Prodaja kamenica potpuno je stala, baš u vremenu kada bi se školjke trebale najbolje prodavati jer su najpunije i najukusnije upravo u ožujku, iza blagdana svetoga Josipa. Nažalost, ove godine nije tako. Stonski školjkari zbrajaju gubitke, mnogi se neće ni moći izvući iz ove krize, jednostavno će odustati od proizvodnje. Gubici su veliki i pravi razmjeri štete znat će se tek kada ova kriza prođe. A nitko ne zna koliko će potrajati.
Što kad more ugrije...
Školjkari se posebno boje toplijih dana kada ugrije more jer kamenica ne voli toplo; dio će zasigurno otpasti s pergolara i propasti na dnu mora. Najugroženije su one kamenice koje su upravo prispjele za berbu, među njima će biti i najviše štete.
Da dozrele kamenice ne vole toplo more potvrdio nam je i “doktor” za kamenice Vlado Onofri, koji ističe da kamenica poslije mrijesta gubi kondiciju, što je posebno izraženo u svibnju i lipnju, kada se more počne zagrijavati. Zbog toga kamenica otpada s pergolara i umjesto na tanjuru završava na dnu mora. To će se dogoditi ovoga proljeća, jer doslovno dozrele kamenice ostaju “neobrane”.Međutim, dr. Onofri ima i rješenje kako bi se barem malo ublažilo ionako loše stanje te smanjio mortalitet kamenica.
- Postojeće pergolare bi trebalo produžiti barem dva do tri metra i spustiti u dubinu gdje je more hladnije, što više odgovara kamenicama - kazuje Onofri. On smatra da to u konačnici ne bi bila velika investicija, jer je riječ doslovno o nekoliko metara konopca kojim se produžuje postojeći pergolar.
Školjkari s kojima smo razgovarali potpuno su izbezumljeni. Kamenice bi trebalo vaditi a prodaja stoji. Gotovo ništa se ne prodaje. Doslovno ništa. Prije zabrane napuštanja mjesta stanovanja poneko bi stao i kupio kamenice a sada nema ni toga - kaže nam Marija Radić koja ima svoj štand za prodaju kamenica uz magistralu.
- Tko će kupiti kamenicu kad nitko ne prolazi, nešto dostavnih vozila za Dubrovnik ili vozila Hitne pomoći koja voze pacijente u bolnicu - kazuje nam Marija, koja naglašava da su stonski školjkari dovedeni na rub opstanka, jer nitko ne zna koliko će ova korona kriza potrajati, a školjkarstvo je isključivo vezano uz turizam.
Čilić dostavlja doma
Za opstanak se bori i poznati školjkar Mario Radibratović, koji kaže da svaki dan treba dolaziti na uzgajališta kamenica i raditi da bi se sačuvala proizvodnja za dogodine.
- Nažalost, sve nam je propalo. U normalnim godinama imamo trideset posto mortaliteta kamenica, a ako se ove godine ništa ne proda, imat ćemo i do 80 posto mortaliteta jer će kamenice pasti na dno. Ako ovo potraje, stonski školjkari su doslovno mrtvi - rezolutan je Radibratović, koji je zadovoljan odlukom Vlade da se školjkarima kao obrtnicima isplati 3250 kuna minimalne plaće tijekom tri mjeseca. - Hotel se može zatvoriti i čekati bolja vremena, a mi školjkari moramo raditi na uzgajalištima bez ikakvih prihoda - ističe Radibratović.
U ovim teškim danima za ribarstvo i akvakulturu zanimljiva je ideja Vinka Čilića, brata poznatog tenisača Marina Čilića, koji iz svojih uzgajališta na Bistrini dostavlja ribu i kamenice na kućnu adresu. Doslovno iz mora, direktno na vaš pjat. Svježa riba i školjke mogu se tako naručiti preko telefona, aplikacija Facebook, WhatsApp ili Viber, a u ponudi su svježe kamenice, mušule, orade, brancini. Unatoč poteškoćama posao funkcionira, kazuje nam Vinko.
Dostava je maksimalno personalizirana i direktno se dostavlja na kućnu adresu uz stopostotno poštivanje higijenskih uvjeta te mjera i propisanih uputa za svježu ribu. Riba i školjke mogu se tako naručivati iz Dubrovnika, Metkovića i čitave županije. Dostavno osoblje, kao i vozila, opremljeni su najvišom razinom zaštitne opreme, naglašava Čilić, koji daje popuste za umirovljenike, ali i za one koji su lošijeg financijskog stanja.
- Naša ideja je jako dobro primljena na terenu. Ljudima je drago da se ovako nešto organiziralo u ovoj kriznoj situaciji. U normalnim uvjetima naša dostava je uvijek funkcionirala, a sada se trudimo da i dalje bude tako. Zabrane kretanja nas ograničavaju ali mi nastojimo maksimalno zaštititu kupce i naše dostavljače - kaže Vinko.
Borba za goli život
Kako bi se posao što bolje odrađivao, na terenu je pronašao nekoliko partnera koji će se baviti isključivo dostavom i isporukom, dok će se on i ostali radnici baviti izlovom.
- Situacija je poprilično neizvjesna. Sve se može promijeniti u nekoliko dana. Mi radimo specifičan posao. Riba se mora hraniti, oko kamenica i dagnji se mora raditi. Slično je to kao u poljoprivredi. Kada povrće dođe za berbu, ne može se ostaviti da čeka. Ili se mo ra prodavati ili će propasti, kaže Vinko Čilić, naglašavajući da je sada najvažnije preživjeti.
Za razliku od njega, ostali školjkari s kojima smo razgovarali ne pomišljaju na ovakav način prodaje kamenica jer im je to skupo a i tržište je nesigurno, budući da ljudi paze na svaku kunu.
Vinko Čilić je u drukčijoj poziciji u odnosu na ostale školjkare jer on po narudžbi prodaje i dostavlja ribu pa onda ako netko naruči kamenicu, to ide usput. Ali dostava samih kamenica je neisplativa - drže stonski školjkari, koji se ovih dana bore za goli život. Osluškuju što se događa u Zagrebu i nadaju se da će Vlada donijeti mjere koje će im omogućiti da prežive ovu krizu.
- Proizvodnja kamenica jedino ovisi od turizmu. To je delicija, skupocjeni proizvod koji konzumiraju strani turisti i domaći ljudi bolje platežne moći. Toga sada nema - ističe Vedran Kunica, proizvođač kamenica. On smatra da bi stonskim školjkarima uvelike mogla pomoći minimalna plaća koju bi obrtnicima isplaćivala država s kojom bi osigurali egzistencijalni minimum. Također bi trebalo školjkare osloboditi plaćanja poreza i doprinosa te koncesijskih naknada.
- Obrtnicima je poseban teret isplata plaće i doprinosa. No oni su to do sada uspijevali. Ali dalje je sve neizvjesno -naglašava Kunica, koji se nada da će školjkari uspjeti spasiti svoja uzgajališta.
Nadoknada za lovostaj
- Kamenice će preživjeti za iduću sezonu i tome se svi nadamo. Naravno, bit će tu prirodnih gubitaka. Sve skupa će zahtijevati godinu dana više rada. Ako nam se dogodine vrati turizam kakav je bio, kamenice će imati svoje tržište, ali školjkari trebaju opstati tu godinu jer će njihov prihod biti nula kuna, pa tako da bi preživjeli morat će raditi nešto drugo izvan školjkarstva - pesimističan je Kunica.
- Školjkari su do sada imali takozvane “de minimis” potpore iz EU fondova koje su oni koristili proporcionalno veličini svog uzgajališta. Nisu to veliki novci ali su u ovakvim kriznim vremenima ljudima jako bitni. Smatram da ove potpore ni u kom slučaju ne bi trebalo zaustavljati, jer one će školjkarima pomoći u ovoj krizi - zaključuje Kunica, donosi Slobodna Dalmacija.
Osim toga, Ministarstvo poljoprivrede isplaćuje ribarima naknade tijekom lovostaja kada ne izlaze u ribolov. Nažalost, ta naknada ne obuhvaća školjkare, koji su u lošijoj poziciji od ribara. Jer ribari ne izlaze na more da love pa zbog toga dobivaju nadoknadu od države, a školjkari mogu izići na more ali ne vade kamenice jer ih nemaju kome prodati - pojašnjava Kunica, koji drži da bi se nadoknada za lovostaj trebala isplatiti i ribarima i školjkarima.
Načelnik općine Ston Vedran Antunica ističe da su zbog koronavirusa svi u problemima, školjkari, mali obrtnici, ugostitelji, pa i općina. - Svima ćemo nastojati pomoći u okviru svojih mogućnosti - zaključuje načelnik Antunica, koji se nada da sve ovo skupa neće potrajati dugo te da će krenuti turizam, što je jedini spas za stonske školjkare.