StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

ZLATNA RUKAVICA Serijski ubojica samo za publiku snažnijeg želuca u ogavnom filmu bez premca

Piše Marko Njegić
27. svibnja 2020. - 23:08

Vrećica za povraćanje mogla bi se za svaki slučaj dijeliti na ulazu u kina koja prikazuju "Zlatnu rukavicu", najnoviji film nagrađivanog njemačkog redatelja turskih korijena Fatiha Akina ("Glavom kroz zid", "Iz ništavila"). "Der goldene Handschuh" je groteskna, naturalistička hororska drama o serijskom ubojici samo za filmofile snažnijeg želuca. A i njima će vjerojatno biti jedno od najtežih kinoiskustava u životu, ako uopće izdrže do kraja projekcije.

Izdržljivost publike biva testirana odmah u prvoj sceni. Interijer. Prljavi stan. Slike golih žena na zidovima. Statični kadar. Kamera s vrata voajeristički viri u sobu i zadržava pogled na krevetu. Pretila žena djelomično spuštenih najlonki nepomično leži među nečistim plahtama.

FILM: Der goldene Handschuh; horor drama; Njemačka, 2019. REŽIJA: Fatih Akin ULOGE: Jonas Dassler, Margarete Tiesel OCJENA: -

Nesretnica je prva žrtva zloglasnog njemačkog serijskog ubojice Fritza Honke (Jonas Dassler; "Djelo bez autora") koji je početkom sedamdesetih haračio po Hamburgu i ubio neutvrđen broj žena. Fritz se potom odluči riješiti tijela, zamotava ga u veliku plastičnu vreću i vuče niz stepenice zgrade.

Tupi udarci glavom o pod broje svaku stepenicu. Kćerka susjeda čuje buku, promili kroz vrata i uzmakne kad je Fritz otjera pogledom. U strahu da ne izleti neki stariji susjed, manijak će otegliti beživotno tijelo nazad do stana i ondje ga raščetvoriti pilom.

Redatelj postavlja kameru tako da je scena snimljena u jednom kadru vizualno implicitna, ali zvuk pile je eksplicitan da bi uši možda poželjeo začepiti i Lars Von Trier, ako već ne zatvoriti oči. To je tek uvod u "dobar, ružan, zao" film kojim Akin vraća "serial killer" žanr njemačkim korijenima i "M-u" Fritza Langa, s tom razlikom da kod njega zvučni motiv nije zviždanje, odnosno "zviždi" samo pila.

"Zlatna rukavica" brutalnošću nadilazi sve dosad viđene filmove o serijskim ubojicama, od "M" do "The House That Jack Built", na momente se doimajući poput poligona za nizanje gnjusnosti i sadizma unutar naturalizma. "Kad jaganjci utihnu" i "Sedam" su nježne tratinčice u ruci Hannibala Lectera i Johna Doea.

Akin baca (zlatnu) rukavicu izazova i filmu "Henry: Portret serijskog ubojice", čak i "Kući koju je sagradio Jack". Ako je njegov naum bio nadmašiti Von Triera, u tome je uspio. No, Von Trierov film, koliko god dubinski poremećen bio, ponudio je metafilmsko iščitavanje lika i djela serijskog ubojice, povukavši paralelu između "serial killera" i njega u ulozi režisera, tj. gledatelja kao voajera i neposrednog suučesnika u (filmskom) zločinu.

S druge strane, "Der goldene Handschuh" nihilistički deglamurizira i deromantizira patologiju serijskog ubojice u očima javnosti stečenu putem "glorifikacije" u medijima, književnosti i kinematografiji, ali bez nekog dubljeg (metafilmskog) uvida u um teškog bolesnika, izuzev njegove erektilne disfunkcije i završnog pogleda u kameru/gledatelja.

Fritz je sušta suprotnost Tedu Bundyju, nedavno viđenom u filmu "Krajnje izopačen, nepojmljivo zao i opak" u kojem je jednog miljenika mladih žena glumio drugi - Zac Efron. Dassler je jednako zgodan kao Efron, mada neprepoznatljiv ispod prostetičke maske deformirana čovjeka koji izgleda poput kromanjonca odleđenog u sedamdesetima.

On je nakaza, pogrbljen, vječito pijan, znojan, slinav i šmrkljav. "Preružan je, ne bih se popišala po njemu da gori", kaže jedna starija žena u kafiću "Zlatna rukavica", gdje je Fritz kupio žrtve, stare cure, mahom alkoholičarke i prostitutke, karikature gotovo nalik njemu, mameći ih besplatnim pićem kod njega doma.

Kafić je leglo dešperna, moralno degradirana polusvijeta: tu dolaze alkosi, pripadnici dna društvene kace i ekipa sumnjive prošlosti poput bivšeg SS-ovca koji je možda radio i gore stvari od Fritza zbog čega s njim može koegzistirati na istom mjestu. Estetiku groteske Akin brižno njeguje u svakom naturalističkom kadru.

Da prvak naturalizma Emile Zola oživi i poželi režirati film o serijskom ubojici, to bi po svoj prilici bio "Der goldene Handschuh". Ustajali smrad ljudi i prostora može se namirisati, njihov znoj, alkohol. Čovjek ima potrebu sprati prljavštinu sa sebe kad dođe doma iz kina i više nikad ne pomisliti na to što je pogledao. Jedan od najmučnijih i najogavnijih filmova svih vremena.

Bez ocjene

Slično kao "The House That Jack Built", ovaj film također prkosi kritičarskoj ocjeni (u isti mah obuhvaća gotovo cijelu skalu, od jedne do gotovo četiri zvjezdice), zbog čega će ostati neocijenjen.

#CINEMARK#FESTIVALSKI FILMOVI#HORORFILMOVI#FILMOVI PREMA ISTINITOJ PRIČI#FESTIVALSKI/ART FILMOVI#CINEMARK U KINU

Izdvojeno

29. lipanj 2020 18:52