Zoja, Zdravka, Boris...tim glumcima nije bilo potrebno spomenuti prezime da bi se znalo na koga se misli. I danas je još uvijek tako, zadržali su se na vrhu u kolektivnom sjećanju. Otišla je i Zoja, još jedna od sjajne plejade umjetnika koji su utisnuli svoje tragove u svaki kutak splitskog teatra, koji su blistali u njegovim najplodnijim razdobljima ali i održavali ga u nekim slabjim. Zoja Odak bila je čvrstina, konstanta, ozbiljnost, sinonim za ozbiljan, promišljen rad. Na takve se teatar oslanja, na njima se gradi i održava.
Njen umjetnički izričaj bio je jedinstven, originalan, gotovo nemoguć za kopiranje. U prvom redu odnosi se to na siguran nastup, na njoj svojstveno dostojanstvo kojim bi zavladala scenom čim bi na nju stupila, bilo u antičkom kostimu - a ležale su joj ite...