Teškometalni klasici “Terminator” (1984.) i “RoboCop” (1987.) zavrte se svakih nekoliko godina jedan za drugim u londonskom kinu “Prince Charles Cinema” na izvornoj 35-milimetarskoj kopiji. Vizionarski i subverzivni žanrovski filmovi bili su spareni 2016., kad je ovaj kritičar prvi put otkrio to divno kino u srcu Londona, ali boravak je bio kratak i tad nažalost nije bilo vremena i za “Terminator” + “RoboCop” maraton pored gledanja “Operacije svemir” i “Velike gužve u Kineskoj četvrti”.
Nova prilika se ukazala sedam godina kasnije i ovoga puta je morala biti iskorištena. Jedna kinoulaznica, dva kiborška klasika, dvostruki udar SF akcije. Ponaosob su “Terminator” i “RoboCop” sjajni filmovi, ali u paketu čine jedan od najsjajnijih kinomaratona i njihovo spajanje ima savršenog smisla.
Počnimo od toga da “Terminator” Jamesa Camerona i “RoboCop” Paula Verhoevena zaslužuju titulu ponajboljih primjeraka SF akcijskog žanra koji su oslikali upozoravajuću viziju futura i tražili tragove ljudskosti u budućnosti pod vladavinom umjetne inteligencije (Skynet) ili korporacija (Omni Consumer Products/OCP).
Oba bratska filma predstavili su najpoznatije likove kiborga/robota u povijesti, a povezuje ih kompanija Orion Pictures i imaju ključno mjesto u filmografijama njihovih redatelja.
Cameron je lansirao karijeru upravo s “Terminatorom” i specijalizirao se za znanstvenu fantastiku režirajući “Aliens”, “Bezdan”, “Terminatora 2” i “Avatara”, dok je nizozemskom redatelju Verhoevenu “RoboCop” bio hollywoodski prvijenac i nastavio je operirati unutar SF žanra, snimivši filmove “Total Recall”, “Starship Troopers” i “The Hollow Man”. Bez “Terminatora” (i “Blade Runnera”) vjerojatno ne bi bilo “RoboCopa” i Verhoeven je odao posvetu Cameronovu starijem bratu.
Za glavnu ulogu angažiran je Peter Weller kao glumac snažne čeljusti nalik Schwarzeneggeru. Robot ED-209 u jednoj sceni otima se kontroli na prezentaciji kao da njime upravlja Skynet i izrešeta mladog OCP-jevog direktora, a u drugoj ozlijeđeni RoboCop popravlja nogu na sličan način kao što je Terminator popravljao ruku. Terminator je djelo stroja, umjetna tvorevina, izvana čovjek, iznutra kiborg. On je kiborg pretvoren u čovjeka, stroj koji glumi ljudsko biće da se infiltrira među ljude.
Kod RoboCopa je stvar obratna: on je čovjek pretvoren u kiborga. Naime, RoboCop je nastao od Alexa Murphyja, brutalno ubijenog policajca koji je dobio novi život nakon smrti. Verhoeven prikazuje gašenje ljudskog života i posljednja sjećanja pred smrt. Zaslugom OCP-a i programa nazvanog “RoboCop”, Murphy je doživio ponovno rođenje i vraćen je u život u metalnom tijelu, naizgled zauvijek izbrisanog sjećanja.
Jednom kad Murphy oživi kao RoboCop, Verhoevena intrigira pitanje što nas čini ljudima i to demonstrira u sceni kad kiborški policajac naleti na jednog od kriminalaca koji su ubili Murphyja i počinje vraćati sjećanja na to tko je bio i što je imao (suprugu, sina). U trenutku posjete nekadašnjem (sada napuštenom) domu RoboCopa proganjaju sjećanja prijašnjeg života s ženom i sinom.
Kasnije, u emotivno proganjajućoj sceni, RoboCop otkriva da “osjeća” suprugu i sina, ali ih se ne može “sjetiti”. S druge strane, “Terminator” pronalazi emocije u ljubavnoj priči Sarah Connor (Linda Hamilton) i Kylea Reesea (Michael Biehn) koji je došao iz futurističke 2029. godine u 1984., tj. prošao kroz vrijeme da zaštiti “majku budućnosti” od kiborga programiranog da je ubije.
Interesantno je da ondašnja sadašnjost osamdesetih u “Terminatoru”, ironično, djeluje kao postapokaliptična budućnost kad kamera zaviri u zabačene aleje s beskućnicima, fizički nalik preživjelima iz nuklearnog holokausta u futurističkim fleševima 2029. Korijeni buduće apokalipse sežu u sadašnjosti.
Korporacija Cyberdyne Systems kreirala je Skynet kao računalni obrambeni sustav pod upravljanjem umjetne inteligencije koji je postao samosvjestan i oteo se kontroli. Amerika i nasilni svijet terminiraju sami sebe i Terminator je tu da ubrza proces neminovne terminacije kao kiborg koji može usred bijela dana uletjeti u oružarnicu, uzeti “sve” i napucati vlasnika, da bi kasnije, naoružan do zuba, izvršio napad na policijsku stanicu i nesretne policajce je od njega mogao spasiti samo RoboCop.
Ironija i društveno-politička satira još su izraženije u “RoboCopu” pod redateljskom palicom “stranca” Verhoevena. Kapitalizam caruje distopijskim SAD-om i sam čovjek je u budućnosti “RoboCopa” postao proizvod. Kvragu, Murphy je umro, ali su ga ipak natjerali da ide na posao. “Mrtav ili živ, ideš sa mnom”, govore Murphy i Robocop. No, šlagvort se može i promijeniti u “Mrtav ili živ, ideš raditi za korporaciju”.
OCP je kupio policiju i vojsku, možda i televiziju gdje dominiraju nasilne vijesti, prizemni showovi i konzumerističke “veće je bolje” reklame koje uključuju i obiteljsku nuklearno-ratnu igru. Nasilje je sveprisutno u filmu i na novo gledanje potpisnik ovog teksta sjetio se izjave Johna McTiernana iz intervjua za “Slobodnu” u vezi “RoboCopova” vršnjaka “Predatora”, kad je rekao da su iz studija tih godina stalno tražili pucnjavu jer “žele filmove s oružjem, vatrom, doslovno pornografiju”, zbog čega je on stavio scenu da “vojnici ne rade ništa drugo nego samo pucaju, punih pet minuta”.
Samo, Verhoeven u nasilju odlazi u ekstrem budući da kod njega likovi, negativci, ne pucaju u džunglu, nego u Murphyja ili RoboCopa koji, zanimljivo, u jednoj sceni ima toplinski “infra” pogled i odsudnom trenutku skida masku na sličan način kao Predator, otkrivajući ostatke ljudskog lica. Prema kraju filma mehanički RoboCop postaje sve čovječniji i uspijeva vratiti svoju ljudskost barem u fragmentima, postajući humaniji od korporacije koja ga je proizvela.
Nasuprot tome, zadnji tragovi čovjeka postupno nestaju u Terminatoru, utjelovljenju apokaliptične budućnosti s (nuklearnom) vatrom futura u odrazu sunčanih naočala. Tragovi čovjeka će i nestati u završnici, kad se endoskelet Terminatora podiže iz vatre i proganja Connoricu i Reesea, ali ljudskost će reprogramirani kiborg pronaći u nastavku “T2”. Kraj je samo početak za oba filma koji se perfektno nadopunjuju. “Terminator” i “RoboCop” su kiborški jin i jang.