StoryEditor
Film & TVCINEMARK

MLIJEKO Kvazivestern na divljem Islandu

Piše Marko Njegić
24. svibnja 2020. - 22:10

Islandska kinematografija prolazi renesansu posljednjih festivalskih sezona. "Ovnovi", "O konjima i ljudima", "Vrapci", "Halla ide u rat"... Svaki od tih filmova bio je zapažen mahom na festivalima "A" klase, ucrtao Island na filmsku, ne samo turističku kartu svijeta i upoznao nas s potentnim redateljima kao što su Grímur Hákonarson i Benedikt Erlingsson.

Svaki od njih je uspostavio temeljnu estetiku i tematiku islandske kinematografije na relaciji priroda-društvo, posebno Erlingssonov(a) "Woman At War" iz canneskog Tjedna kritike i, još više, Hákonarsonov "Rams", koji je 2015. osvojio Grand Prix u Cannesovu programu "Izvjestan pogled" ispred "Zvizdana".

FILM: Héraðið; drama; Island, 2019. REŽIJA: Grímur Hákonarson ULOGE: Arndís Hrönn Egilsdóttir, Hinrik Ólafsson OCJENA: ***

Spektakularni totali predivno neukroćene, ogoljene i spokojne prirode sudaraju se sa srednjim i krupnim planovima čovjeka koji je preslik studena krajobraza što ga okružuje dokle pogled seže. Likovi u islandskim filmovima na površini su hladni, ali ispod nje redatelji pronalaze skrivenu toplinu i(li) neku dublju ljudsku dramu, nerijetko prošaranu crnim humorom, tragikom i apsurdom.

Novi Hákonarsonov film "Mlijeko" (islandski "Héraðið", engleski "The County") s post-koronskog programa "Kinoteke", premijerno prikazan na Torontu, kod nas na ZFF-u, započinje identično kao njegov prethodnik. Kamera snimatelja Marta Taniela gleda u panoramu usamljenih islandskih planina i (u)dolina dok ne priđe jednoj farmi.

To je – eto razlike – farma krava, ne ovaca i ovnova. Kad se kamera bez treptanja zagleda u kravu kako se teli, izgleda da Hákonarson ne želi ostati dužan sunarodnjačkom "konkurentu" Erlingssonu i njegovim grafičkim prikazima konja u "Of Horses and Men".

Pa ipak, ubrzo postaje jasno da Hákonarson slijedi Erlingssonov zasad posljednji film "Halla ide u rat", kao i svoje (superiornije) "Ovnove" s tvrdoglavim (ženskim) likom koji obitava na farmi. "Mlijeko" će, poput "Halle", postati angažirana priča o borbi pojedinke protiv sistema, odnosno kapitalizma.

U ovom filmu ona je farmerica Inga (Arndís Hrönn Egilsdóttir) koja ruši predrasude da je rad na farmi samo za muškarce. Naime, Inga se bavi proizvodnjom mlijeka koju otkupljuje lokalna korporacija i zabranjuje njoj i sličnim farmerima slobodnu trgovinu, držeći ih u šaci.

Dugovi se gomilaju, što sve više brine Ingina supruga Reynira (Hinrik Ólafsson), kamiondžiju korporacije, toliko da razmatra o pobuni malih farmera protiv velike tvrtke o kojoj "svi ovise", naročito oni. Nakon što Reynir jednog dana sleti hladnjačom u provaliju, a istraga – sumnjivo – upućuje na to da se ubio, tj. počinio samoubojstvo (nije nesreća, nema tragova kočenja), Inge je isprve neutješna da i snijeg plače s njom stapajući pahulje sa suzama.

No, ubrzo odlučuje uzeti stvari u svoje ruke kao lik Frances McDormand u "Tri plakata izva grada". Na Facebooku uspoređuje korporaciju s mafijom. Jer, korprarcija je zaprijetila da će prestati kupovati kravlje mlijeko farmera, prethodno ih osokolivši da produciraju veću količinu i prebace se na robotski sistem mužnje.

"Nije naša krivnja što je ekonomija kolabirala", pravda se jedan od čelnih ljudi korporacije, ali zaludu – Inge je već naumila dokrajčiti njezin monopol i prodrmati kapitalistički sistem. Ona će korporativnu zgradu poprskati kravljim mlijekom iz tanka u doista nesvakidašnjem prizoru i u jednom trenutku uzeti lopatu u ruke, no samo da balegom poružni terenac izaslanika tvrtke.

Na koncu ispada da Hákonarson uzaludno maštovito koketira s klasičnim vesternom na divljem Islandu, imajući u primislima žanrovske velikane Johna Forda i Sergija Leonea, od oslikavanja pejzaža u totalima i arhetipske pobune kauboja nad bogatim stočarima-tlačiteljima, do krupnih planova na namrštena lica i oružja (ovdje lopata).

Da bi film bio uzbudljiviji, Inge se trebala ugledati na akcijskiju zemljakinju Hallu koja je u boj protiv sustava krenula lukom i strijelom, poput ženskog Ramba. U konačnici standardnu "whistlerblower" dramu Hákonarson najviše oplemenjuje sjajnim islandskim lokacijama i portretom stamene, prkosne heroine. Inga ne žali nad prolivenim mlijekom. Ne bi trebao ni gledatelj.

Island i Hrvatska

Zanimljivo je da je spomenuti islandski film "Sparrows" nastao u koprodukciji s hrvatskom kinematografijom.

#CINEMARK#FESTIVALSKI FILMOVI#FESTIVALSKI/ART FILMOVI#DRAMSKI FILMOVI

Izdvojeno

28. lipanj 2020 12:44