StoryEditor
PelješacMJESTO PELJEŠKIH VINARA |

Mi u Putnikoviću ne dižemo pare turistima, nas hrani loza i sloga

Piše Dubravka Marjanović Ladašić Foto: Božo Radić/CROPIX
5. prosinca 2020. - 06:54
Josip Vukotić, Miro Bezek, Jozo Rabušić, Maro Glavor, Danijela Rusković, Tonći Rabušić, Nikola Rabušić, Martina Martinović, Mirko Glavor i Stjepan RabušićBožo Radić/CROPIX
Primjer sloge, zajedništva i međusobnog uvažavanja – tako bi se ukratko moglo opisati Putniković, malo mjesto u sredini poluotoka Pelješca, prvo poslije gradilišta mosta.
Njihova sloga nije novijeg datuma. Bila je tu oduvijek, ali je neobično da se u vremenima kada su ljudi toliko razjedinjeni i sebični, ipak održala. Zahvaljujući tom zajedništvu, oni danas opstaju i žive na ognjištima svojih djedova, stvarajući obitelji, i ne samo da žive, nego se razvijaju i grabe krupnim koracima naprijed. Selo nema pogled na more niti isključivo živi od turizma – još jedna neobičnost na ovim prostorima koji većinom nisu znali drugo nego dignut' pare turistima.

image
Upravitelj PZ Putniković Jozo Rabušić
Božo Radić/CROPIX

 

'Idemo dalje'

Za stolovima na taraci pred Muzejom vina sjedi lokalna čeljad i ispija kafu. Sunčan je i topao dan, kao stvoren za 'gušteranje'. Pridružujemo se veseloj ekipi – tu je upravitelj poljoprivredne zadruge Putniković Jozo Rabušić, njegov sin Tonći koji je u zadruzi voditelj marketinga, predsjednica Mjesnog odbora Putnikovića Marijana Miljas Đuračić te predsjednik Matice umirovljenika Robert Levanat.
- U ovo vrijeme krize sve se skupa odražava na poslovanje, tako da nekih značajnih i veselih vijesti ne može biti, ali naš trud ide dalje i vjerujemo da će ovaj period korone za neko vrijeme ipak proći – optimističan je Jozo Rabušić. – U svakom planiranju i razvoju ne smijete stati. Naravno, moramo se prilagoditi realnim mogućnostima, ne možemo ići u nerealne investicije koje nemaju pokriće, ali ako potpuno stanemo, onda smo uništili svaku nadu za ubuduće. Trenutno radimo na tome da zadržimo proizvodnju i razvijamo svoje potencijale, računajući da će sljedeća turistička sezona biti normalna. Ako ne bude, trebat će se opet prilagođavati i izdržati, ali sada treba nastaviti raditi.
A imaju li i oni problema s prodajom zaliha vina?
- Svi vinari dijele sličnu sudbinu. Ako nema turizma, potrošnja je daleko manja i promet pada, a posljedice su i da cijene padaju. Mjere koje je država omogućila svima u proizvodnji bile su dobre i efikasne, ali svi smo svjesni da to ne mogu biti trajne mjere i da se sad mora dalje, mora se održati neki gospodarski ritam. No, nije u redu da netko tko radi na crno ostvari mjere jer ne prikazuje realan promet, a takvih je u vinarstvu u Hrvatskoj više od 50 posto – kaže Jozo Rabušić, dodajući da PZ Putniković ne koristi mjere jer im promet nije toliko pao. Zahvaljuju to poslovima koji nisu vezani samo za prodaju vina.
- Pad prometa u prodaji vina je drastičan. Ni u ugostiteljskom dijelu, u našem Domu vinarske tradicije, također ne možemo očekivati značajni promet, ali nastojimo se održati.
 

image
Tonći Rabušić i Robert Levanat
Božo Radić/CROPIX


Mladost poštuje starost

Radi i Muzej vinarske tradicije, kojemu je malo skraćeno radno vrijeme – otvoren je do 16 sati. PZ Putniković okuplja 144 zadrugara i ima 20 zaposlenih, a jedna je od sedam zadruga na Pelješcu.
- Stvara se jedna dobra ekipa koja može uspješno nastaviti posao. Mi smo skromno mjesto koje uspijeva djelovati složno i zajednički gledamo ciljeve i budućnost. Mislim da je to jedini način - nastavlja Jozo Rabušić. - Velika je šteta da se u Hrvatskoj na zadruge još uvijek gleda kao na ostatak prošlih vremena. Mnoge su uništene devedesetih godina, a razvijene zapadne zemlje njeguju taj sustav, naročito u poljoprivredi. Naši političari tu šansu shvaćaju tek u zadnje vrijeme, no, to je još uvijek deklarativno jer nema mjera koje bi to potkrijepile. Političarima su puna usta 'treba nam udruživanje', a u praksi to nije tako – ističe upravitelj zadruge. No, oni su sada fokusirani na sebe i svoj opstanak. Tonći Rabušić dodaje kako se repertoar vina zadnjih godina stalno širio, a uskoro će na tržište 'izbaciti' i šampanjac.
- Mi mladi imamo ogromnu sreću što imamo starije ljude koji su na neki način nama mentori. Oni su nam primjer što se tiče ljudskosti, a posao dolazi na drugo mjesto. Ti ljudi na prvo mjesto stavljaju pošten odnos prema drugima i prema poslu i to je možda najbitnija stvar zašto smo tu gdje jesmo. Ako nastavimo dalje tim putem, održat ćemo se – poentira Tonći.
 

image
Marijana Miljas Đuračić pred novim vrtićem u Putnikoviću
Božo Radić/CROPIX


'Ne valja se hvalit'

Tako među njima niti različite stranačke opcije ne smetaju prijateljstvima, ističe Robert, a drugi za stolom, u znak potvrde, ali i činjenice da je to njima nevažno, odmahuju rukom. Konstatiramo kako su previše skromni i trebali bi se više hvaliti, tog je mišljenja i Robert koji gorljivo i jedva čeka svoju priliku da kaže što sve u mjestu lijepo imaju, ali drugi se samo nasmiješe, jer, kako dodaje gospar Jozo – 'Ne valja se previše hvaliti da stvari ne bi pošle ukrivo'.
Ali Robert nam ipak uspijeva reći da Matica umirovljenika, jedna od 13 u županiji, kojoj i on pripada kao ratni umirovljenik, broji 130 članova.
- Djelujemo već deset godina vrlo uspješno – kazuje predsjednik Matice.
U Putniković, koji broji 350 stanovnika s osam pripadajućih zaselaka, uskoro će doći i voda, zahvaljujući projektu Općine i Hrvatskih voda za izgradnju lokalne vodovodne mreže.
- Osim vodovoda, značajna sredstva za Putniković došla su iz europskih fondova – dodaje Marijana, predsjednica Mjesnog odbora od 2018. i prva žena na ovoj poziciji – Uskoro ćemo dobiti i vrtić. Zadruga Putniković ustupila je prostor za potrebe vrtića, radovi su u tijeku, a imat će mješovitu i jasličku grupu te brinuti o 30-tak djece. I Muzej vina otvoren je uz podršku Općine, Županije i DUNEA-e, Zadružnog saveza Dalmacije te sredstava Europske unije. Tu je i lokalna, vrlo uspješna uljara, a na brdu Uljenje postavit će se u dogledno vrijeme meteorološki radar.
Putniković je dobio i boćarsku dvoranu, u koju je uloženo oko milijun kuna, a potrošilo bi se i puno više da nije bilo volonterskog rada stanovništva koje, kako smo već istaknuli, svoj uspjeh duguje upravo tom zajedništvu i nesebičnosti za zajednicu i opće dobro. Robert je tajnik jednog od dvaju boćarskih klubova – Putnikovića, dok drugi nosi ime Sveta Ana. Imaju i lovačko društvo, a tu je i DVD Putniković.
- Bilo je puno članova, pa smo napravili dva kluba. To je jedinstveno u ovako malom mjestu – kaže Robert o boćanju. Mali Putniković ima i Kulturno umjetničko društvo 'Bijeli maškari', tu je i malonogometni klub, škola od prvog do osmog razreda...
 

image
Miro Bezek u dvojbi je po pitanju smanjenja cijena vina
Božo Radić/CROPIX


Najbolja berba u zadnjih deset godina


Prije odlaska, progovorili smo koju i s enologom iz vinarije Putniković Mirom Bezekom, koji nam je malo približio problematiku hrvatskih vina. Što je zanimljivo, ove su, izuzetno krizne godine, imali izvanredno kvalitetnu berbu, najbolju u zadnjih deset godina.
- To nas čini sretnim, ali malo nam sreću kvari stanje na tržištu. Naša je proizvodnja vezana uz turizam, a podsezone praktički nema. Vidjet ćemo što će se događati za božićne i novogodišnje praznike. Vina iz cijelog svijeta na našim policama imaju nižu cijenu od naših, hrvatskih vina. Mi se vinari sada pitamo što raditi, kako preživjeti? Nameće se pitanje smanjenja cijena. Ali kad jedanput smanjiš cijenu, teško se vratiti. Inozemna su vina jeftinija jer je proizvodnja u tim zemljama industrijska i samim time jeftinija. Na ovom području radilo se i radi se ručno, proizvodnja je tim skuplja, ali je i kvaliteta veća – zaključuje Bezek, ne nalazeći pravi odgovor što učiniti u ovoj situaciji kada je svijetom zavladala jeftina roba, u svakom smislu.

Izdvojeno

20. siječanj 2021 03:31