Nikome nije nedostajalo ni hrane ni lijekova
- Bilo bi moralno upitno trošiti novce koje možemo iskoristiti na bolji način – kaže načelnik, kojemu je tek 39, a na ovoj je dužnosti od svoje 28. godine. Treći mandat je na izmaku, lokalni izbori su planirani za svibanj iduće godine. Na ovo mjesto došao je kako bi svi dobri domaćini trebali doći – s pozicija u privatnom sektoru, jer čovjek koji je bio privatni poduzetnik najbolje razumije kako ulagati novac koji mu je na raspolaganju.
Cijelo Dubrovačko primorje po zadnjem popisu stanovništva broji 2200 stanovnika u 20 naselja, od toga polovica na potezu od Banića do predjela Ratac blizu Slanoga, u turistički najrazvijenijem dijelu općine. Puno je staračkih domaćinstava po gornjim selima, ali o tim ljudima se uvijek predano vodilo računa, posebno u epidemiji. U brigu o stanovnicima bila je uključena udruga 'Blage ruke', vatrogasci, djelatnici komunalnih poduzeća, liječnica i stožer civilne zaštite. Nikome nije nedostajalo ni hrane ni lijekova. Oni su stalno bili na terenu, ponosan je Nikola na situaciju s kojom su se izvanredno izborili – naime, na području općine nije bilo niti jednog slučaja zaraze korona virusom.
- Čim se vidjelo u kojem smjeru kreće epidemija i s njom povezana ekonomska kriza, načelnik je donio odluku o smanjenju plaća od 20 posto svima koji su na proračunu, osim vatrogascima. Bilo je to odmah u ožujku, prije svih u Hrvatskoj. Reducirali smo sve troškove, posebno one za proslave koji su u ovoj situaciji i moralno upitni – ističe Knežić. – Pokušali smo se 'stisnuti' na sve strane, samo da ovu godinu prođemo što je moguće bezbolnije.Načelnik je na samu pojavu korona virusa u svijetu reagirao vrlo oprezno, pa se odmah odlučilo nabaviti velike količine zaštitne medicinske opreme, tako da oni nisu osjetili pomanjkanje bilo maski, bilo rukavica, dezinfekcijskih sredstava i druge sanitetske opreme.Na početku same krize, dok se još moglo, preko naših smo prijatelja direktno iz Kine uspjeli nabaviti jednu značajnu pošiljku. Krajem veljače imali smo sjednicu Vijeća i predvidio sam da bi se mogao dogoditi problem s nabavkom medicinske opreme. Već na toj sjednici išli smo s restrikcijom plaća, dozvoljenih troškova te produženjem dozvoljenih minusa na računima – prisjeća se početka ove nevolje, koja konačno ide na bolje.
- Pretpostavka je da bi se granice Europske unije trebale otvoriti 15. lipnja, trebali bi početi i letovi, pa se i mi nadamo da bi krenulo otvaranje hotela i drugih turističkih kapaciteta. Kampovi su već službeno otvoreni, imaju pokojeg gosta, Slovence i Mađare koji su nam najbliži, ali njihov je broj toliko mali da ne možemo govoriti o početku sezone – ističe Nikola Knežić.
Ova sezona neće biti dobra
- Naravno da je i Slano, kao većina primorske Hrvatske, gospodarski najviše vezan za turizam. Imamo nešto ekološke poljoprivrede, desetak OPG-ova, proizvodnju mušula i kamenica i građevinski sektor, ustvari kamenoklesarske radionice, njih osam u Visočanima, koje jako dobro rade. Međutim, i oni su vezani za turističku ponudu i potražnju jer tko će raditi u kamenu ako nema novaca od turizma. Ima i nešto poduzetnika u Poslovnoj zoni Banići, ali i to su proizvodne i uslužne djelatnosti vezane za turizam. Svjesni smo da ova sezona neće biti dobra. Treba smanjiti troškove na minimum i preživjeti ovu godinu. Neminovno je da se svi zadužimo, cijeli svijet je u problemu, ne samo Slano, Dubrovnik i Hrvatska. Naš proračun je oko 20-tak milijuna kuna, naravno da će biti u padu, ne samo zbog nedostatka turističkog prihoda, nego i zato što smo donijeli određene mjere pomoći gospodarstvu koje smo rasteretili dadžbina i nameta. Svjesni smo da je naplata pune komunalne naknade, parkinga, poreza, spomeničke rente i vrtića sada nemoguća. Bit će tako sve dok ne vidimo što će biti.
- Vrtić i škola u nižim razredima sada rade, situacija se stabilizira, ali do ekonomske stabilizacije proći će više vremena. Sad pred izbore počnu one priče o ukidanju manjih općina, a ja tvrdim da je manjemu lakše proći krizu nego velikomu. Mi smo otporniji jer ćemo s manjim kreditom premostiti sljedeću godinu – kazuje načelnik. Nakon ratnih stradanja, kada je naša općina bila na razini Dresdena 1945., od osnutka općine 1997. do danas uložene su 2 milijarde kuna. Samo u zadnjih pet godina uložilo se 100 milijuna eura na području općine, od toga 100 milijuna kuna iz EU fondova. Tko bi to radio da smo pod nekom drugo općinom? Bili smo 45 godina pod Gradom Dubrovnikom i to je najcrnje razdoblje u povijesti Dubrovačkog primorja jer niti se ulagalo niti se brinulo za nas. Prije rata nismo imali ni kune ulaganja, u nas se kopalo na ruke po 20 metara da bi Vodovod stavio neku cijev od vode. A sad smo, u vrijeme korone, od 15. ožujka do 15. svibnja, odradili milijun kuna vrijednu vodovodnu i kanalizacijsku trasu kroz mjesto i to samo kroz centar – uspoređuje Knežić, te dodaje da je u zadnjih 10 godina uloženo više od 70 tisuća tona asfalta na području općine. U našem proračunu nema državne pomoći, mi smo samodostatni i što imamo, to trošimo – kaže o vječnom pitanju opstanka i smisla malih općina.Jedna smo od površinom najvećih općina u Hrvatskoj, velika je 200 kvadratnih kilometara. I sad vi recite, tko bi se brinuo za jednu Štedricu iz Konavala? – pita se Knežić.
Fali nam benzinska pumpa
Slano danas ima dvije butige, jednu u centru i jednu posve malu u Grgurićima. Treća, još jedna u centru, otvorit će se samo ako bude turističke sezone. Fali im mesnica, načelnik bi volio da imaju butigu sličnu onoj u Zatonu, koja nudi svježe meso i svježe pekarske proizvode. Srećom, imaju dobru pekaru u Slanomu. Radi nekoliko kafića, jedna slastičarnica, zasad samo jedan restoran, ali uskoro otvaraju i drugi, vrlo kvalitetni ponudom i s prihvatljivim cijenama.
- U tijeku su dva natječaja za nove sadržaje u Poslovnoj zoni Banići, jedan za halu za servisiranje brodova i drugi za benzinsku pumpu s trgovinom. Na benzinskoj pumpi radimo godinama, zasad je sve na pismu namjere, pojavio se mogući investitor – kaže Knežić.
- Nadam se da će se ljudi vraćati na svoje, u stare kuće s velikim okućnicama. Došla je voda u većinu sela u Primorju, mogu se baviti i turizmom i poljoprivredom, postoje fondovi Europske unije iz kojih se mogu povući sredstva – govori o nadi za razvoj cijele općine, koja je već desetljećima rijetko naseljena. Izradili smo i strategiju općine s tri stupa razvoja – razvoj komunalne infrastrukture koja će dovesti do razvoja gospodarske infrastrukture, koja dovodi radna mjesta i vuče doseljavanje mlađeg stanovništva i demografsku revitalizaciju. Ponovo smo pokrenuli i projekt POS stanova, ali vodio se spor između Općine i države, što je potpuni apsurd. Spor je nakon više od deset godina završio u korist države, pa smo podnijeli zahtjev da nam država pokloni to zemljište koje je bilo naše, kako bismo mogli nastaviti taj projekt stanova za mlade. Imali smo 53 obitelji koje su bile zainteresirane za život u tim stanovima, a gradili bi se između Banića i Poslovne zone. Sve je bilo dobro posloženo, ali na žalost, najveća naša boljka je nereformirano pravosuđe koje se nije uskladilo s modernim vremenom. Morat će ga se ozbiljno reformirati.