StoryEditor
PrimorjeREPORTAŽA |

‘PIPAVI‘ HOBI KOJI JE IZ DOSADE PRERASTAO U STRAST DAROVITOG PRIMORCA Svaka crkvica Dubrovačke biskupije čeka repliku Martina Tolje

Piše Dubravka Marjanović Ladašić
15. kolovoza 2020. - 07:14
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA
Čim smo ušli kroz vrata kuće obitelji Tolja u Imotici, zastali smo u hodniku. Na prvu se nismo uspjeli ni javiti gospođi Jeli, jer su nam pogled privukle prekrasne kamene crkvice, zbog kojih smo i došli. Dosad ih je Martin Tolja napravio 25, i neće stati. U omjeru su 1:50, što znači metar u prostoru - dva centimetra na replici, a predstavljaju postojeće crkve u Dubrovačkoj biskupiji.
Radi nas je crkvice na kratko preselio u blagovaonicu i poslagao po stolu. A sve je počelo u Istri, gdje su jednom ljetovali s unucima.

Umirovljeni elektrotehničar Martin Tolja iz Imotice nekoć je izrađivao makete jedrenjaka, a onda su uslijedili starinski alati, plugovi, samar, jarmovi, isto u minijaturi. Prva inspiracija bili su mu istarski kažuni


- Počelo je iz dosade – sjeća se ovaj staloženi čovjek, a takav i mora biti da bi se bavio ovako pipavim hobijem kakav je njegov. Moraju se za ovo imati uistinu čelični živci.

image
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA


- Djeca su se kupala, žena kuhala, a ja nisam znao što činiti. Našao sam kamene ploče na plaži, bile su kao u nekim listićima, i napravio sam prvi istarski kružni kažun – sjeća se gospar Martin, koji je prije pet godina pošao u mirovinu, nakon 47 godina provedenih u Hidroelektrani Plat. Inače je elektrotehničar po struci.
 

Treba imat' živce


Nakon kažuna, pomislio je zašto ne bi na isti način napravio i crkvu. Pa se dao na posao i napravio svoju prvu minijaturnu repliku crkve, a izbor je pao na Svetog Jurja iz Rovanjske iz 9. stoljeća. Onda su redom krenule crkve iz Martinove župe, njih deset – Sveta Ana u Imotici koju vidi s prozora, Sveti Nikola iz Ošljeg, Sveti Roko iz Ošljeg, Sveti Stjepan iz Topologa (najstarija u Primorju), Sveti Lujo iz Topologa, Gospa od Rozarija iz Stupe, Sveto Trojstvo iz Štedrice...

image
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA


Onda je počeo izrađivati sve crkve Svetog Martina iz naše biskupije, a ima ih od Konavala do Lastova. Dođe do svake, uzme joj mjere, fotografira detalje i baci se na posao.

- Kažu mi da sam umjetnik, ma kakav umjetnik, čovječe, treba imat' živce! – smije se Martin. - I mota i tehnike u ruci!

Za izradu jedne u prosjeku mu treba 100 sati rada. Ne prodaje ih, a zbog velikog truda bilo bi im jako teško i odrediti cijenu, kazuje gospar Martin, uskoro sedamdesetogodišnjak, držeći u rukama jednu od pažljivo izrađenih maketa crkvi svoga rodnog kraja. Poklanja ih samo najbližima, druge čuva u svojoj kolekciji.

image
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA

 

Iste kao original


- Svekrvi od moje kćeri, udana je za Puljizevića iz Gornjeg Čela, napravio sam njihovu crkvicu svetoga Antuna. Velika je vjernica, pa je skoro pala u nesvijest kad sam joj otkrio da sam je sam napravio – drago je gosparu Martinu. - Rekla je da joj nitko u životu nije dao takav dar, niti ga je mogla sanjati.

- Garantiram od 95 do 98 posto da je na mojim replikama sve autentično kao na originalu – ističe Martin. Zna se čak dogoditi da ih on prikaže vjerodostojnijima negoli one to jesu u stvarnosti, jer su kroz godine na nekim crkvama rađene nestručne obnove.

image
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA


Prvi Tolja došao je u Imoticu još u 16. stoljeću. Svoju rodnu kuću, kojoj se bio urušio krov, nedavno je pokrio, kaže nam naš domaćin. I nju je napravio u minijaturi, a u originalu želi izložiti sve svoje replike crkvi jer po kući smetaju njegovoj Jeli, smije se, dok ona potvrdno kima glavom. Druželjubivi su to i veseli ljudi s puno prijatelja, pa kad dođu u njih, nemaju gdje sjest', s osmijehom će Jele.

Osim crkvi, napravio je gospar Martin i repliku poznate škole u Trnovici koju je izgradio slijepi arhitekt, te je poklonio Udruzi Likovna kolonija. Dosad je imao jednu izložbu na kojoj je izložio svoje crkvice, 2015. na Danima kršćanske kulture u Dubrovniku.

image
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA

 

Vješt u rukama


Prije nego se upustio u izradu minijaturnih replika crkvi, tamo sedamdesetih godina, radio je makete brodova, točnije povijesnih jedrenjaka. Onda su na red došli starinski alati, plugovi, samar, jarmovi, isto sve u minijaturi. Ima gospar Martin i jedan goblen makova na koji je jako ponosan, a izvezao ga je još 1976. Uvijek je bio vješt u rukama.

A onda, otkada je u Istri na plaži ugledao novi izazov – kamenje u listićima - otada ga nadahnuće za izradu minijaturnih crkvi ne napušta.

Krovove, koji izgledaju autentično kao i sve ostalo na njegovim malim građevinama, izrađuje od trstike. Mukotrpan je to posao, ali Martin uživa u njemu. Nekad sjedi po 10 sati i ne pušta kamen iz ruke, a nekad se izradi neke crkve posveti samo uru vremena. Kako mu dođe. Materijal lijepi drvofixom, pokazao mu se kao najbolji jer je proziran kad se osuši.

image
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA


Baš kad je počela korona, napravio je u minijaturi i njihov Zadružni dom. Kamen najčešće nabavlja u Miškovića u kamenolomu. Križeve radi sam od bakrenog pleha, a sitna zvona od mesinga mu napravi prijatelj tokar.

- U mene u kući je vazda kamenolom – s osmijehom kaže Martinova supruga Jele. Vidi se da je i ona ponosna na njegova djela. I Jele ima umjetničkog talenta – nadareno je slikala i pisala kao dijete, a njezini talenti prenijeli su se i na potomstvo.

Jele i Martin roditelji su sina Cvijeta i kćeri Kristine, koji su im podarili četvoro unučadi - Marka, Renatu, Orsata i Paulu, te dvoje praunučadi, Pauline FrankuMarušu


- Pjesme još imam u glavi koje nikad nisam napisala - kaže.

image
Tonći Plazibat/HANZA MEDIA


A da se njegova gospođa ne bi ljutila, napravio je Martin i crkvu iz njezina rodnog sela Mikulići u Konavlima, Svetog Đurđa. Vjerna replika fascinantna je kao i ostale; bilo bi zaista lijepo kada bi se za Martinova djela našao izložbeni prostor u kojem bi i drugi ljudi uživali u ljepoti ovih jedinstvenih minijaturnih građevina i čuvara tradicije dubrovačkog kraja.
loading...

Izdvojeno

27. rujan 2020 05:29