StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

KUM Ponuda koja se ne odbija

26. lipnja 2020. - 07:52

Ekspresivni kontrasti kumuju sjajnoj fotografiji, osvjetljenju i alegoriji "Kuma" (1972.). Da je Francis Ford Coppola snimio film u crno-bijeloj tehnici, "Godfatheru" bi se sigurno tepalo kao "noiru". "Noirovski" kontrasti svjetla i tame karakteriziraju čitav film (i) na alegorijskoj ravni, plešući sjetni gangsterski valcer Nina Rote i oslikavajući vječnu borbu dobra i zla koja se vodi u srcu članova mafijaške obitelji Corleone.

Prva scena uvodi nas u srce tame, ambijentirana u mračnu sobu koju "rembrandtovskim" osvjetljenjem slika snimateljski "princ tame" Gordon Willis koristeći kameru umjesto kista. Dan je vjenčanja kćerke (Talia Shire) don Vita Corleonea (Marlon Brando). Dualizam svjetlo-tama, dobro-zlo, crno i bijelo, personificirano u stilu odijevanja don Vita Corleonea (boja smokinga i košulje).

FILM: The Godfather; kriminalistička drama; SAD, 1972. REŽIJA: Francis Ford Coppola ULOGE: Marlon Brando, Al Pacino OCJENA: *****

Dok vani traje svadba u punom koloritu ljeta, unutra se u bojama kasne jeseni odvija audijencija kod don Corleonea. Iza kulisa vjenčanja traže se usluge i ugovaraju poslovi pa jedan pogrebnik moli Corleonea pravdu za napastvovanu kćerku. Coppolin film svrhovito počinje u interijerima i bojama jeseni.

Corleoneova vanjština upada u oči, njegov imidž starog i mudrog bulldoga u odijelu, Brandovo prepoznatljivo, naveliko oponašano i parodirano mumljanje o časti i zahvalnosti, no "Kum" daje interan i intiman portret mafijaša i mafije iznutra prema van, što je glavni zalog da se s filmom i njegovim likovima mnogi još uvijek mogu suživjeti.

Veliki Brando je zašao duboko u dušu dona i načinio da izgleda kako Corleone zapravo postoji kao "stvaran" lik i istovremeno opstoji kao mafijaška datost za vječnost, gangsterski "boss" svih gangstera. Sva Corleoneova prošlost, koju će Robert De Niro savršeno oživjeti u (pred)nastavku "The Godfather Part II", zrcali se u Brandovim očima i ocrtana je na njegovim borama.

Bogata je to prošlost i Corleone je p(r)oživio svoje. Sagradio je mafijaško carstvo na temeljima "američkog sna" i kapitalizma kao čovjek od riječi koji sluša svoj razum, a u džepu drži sve političare i suce, te odgojio sinove – temperamentnog Sonnyja (James Caan), usijanu glavu obitelji, nevinog Freda (John Cazale), "posvojenog" i racionalnog Toma (Robert Duvall) i Michaela (Al Pacino), ratnog heroja i finog studenta koji se ne miješa u obiteljske poslove.

Kuma upoznajemo nakon završetka Drugog svjetskog rata, u poodmakloj jeseni života. Vremena se mijenjaju i kraj rata donosi novi početak za (talijansku) mafiju u Americi – droga. Za Corleonea je to prljav posao i on se zadovoljava da i dalje drži sindikate i kocku, premda mu govore kako će droga biti važna u budućnosti.

Eto znaka da je Corleone počeo popuštati. Moć dona polako slabi i njegovo vrijeme lagano prolazi u mafijaškom svijetu nalik kapitalističkom u koji nas Coppola nenametljivo uvlači u "Kumu" i pozicionira negdje između "consiglierea" Toma i Kay (Diane Keaton), djevojke Michaela Corleonea.

Tom je insajder, uvijek u zadnjim redovima zbivanja, Kay autsajderica, a kamera je postavljena kao da je i sama neki lik u pozadini tog "zatvorenog svijeta" koji prisluškuje sve što se događa ili događaje gleda kroz špijunku. Svijet Corleoneovih toliko je apsorbirajući da nam se čini kako u njemu provodimo puno više od tri sata, iako se vrijeme ne osjeti ni na novo gledanje mafijaške sage i nijedna od 175 minuta nije suvišna.

Jer, "The Godfather" je više od filma – život. Škola života i životnih mudrosti o obitelji, očevima i sinovima, časti, odgovornosti, nasljedstvu, odanosti, autoritetu, biznisu, respektu, licemjerstvu, izdaji i neprijateljstvu. Odgovori na sva životna pitanja mogu se naći u ovom filmu, pitate li (i) Toma Hanksa u "Imaš poruku".

"Kum" je "zbroj sve mudrosti", "odgovor na svako pitanje". "Što ću spakirati za godišnji odmor? Ostavi pištolj, uzmi cannoli", našalio se Hanksov lik na račun životnih pouka filma primjenjivih u svim situacijama. No, šalu na stranu, film je pun poučnih citatnih rečenica.

"Fredo, ti si moj starij brat i ja te volim, ali ne drži nikad drugim stranu protiv obitelji", "Muškarac koji ne provodi vrijeme sa svojima nije muškarac", "Ne pitaj me o poslu", "Nije ništa osobno, isključivo posao"... Jasno, najpoznatija je "Dat ću mu ponudu koju neće moći odbiti".

Kakva je to ponuda, Michael otkriva Kay na početku filma. "Nije mogao odbiti ponudu moga oca: ili mozak ili potpis na ugovoru. To je moja obitelj, ja nisam takav", ograđuje se Michael nakon što je prepričao istiniti događaj kao uvertiru za ponudu svih ponuda – konjsku glavu u krevetu.

Jedan gangster u filmu možda veli da ne voli nasilje jer je krv suviše skupa, ali "The Godfather" vrvi krvavim, šokantnim trenucima, osobito u upečatljivim sekvencijama smrti, a najviše rešetanju Sonnyja na autoputu u sceni koja se naslonila na "Bonnie & Clyde" i "Divlju hordu" ili Michaelovom umorstvu Sollozza i McCluskeyja (Al Lettieri, Sterling Hayden).

Umorstva ilustriraju kako je mafija sve brutalnija i da je, doista, stigla neka nova era gangstera koju je prijelomni film i navijestio, a Michael utjelovio kao hladni manipulator, kalkulator i egzekutor. Čak je i naizgled idilična Sicilija daleko od (gangste)raja, a tamo se Michael sakrio i oženio Appoloniju (Simonetta Stefanelli) u scenama koje istovremeno imaju nešto "fellinijevsko" mimo Rotine glazbe i najavljuju "Kuma II".

Nesretna Appolonia stradava od auto-bombe u jednoj u nizu scena povišene "šekspirijanske" tragike kakve filmu daju dodatni operni emotivni zamah, a dobri Michael je nepovratno uvučen u začarani mafijaški krug zla i i prisiljen je preuzeti ulogu nove čvrste – još čvršće – ruke familije, čovjeka koji vuče konce obiteljskih poslova i omata ih oko vrata protivnika i izdajnika. Nasljedstvo je simbolično i na glumačkoj relaciji Brando-Pacino, ne samo otac-sin.

"Mislila sam da nećeš biti kao otac", Kay podsjeća Michaela. "Moj otac se ne razlikuje od moćnika koji su odgovorni za druge", pravda se on jer nije baš da ni senatori i predsjednici ne naručuju ubojstva, suprotno mišljenju Kay pred kojom će u nezaboravnom i devastirajućem završnom kadru zatvoriti vrata prijašnjeg života.

To nas dovodi do posljednjeg kontrasta filma, odnosno paralelne montaže nevinog krštenja Michaelova nećaka u crkvi i bezdušnog smaknuća njegovih neprijatelja ili izdajica u dizalima, pokretnim vratima hotela... Michael se u isto vrijeme odriče sotone i prodaje dušu vragu, postaje kršteni kum sestrinu sinčiću i gangsterski "godfather" – novi don Corleone.

Brando parodirao sam sebe u ‘Brucošu‘

Prije "Kuma" Brando je imao nisku promašaja na kinoblagajnama tako da je komercijalno živnuo s uspjehom filma i osvojenim Oscarom za glavnu mušku ulogu. "The Godfather" je obnovio njegovu karijeru i lansirao karijere Pacina, Cazalea, Duvalla i Caana. Film je dobio dostojan, čak i bolji (pred)nastavak 1974., a treći dio je snimljen 1990., zanimljivo iste godine kad je Brando parodirao ulogu dona u krimi-komediji "Brucoš". P.S. "Kum" se prikazuje 27. lipnja u "prime timeu" na Doma TV.

Izdvojeno

12. kolovoz 2020 04:50