StoryEditor
PelješacRADIO U NUKLEARCI |

JOZEF HREN BRATISLAVU JE ZAMIJENIO PELJEŠCEM Ovdje ostajem živjeti i umrijeti, kupam se tu, uživam u ribi, vinu, miru i ljudima u Trpnju!

Piše Braco Ćosić/SD
17. kolovoza 2020. - 13:26
Slovački Trpanjac Jozef HrenBraco Ćosić
Mogao je 70-godišnji Slovak Jozef Hren, inženjer računarstva, profesor te visoki inspektor u nuklearnoj elektrani National Atomic Energy u Bratislavi u Slovačkoj, nakon završenog radnog vijeka i ulaska u mirovinu komotno i lijepo živjeti u svojoj Bratislavi.

Materijalno situiran, s primjerenim nekretninama i sređenom obitelji, ušao je u treću životnu dob.

Zapravo, kada dođete u izazovne godine poput njegovih, blizina doma, blizina rodbine i prijatelja, rodnoga grada, konačno i države koju u dušu poznajete, daju vam punu kako onu materijalnu, tako i onu nutarnju duševnu sigurnost.

No, Jozef Hren nije tako mislio. Njemu je bio dovoljan samo jedan jedini pogled na dio hrvatskog Jadrana, rukovanje s nekolicinom hrvatskih ljudi, jedan jedini ručak na čijem je meniju bila riba i boca bijeloga vina da promijeni sve svoje planove, ostavi Bratislavu i Slovačku i u poznim se godinama sam samcat preseli u drugu državu, drugo mjesto, među druge i nepoznate ljude, i odluči tu dočekati svoj kraj.

Pa pođimo redom. Pred sam kraj svoje posljednje radne etape u slovačkoj nuklearnoj elektrani u Bratislavi, Jozef, koji je većinu svojih godišnjih odmora provodio na jadranskoj obali u Hrvatskoj, odlučio je kupiti neku nekretninu na našoj obali kako bi ljeti mogao provesti svoj odmor.

Ma što da vam mi pričamo o tome. Neka nam ovu lijepu priču ispriča sam Jozef, kojega smo zatekli na terasi njegove prostrane kuće u pitoresknom Trpnju na poluotoku Pelješcu. Na podosta razumljivom hrvatskom jeziku započeo je svoju ispovijest.

– Ja gledao u Slovačka nekretnine u Hrvatska po internet, jer sam htio biti blizu mora, ribe i vina. Gledam na Brač, pa Korčula. I onda krenuo iz Bratislava u Hrvatska i došao u Korčula, gledao neke lijepe kuće i tako došao i do Pelješac u Trpanj. I tu ručao i gledao. Vidio jednu kuću, vidio Trpanj, jeo ribu, pio bijelo vino. Ljudi s kojima sam tada pričao i pitao ih za tu kuću bili toliko ljubazni. U pet minuta u meni reklo: To je to, Jozef! Tu tvoj novi dom, tu tvoja mirovina i ti tu ostati. Ne malo, već do kraja života – veli Jozef.

I dok nam simpatični Slovak priča svoju priču na terasi njegove vile, pogled mu je stalno uprt na vizure Trpnja i Neretvanski kanal. Malo priča s nama, malo s poznatim Trpanjcem Mladenom Rosom, poznatim glazbenikom i utemeljiteljem rock grupe Gruji, koji nam je uz Ivicu Jurića Mikija, legendarnog Trpanjca, i dojavio o njihovu novom sugrađaninu i prijatelju.

– Pitajte šjor Jozefa kako smo ga primili, kako se snašao ovdje u Trpnju, što mu je sada glavna preokupacija. Neka čovjek sam kaže – navodi ga Mladen, pokazujući pritom na pravi mali glazbeni studio u posebnoj Jozefovoj sobi gdje su pojačala i nekoliko električnih gitara.

– Kupio nam je Jozef za naš sastav i pojačalo, naučili smo ga svirati gitaru, brzo napreduje – kaže nam Mladen Roso.

– Bavite se glazbom? – pitamo Jozefa.

– Da, i to otkako sam došao u Trpanj. Htio bi prije kazati kako sam kupio kuću. Tako ja hodam Trpnjom i vidim lijepu kuću, odem tamo i pitam. Vlasnici bili neki Irci. Prodavali je i kada sam došao na terasa i vidio Trpanj i more kao da su tu do mene, ja rekao: Ovo kupujem! I kupio sam i nisam se prevario. Odmah sam zvao Irce, zatim smo ubrzo avionom ja i sin za Dubrovnik i našli se u Trpanj kako bi kupili tu kuću. A ove gitare? Jednu večer na terasi slušam glazbu, lijepa ljetna noć, lijepa glazba dolazi preko puta moja kuća. Pitam sutra tko to svira i onda mi kažu da sviraju Gruji. A što su Gruji, pitam.

Riječ mještana
Mladen Roso, poduzetnik i glazbenik:

– Trpanjci su inače poznati kao gostoljubivi i društveni ljudi. Rado primimo svakog gosta objeručke. No, gospodin Hren ipak je nešto posebno. Svojim pristojnim ponašanjem, nenametljivošću, načinom na koji je došao i zavolio Trpanj, od gosta je prešao na viši nivo, a to je onaj kada ga zovemo domaćim čovjekom. On je uistinu svojim dolaskom oplemenio Trpanj. Meni posebno drag jer voli glazbu, jednostavno se uklopio u ovo naše lijepo mjesto. Bez njega bi, siguran sam, Trpanj bio siromašniji.

Ivica Jurić Miki, branitelj i organizator obrane Trpnja u Domovinskom ratu:

– Pazite, taj čovjek je zaista predivan. Koliko samo cijeni Hrvatsku, Domovinski rat, koliko voli hrvatske branitelje... Bezbroj puta je to istaknuo i, konačno, koliko voli Trpanj, jednostavno morate zavoljeti toga čovjeka. Silno voli ribu i ja mu je često nabavim, pretvorio se u domaćeg čovjeka. Zapravo, sve naj o gospodinu Jozefu Hrenu.

Goran Jović, profesionalni ribar i ugostitelj:

– Čujte, gospodin Hren je Trpanjac. Time sam vam sve rekao. Vidi se odmah njegova kultura intelektualca s jedne, ali i običnog čovjeka s druge strane. Za svakoga ima dobru riječ, dobar savjet. Pametan i drag čovjek. Jednostavno, drago mi je da sam ga upoznao i još draže što je odlučio živjeti u Trpnju.


A oni kažu: Gruji su ti Mladen i ostali. Gruji kažu ime ribe ugor, a ja volim ugora. I zato i volim Gruji! I tako sam upoznao Mladena. S njim upoznao i Ivicu Mikija, koji mi je veliki prijatelj. On me naučio čistiti ribu. A ja ribu volim najviše na svijetu i bijelo vino s Pelješca. Vino nije slatko, a ja to volim. Zato su slatki ovdje ljudi. I tako kada sam to kupio i odlučio ostati u Trpnju. Moja dva sina, jedan je developer, razvojni inženjer na računalima, ali i vlasnik velikih građevinskih firmi u Bratislavi, a drugi je u Novom Zelandu, inače jedan od glavnih ljudi na Tokijska burza, zavoljeli Trpanj. Znači, Jozef se nije prevario – priča nam simpatični Slovak.

Jozef Hren sada je sam, supruga mu je umrla, no toliko je svojom ljubavlju za Trpnjem opčinio cijelu svoju obitelj, svoju sestru i njezinu obitelj, sinove, da su i oni nezaobilazno u Trpnju i nekoliko puta godišnje.

– Odem ja u Bratislava, u Slovačka, imam gore i prijatelje, ali to je nekoliko dana i opet natrag. Jozef sve prodao i više nema povratka u Slovačku. Ovdje ostajem živjet i ovdje umrijet. Kada je ljeto, ja se kupam tu odmah iza crkve, uživam u ribi, stalno bi je jeo jer je volim, uživam u vinu i ono najvažnije – u miru i ljudima u Trpnju. Svi su prijazni, imam takav osjećaj da smo svi jedna velika obitelj. Moja nova i velika obitelj – iskren je Jozef.

Jozefov sin iz Novoga Zelanda ili pak iz Tokija dođe u Europu: sjedne u privatni avion i onda se spusti na Hvar i učas je u Trpnju. Njegova sestra dođe s obitelji i u prostranoj Jozefovoj kući ostanu tijekom cijele zime.

A kada je Jozef sam, druži se s Trpanjcima, svira gitaru s Mladenom, šeta Trpnjem, dočekuje i ispraća trajekte. Pravi Trpanjac. Ako treba skoknuti u Bratislavu, sjedne u svoj Porsche i u Dubrovnik na avion.

Ali stalna baza se zna.

Trpanj i samo Trpanj.
loading...

Izdvojeno

26. rujan 2020 06:29