StoryEditor
Kazališteveseli Andersen

‘Palčicu‘ GKL-a Split, u dramatizaciji i režiji Branimira Rakića, obilježio raskošni likovni sloj predstave Luke Duplančića i lutke u publici

7. lipnja 2020. - 08:00
Andrea Majica animirala je Palčicu, a Ivan Medić i Milana Buzolić-Vučica devet ostalih lutaka  Jelena Popić

U Splitu je u Gradskom kazalištu lutaka u četvrtak održana prva "postkoronska" premijera, Andersenova "Palčica" u dramatizaciji i režiji Branimira Rakića. Rakić, koji je već 25 godina glumac lutkar, sada studira lutkarsku režiju na osječkoj akademiji i ovo mu je prvi veliki redateljski projekt u matičnoj kući. U "Palčicu" je utkano dugogodišnje iskustvo na sceni i nove spoznaje sa studija, a osobito se opaža utjecaj profesorice Tamare Kučinović, odnosno sanktpeterburške škole lutkarstva koju je donijela u Hrvatsku.

Rakić se odlučio za pravu lutkarsku predstavu, kakvih je sve manje u našim teatrima, a u suradnji s kreatorom lutaka i scenografije Lukom Duplančićem postigao je začuđujuće vizualne efekte. Majstorski su osmišljeni prikazi močvare od plavih traka, rijeke od svilenkastog platna, "mišićnjaka", krtičnjaka i pogotovo cvjetova blistavih boja koji niču u tami pozornice. Likovni sloj predstave raskošan je i u svakoj novoj sceni nudi iznenađenje.

image
Autorski tim predstave
Jelena Popic

Andersenovu fabularnu liniju redatelj je uglavnom pratio, u namjeri da ispriča priču koja se sastoji od putovanja i niza susreta. Male začine dodao je s osjećajem za ideje samog pisca, misleći pritom na djecu manjeg uzrasta kojoj je komad namijenjen. Stoga je dodao malo šašavih dijaloga žabama i ostalim životinjama, unoseći dobru dozu humora u Andersenovu melankoliju.

ANDERSENOVO SVJETLO I MRAK

Andersen, okvalificiran i percipiran kao pisac za djecu, i te kako je i pisac za odrasle, a čak ni za njih nije uvijek lak. Romantičar u duši koji je živio u doba realizma, stvorio je jedinstvena djela u kojima gdjekad ima divne topline i vjere u ljude, a odmah zatim najgušćeg mraka i krajnje mizantropije. Vrlo oštro oko imao je za ljudsku narav i socijalne odnose, što se ogleda i u "Palčici".
Malena ljepotica, dobrog srca, ali pomalo zagonetna i suzdržana, naći će se u nizu odnosa s likovima različitih karaktera. Svi oni rado bi za nju donosili odluke, bilo zbog vlastitih interesa, bilo iz dobrih namjera. Takvi karakteri egzistiraju oko nas i danas, spotičemo se o njih na svakom koraku. Dobro ih je na vrijeme upoznati i prepoznati.

image
Jedan od prizora iz predstave
Jelena Popić

Sam naslovni lik, unatoč privlačnosti, upravo zbog uskogrudnih ili egoističnih namjera okoline, upast će u neugodne situacije, baš kao i Ružno pače. Međutim, dok njega svi tjeraju, nju svatko želi i prosi joj ruku, a ipak su oboje neprilagođene jedinke u sredini koja im ne odgovara i žude za harmonijom.

Lijepu sliku pruža prizor bijega na leđima Lastana, i put u slobodu, bez kompromisa i računa. Među duhovito prikazanim životinjskim likovima interesantna je lutka same Palčice, ljupkog, ali neproničnog, tajanstvenog lica iza kojega kao da se ćuti čvrsta, odlučna jezgra kakva se nerijetko zna naći kod fizički krhkih osoba.

Andrea Majica animirala je Palčicu, a Ivan Medić i Milana Buzolić-Vučica devet ostalih lutaka, već poslovično spretno s posebnim naglaskom na složene, a precizno izvedene radnje. Uz glazbu Joška Koludrovića u skladnu se cjelinu povezala izvedba dobrog tempa i efektnih kontrasta između raskošne vizualnosti i profinjeno razrađenih detalja. Zapravo, reklo bi se da je "Palčicu" postavio iskusan rutiner, što Rakić kao glumac svakako jest, a kao redatelj, s takvom popudbinom sigurno će s vremenom izgraditi i originalniji, vlastiti izričaj.

Valja spomenuti i to da u gledalište za sada smije samo četrdeset osoba, pa da ne bi zjapilo poluprazno, po ideji ravnateljice Marije Tudor, na prazne su sjedalice posjednute lutke iz prijašnji predstava.Tako će ostati i kod sljedećih izvedbi, neka se i one malo odmore i uživaju.

Izdvojeno

02. kolovoz 2020 10:51