StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

VODENI SVIJET ‘Mad Max‘ globalnog zatopljenja

26. kolovoza 2020. - 23:05

Razlomio se posljednji netaknuti ledeni brijeg Arktika zbog povišenih temperatura zraka i izgubio nekih 40 posto svoje površine. Dogodilo se to krajem srpnja, ironično, točno 25 godina nakon što je u kina doplovio megaspektakl "Waterworld" (1995.). Vijest o kolabirajućem ledenjaku, drugom najvećem na Arktiku, nije odjeknula tako snažno kako je trebala u svjetskim medijima, najviše fokusiranima na koronu.

Globalno zatopljenje ozbiljno uzima maha i proročanstvo vizionarskog "Vodenog svijeta" moglo bi se takoreći i ispuniti. Viziju moguće budućnosti čovječanstva "Waterworld" je iznio već u upozoravajućem uvodu. Naš planet na logu hollywoodskog studija Universal Pictures standardno se (za)vrti poput globusa u bespuću zvjezdanog svemira. Međutim, ovaj put se kamera približava polarnim kapama koje se počinju topiti, a za njima polako u plavetnilu nestaju i kontinenti.

FILM: Waterworld; futuristička akcija; SAD, 1995. REŽIJA: Kevin Reynolds ULOGE: Kevin Costner, Dennis Hopper OCJENA: *** ½

"Polarne kape su se otopile. More je prekrilo kopno. Preživjeli su se prilagodili novom svijetu", izlaže narator katastrofičnu, (post)apokaliptičnu premisu iz pera scenarista Davida Twohyja ("Bjegunac", "Planet tame") i Petera Radera. Katastrofa je pretvorila planet u globalni ocean i more se prostire dokle pogled seže u prvoj sceni dok junak Mariner (Kevin Costner) plovi svojim katamaranom po nepreglednom plavom horizontu.

Premisa je bila prilično originalna, vjesnik klimatskih promjena o kojima 1995. nitko nije govorio i pisao kao danas. Devedesetih smo u kinima znali gledati žanrovske SF/akcijske/hororske filmove s ekološkom porukom (ozonske rupe i "Highlander 2"). Vidjeli smo i potopljeni London nakon neprestane kiše ("Djelić sekunde") u prvom kinematografskom vjesniku globalnog zatopljenja.

Pa ipak, "Vodeni svijet" dotad je bio najekstremniji visokobudžetni primjerak kinematografske ekološko-klimatske fikcije koja bi mogla postati fakcija. Još se prošle godine, dakle prije kolabiranja ledenog brijega s početka teksta, prognoziralo da ćemo ekstremni porast razine mora doživjeti znatno prije 2050. godine.

Podizanje razine mora do 2100. moglo bi biti za jedan metar, a do 2300. za čak četiri. Po tom scenariju mnoge obale diljem (vodenog) svijeta bile bi ugrožene i veliki gradovi bili bi potopljeni. Vrijeme radnje "Vodenog svijeta" nije fiksno precizirano, ali lako je moguće da je film ambijentiran negdje između 2100. i 2300. godine.

"Ljudi su učinili nešto grozno i voda nas je prekrila prije mnogo stotina godina", kaže jedan lik u filmu koji je bio ispred svog vremena. Da "Waterworld" nije budžetski napucan, gotovo da bismo ga mogli, iz današnje optike, nazvati futurističkim akcijskim dokumentarcem, onako kao što se naziva niskobudžetnija SF akcija "Oni žive" Johna Carpentera s obzirom na to da je "They Live" prošlost postala naša sadašnjost subliminalne medijske i televizijske propagande.

Koštajući basnoslovnih 170 milijuna dolara, "Vodeni svijet" bio je dotad najskuplji film svih vremena, preotevši tu titulu Cameronovim "Istinitim lažima" i "Terminatoru 2". Nije to bio planski/startni proračun "Waterworlda", ali je narastao sa 100 milijuna dolara na 170 nakon produkcijskih nedaća u vidu oluje koja je potopila setove na vodi/moru (plutajući futuristički gradovi zvani atoli) kao što su potopljene polarne kape u spomenutom prologu.

Planet je, simbolično, već tada upozoravao čovječanstvo na mogući "biblijski" potop iz "Vodenog svijeta", no Costner i redatelj Kevin Reynolds ("Robin Hood: Princ Lopova") nisu obustavili snimanje. Možda su Costner i Reynolds bili svjesni ekološke potrebe filma za buduća pokoljenja, samo što su ga 1995. svi gledali kroz prizmu blockbusterske akcijske zabave, a ne freske iz mogućeg futura, kao da je "Waterworld" govorio jedva razumljivim "portu-grčkim" jezikom.

Naravno, "Vodeni svijet" jest primarno blockbuster, još uvijek prilično spektakularan kao takav. Reynoldsov spektakl datira iz doba kad se računalna animacija nije još raspojasala, a kaskaderska akcija, praktični efekti i setovi bolje podnose zub vremena. Budžet se vidi na ekranu zahvaljujući svim raskošno orkestriranim eksplozijama i koreografiranim akrobacijama, počevši od napada futurističkim jet-skijevima i brodovima-strojnicama na atol kao vodeni Thunderdome iz "Pobješnjelog Maxa 3".

U ovom filmu snimljena je najspektakularnija eksplozija tankera, spektakularnija u odnosu na "Umri muški 3" i "Poštenu igru" iz iste godine, a i "bungee jump" scena nadmašuje sličnu iz "Zlatnog oka", zato što Costnerov lik ne skače samo da bi nas zadivio kaskaderstvom, nego u tom procesu i spašava nekoga iz ruku negativaca.

Zlikovci "Waterworlda" su tzv. Pušači/Smokers, predvođeni "duhovnim pastirom i doživotnim diktatorom" Đakonom (raspoloženi Dennis Hopper u drugoj uzastopnoj ulozi negativca nakon "Brzine") koji nasmijava crnohumornim opaskama "Ako vidiš da mi iz glave istječe arterijska krv, jasno ti je da svi imamo loš dan", "Ne stajte, ubijte nešto" ili "Ako želiš učiniti nešto valjano, učini to sam" dok traga za mitskim i rajskim Kopnom.

Scenografija i mašinerija je "steampunkovska" na razmeđu prošlosti i budućnosti, svako oružje i prijevozno sredstvo, od trotrupnih brodova/katamarana do letjelica, otprilike kao u "Mad Maxu 2&3", gdje bi se Deacon i njegovi podanici osjećali kao kod kuće. Dakako, "Pobješnjeli Maxovi" su bolji filmovi, ali nije ni "Vodeni svijet" loš.

Naprotiv, pretjerano je podcijenjen, iako bi se barem retrospektivno, danas više nego ikad prije, trebala cijeniti njegova smiona vizija, akcija i karakterizacija Costnerova misterioznog (anti)junaka škrtog na riječima, što kumuje da je dosta naracije odrađeno bez dijaloga, samo s atraktivnim slikama/kadrovima tropske ugođajnosti.

Respektabilno je što "Waterworld" nije išao niz dlaku publike i držao je gledatelja na distanciji, koliko god da ga je to u isti mah priječilo da postane "Mad Max". Costnerov lik Mariner je mutant, čovjek-riba s prorezima na vratu/iza ušiju nalik škrgama i kožicama na stopalima, zahvaljujući čemu može disati pod vodom i brže plivati/roniti, a predstavljen je kako urinira (!) u plastičnu bocu i od mokraće, putem aparature, spravlja eliksirski napitak koji će popiti i njime zaliti voćku.

To je valjda najnetipičnije predstavljanje nekog akcijskog heroja u povijesti, sve i da ga zbog evolucijskih mana ne nazivaju "ribljom nakazom", a Costner i Reynolds ne olakšavaju situaciju kad Mariner zaprijeti da bi mogao baciti u more djevojčicu Enolu (Tina Majorino) i naplatiti se u naturi od njezine čuvarice Helen (Jeanne Tripplehorn).

Na kraju Mariner neće učiniti ni jedno ni drugo, štoviše, zavoljet će obje, uz neminovno škrgutanje zubima, da ne kažemo škrgama, te s njima nastaviti potragu za kopnom prema putokazu/tetovaži na Enolinim leđima. Svejedno, sama sugestija toga danas sigurno ne bi prošla u visokobudžetnom spektaklu A-produkcije.

Uopće, teško bi se više snimio jedan ovakav rizični "originalni" megabudžetirani spektakl da nije nastavak ili ekranizacija nekog postojećeg brenda, osim ako ga se ne bi uhvatio Christopher Nolan. Mariner se objema odužuje za inicijalni animozitet u dvjema najljepšim scenama filma – u prvoj uči Enolu plivati, a u drugoj odvodi Helen u posjet ostacima nekadašnje civilizacije na dnu mora, gdje podmornica leži potopljena usred gradskih blokova.

Scena sugerira još zlokobniji (nuklearni) kraj svijeta i potvrđuje da je "Vodeni svijet" svojevrsni "Pobješnjeli Max" na vodi. Futuristički akcijski filmovi funkcioniraju u "jin-jang" jedinstvu vatre/pustinje ("Mad Max") i vode/oceana ("Waterworld") i prilično se dobro rimuju. "Vodeni svijet" je "Pobješnjeli Max" globalnog zatopljenja.

Nepotopljeni Mount Everest

Costner se na setu, pred kraj snimanja, posvadio s redateljem Reynoldsom i sam dovršio film. Reynolds je godinama kasnije, na američkoj televiziji, predstavio redateljsku verziju u trajanju od gotovo tri sata koja otkriva da je Kopno ustvari Mount Everest.

Hrabri Costner još jednoj postapokalipsi

Unatoč nizu problema na snimanju i tome da film nije postao kinohit kako se očekivalo, ali ni potpuni financijski promašaj kako su mnogi priželjkivali, Costner je do kraja devedesetih hrabro glumio u "Poštaru", još jednom "riskantnom" postapokaliptičnom filmu, k tome sa znatno manje akcije od "Vodenog svijeta"

‘Titanic‘ potopio ‘Waterworld‘

Dvije godine nakon "Vodenog svijeta" jedan Cameronov film ponovno je preuzeo titulu najskupljeg svih vremena. Bio je to 200 milijuna dolara skupi "Titanic".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. listopad 2020 23:57