Božo Grčić je u četvrtak, 10. travnja 2025., proslavio stoti rođendan. U dobru je zdravlju, šeće, ide na barku i na ribanje. Živi u Trsteniku na poluotoku Pelješcu, a cijelo mjesto se priključilo proslavi rođendana svog omiljenog mještanina.
RIBANJE MU JE NAJVEĆA STRAST
Njegova jedina kći, doktorica znanosti Jelena Grčić Polić, podijelila je s nama podatke iz njegova bogatog i uspješnog života, koji gospar Božo i s punih 100 godina živi punim plućima. Koristi se pametnim telefonom, slika, govori nekoliko jezika, a najdraže mu je pričati o Festi svetog Vlaha koju nikad ne propušta.
Gospar Božo Grčić je, naime, najstariji dubrovački festanjul. U veljači ove godine je bez problema odradio dio procesije od Gorice svetog Vlaha do Grada.
Nije rođen u Trsteniku, nego mu je pokojna supruga rođena Poljanić pa se tako ‘priljubio‘ uz Trstenik, otkriva nam njegova kći. Gospar Božo rođen je na Mljetu, ali i to se dogodilo spletom okolnosti jer mu je majka bila ondje u posjeti kad je odlučio doći na svijet. Majka je bila Stonka, zvala se Jelena i po njoj je jedina kći gospara Boža dobila ime.
- Muž i ja smo ga u Babino Polje odveli kad je već imao preko devedeset godina – s osmijehom kaže Jelena Grčić Polić.
- Išao je u Gimnaziju Dubrovnik, maturirao 1943., a imao je i dva brata blizanca, Tonča i Hermana, tenore u Zboru Libertas. Jedan je držao očale, dan danas Grčići drže optiku ‘Vista‘. Moj otac je završio brodogradnju u Zagrebu, smjer brodostrojarstvo. Kao dijete je živio u Orebiću. Znao je oduvijek što će raditi jer se od malih nogu zaljubio u more i brodove. Njegov je izbor bila brodogradnja i ništa drugo! Živio je i u Boki jer mu je mama preminula kad je bio dječak. Otac mu je bio na službi u Perastu - iznosi naša sugovornica.
- Ribanje mu je najveća strast. I slika cijeli život. Poklonio je jako puno svojih slika. Išao je u Cvijeta Joba na akademiju, ali se ipak odlučio za brodogradnju, a ne za slikanje. Bio je na praksi ranih pedesetih u Hamburgu, to ga je jako formiralo. Govori njemački, engleski, talijanski, francuski i ruski. Radio je u Zagrebu na fakultetu – nabraja Jelena Grčić Polić.
- U Dubrovniku se imala otvoriti Viša pomorska škola i on je bio jedan od utemeljitelja, s pokojnim Jozom Lovrićem, Tomasom, Đinom Lasićem, Jelićem... Postao je prvi inspektor Jugoregistra za južni Jadran. Negdje sa 60 je pošao u penziju, a ja sam po drugi put otišla u Ameriku na doktorat. Dolazili su nam u Ameriku, i onda bi on tamo nama činio Festu svetoga Vlaha. Tako je nacrtao nekoliko replika našeg parca, zadnju je poklonio župi svetog Jeronima u Chicagu i otada stoji na oltaru – prisjeća se naša sugovornica.
RAVAN KAO SVIJEĆA
I danas se bavi slikanjem.
- Slika, kad ima vremena, jer on nema vremena – s osmijehom kazuje njegova kći.
Festa u čast njegova rođendana održana je u četvrtak ispod Srebrenjače u Trsteniku u popodnevnim satima.
Za stoti rođendan je odlučio zahvaliti se svojim prijateljima na poseban način.
– Svakome je rukom napisao zahvalnicu na kojoj je žuta barka, po kojoj je poznat u Trsteniku. Napravio ih je 250, sve ispisane krasopisom. Mislili smo da će se samo potpisati, ali svakome je napisao paragraf. Ribanje mu je velika strast, a to dolazi iz sporta, kojim se intenzivno bavio. Bio je prvi kapiten košarke u Dubrovniku, u Karmena. Bio je vrlo aktivan u sportu, igrao je odbojku, prvak u biciklizmu... Čudo od čovjeka. Jako voli ljude, voli društvo, kokolaju ga festanjuli. Ima čeličnu disciplinu. Svaki vikend upisuje koliko piza, koliko je visok i ravan je k‘o svijeća. Zapisuje sve živo, mjesečeve mijene, temperature, ribarske poste. Kad ulovi ribu, to se sve mora izvagati i spremiti u vrećice. Činjenica je da nas dan danas hrani ribom – kazuje Jelena.
- Pamti bolje nego itko od nas, neće se dogoditi da bi negdje nešto fulao. Vozačku dozvolu produžio je do stote, ali se kao vrlo savjestan više neće upuštati u vožnje – rekla je Jelena Grčić Polić, te nam, uz brojne uspomene rječju, ustupila i fotografije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....