 11 stupnjeva C. Optimalna temperatura iznosi čak 25 stupnjeva, a od sjetve do prvih izboja obično prođe između 5 i 15 dana (ovisno o sorti). Sadnice moramo kasnije presaditi u veće lonce, ili u vrt.
Tom je prilikom važno uzeti u obzir koji su dobri, a koji loši susjedi rajčica. Dobri susjedi su niski grah, mrkva, kupusnjače, poriluk, pasternjak, peršin, salata, radič, selen, špinat, kapula, slatki kukurz, češnjak, rotkvica...
Nikada ih ne treba saditi uz gredice s paprikama, patlidžanom i krumpirom. Sjeme možemo posijati i u rasadnik i kasnije ga rasaditi. Sadnice jednostavno presadimo kada prođe opasnost od slane i kada su noćne temperature iznad 7 stupnjeva C, a temperatura tla barem 10 stupnjeva C.
Primjerena razdaljina za sadnju rajčica je 80 cm između gredica i 50 cm u redu, ali i veća ili manja, zavisno od sorte. Za lijepe plodove rajčice važna je i sunčana lokacija, jer i pregusto zasađene sadnice rade sjenu jedna drugoj pa se plodovi često bore za svjetlo i zrak, zbog čega biljke daju slabiji plod.
Tlo i gnojidba
Tlo za uzgoj rajčice mora biti rahlo, dobre strukture, plodno, neutralno ili slabo kisele reakcije pH 6,0-6,5, te ne smije sadržavati puno gline jer se u tim uvjetima ne može dobro razvijati korijen.
Gnojidbu obavljamo barem tri puta: prvi put tri tjedna nakon sadnje, drugi put kad se pojavi plod, i treći put kad se oblikuju posljednji cvjetovi. Koristimo gnojivo koje ima veći udio fosfora i kalija, jer potiče cvjetanje i formiranje ploda, te manji dio dušika koji potiče rast listova.