Božo Petrov u nedjelju navečer nije uspio postati župan Dubrovačko-neretvanske županije, premda je do samog kraja dobro puhao za vratom Nikoli Dobroslaviću, koji je u konačnici ipak dobio više glasova osiguravši tako još jedan četverogodišnji mandat.
Razlika je možda mala (1810 glasova), ali pobjeda je pobjeda. Premda nije župan, Božo Petrov je županijski vijećnik Mosta i sa te pozicije kako je već najavio neće dati mira ni Dobroslaviću ni HDZ-u. Udarat će im ritam, naravno ako bude sjedio u županijskim klupama, jer ne treba zaboraviti da je Petrov već bio županijski vijećnik pa je županijsku stolicu zamjenio onom saborskom.
Kako će Petrov sada pomiriti svoje prevelike obveze i obećanja vezana za Dubrovačko-neretvansku županiju i vođenje stranke na državnoj razini, saborski mandat i sve obveze koje on sa sobom nosi, vrijeme će pokazati. Rezultat koji je (ne)očekivano dobio u drugom izbornom krugu zasigurno će morati opravdati pred svojim biračima, a to nikako ne može sjedeći u sabornici.
Na jugu je previše problema o kojima je govorio u predizbornoj kampanji - od vezova za barke na Batali, smanjenja obuhvata golfa na Srđu s 300 na 100 hektara, čuvanju izvorišta Omble od brze ceste, gradnje spomenika braniteljima pa do županijskog deponija u Lučinom razdolju, koje on mora iz županijskih oporbenih klupa rješavati „pritiskajući“ vladajuće. Kao županijski vijećnik Mosta, morat će se prihvatiti rješavanja i problema u zdravstvu u najužnijoj županiji, koje je taksativno nabrajao kritizirajući zdravstvene projekte poput gradnje dnevne bolnice u Metkoviću koju dolina Neretve čeka trideset godina.
Kritizirao je, ali konkretne prijedloge nije iznosio, jednako kako je govorio i protiv dubrovačke bolnice i njezina ravnatelja Maria Bekića, mada nismo čuli da je pomagao na Covid odjelu niti je kao liječnik pomogao kolegama u masovnim cijepljenima.
I danas, 31. svibnja, Božo Petrov neće, kako je najavljivao i nadao se, riješiti sve probleme Dubrovačko-neretvanske županije, ali za početak bi se mogao vratiti iz Zagreba u Metković, saborsku stolicu zamijeniti stolicom u županijskoj skupštini u Dubrovniku, prihvatiti se posla i tražiti rješenje za nagomilane probleme o kojima je danima pričao u kampanji. Jer sve izvan toga je jeftini populizam i poigravanje emocijama birača u beskonačnim patetičnim nastupima u kojima se itekako izvještio otkako se vinuo u visoku politiku iz koje se ponovno na velika vrata pokušava vratiti na lokalnu razinu.
Predsjednik Mosta Božo Petrov ostat će zapamćen kao netko tko je nakon visokih državnih funkcija, potpredsjednika Vlade, predsjednika Sabora i potpredsjednika Sabora, neuspješno pokušavao postati župan Dubrovačko-neretvanske županije za koju je još prošle godine tvrdio da je treba ukinuti jer služi da bi političari mogli „uhljebiti malo više svojih ljudi“. Na kraju se postavlja pitanje bi li i on „uhljebljivao“ da je kojim slučajem došao u poziciju vlasti za koju se lavovski borio do samoga kraja.