Mato je, naime, pjesnik s već objavljenom zbirkom pjesama, iako njegov raniji životni put nije dao naslutiti da će čovjek, koji je živio od poljoprivrede i zanata, otkriti takav talenat u sebi.
Knjiga ga vratila u život
Rođen je 9. listopada 1929. u Topolom, koje je napustio samo jednom, u izbjeglištvu u Domovinskom ratu. Kao mlad momak bavio se i zidarstvom, kao i otac i djed, a rano je izučio i zanat za bačvara. Još donedavno je popravljao bačve onima kojima je trebalo. Zato mu je Antonia za 90. rođendan, koji su svečano proslavili lani u listopadu, učinila tortu u obliku bačve. Nevjeste su se pobrinule za makarule i padišpanj, a kćeri za još torta. Svjedoče o festi mnogobrojne fotografije na društvenim mrežama njegove unučadi, osobito unuke Antonije koja nas je i kontaktirala zbog najnovije pjesme njezina voljenog djeda.
Mato Čagalj zvani Žile ima veliku i skladnu familiju. Čim je kao mlad ugledao svoju Danicu, znao je da je ona prava. Voljeli su se puno i u sretnom braku bili 62 godine, sve do njene smrti 2013. Imaju četvoro žive djece, a jedno im je umrlo po rođenju. Od četvoro djece imaju 12 unuka i 9 praunuka.
U kući koju je izgradio za svoju obitelj, uglavnom vlastitim rukama, pomalo na osami, odmah iza crkvice Svetog Luja u Topolom, živi sa sinom Antom i nevjestom Mirjanom. Njih su dvoje roditelji troje djece, a zahvaljujući unuci Antoniji, Mato je prije pet godina objavio svoje pjesme koje je ona marljivo prikupljala i bilježila, u knjizi pod naslovom 'Pjesme i običaji' iz 2013.
- Kad je baba umrla, odlučila sam njegove pjesme sastaviti i napraviti malu knjigu da ga malo 'vratimo u život' - prisjeća se Antonia. Svi ga u obitelji jako puno vole, ljubav je to koja se danas rijetko viđa.
Ima vremena za drugu!
A kako je ovaj radišni poljoprivrednik, bačvar i svirač otkrio pjesnika u sebi?
- Sve je krenulo davnih dana, 1980. godine, kad je s rođakom išao u Hrasno i vidio spomenik Kraljici mira. Tada je napisao prvu pjesmu, koja je i u knjizi, i poslao je svećeniku Stjepanu Batinoviću, uredniku katoličkog časopisa 'Dumo i njegov narod', koji ju je i objavio.
- Nakon toga je nastavio pisati sve što mu je bilo zanimljivo i spremat' u svoj kofer. Uvijek se ponosio tim pjesmama i govorio kako bi volio da ih drugi čuju. A ja sam ih prepisivala i spremala u rokovnik - prisjeća se dugotrajnog puta do prve knjige Matova unuka.
Hoće li biti druge?
- Kad on pita, ja kažem: 'Đede, nemamo dovoljno materijala' - s osmijehom će Antonia. - On se samo nasmije i kaže: 'Pa imam ja još vremena da napišem'. To se zove optimizam. Šalu na stranu, ima novih neobjavljenih 15 pjesama, tako da postoji mogućnost, ako ne za novu knjigu, onda za nadopunjeno izdanje! - s vedrinom i ljubavlju zaključuje Antonia.
Cijelu pjesmu donosimo u nastavku:
Doba korone
Evo meni nešto na um pade
Da napišem nevolje i jade
Teška bolest po narodu pala
Po cijelom se svijetu razgranala
Toj bolesti nitko ne zna lijeka
Ne pomaže ni doktor ni apoteka
I moj Ante do Neuma lako neće
Jer se virus cijelom Bosnom šeće
Sve nacije koje tamo stoje
Virusa se pojednako boje
Nema više Muje ni Jovana
Pa ni Mate ni Ivana
Svi jednako dozivaju Boga
Da ih ova mimoiđe tegoba
Bog je sada najavio svijetu
Da svu može uništit planetu
Sve oružje što je čovjek izumio
Bog bi njega lako uništio
Sve rakete velikog dometa
Toj bolesti ni to ne smeta
Pa i crkve zatvorene stoje
Jer i popovi se virusa boje
A naš Papa Boga je molio
Da bi bolest u svijetu uništio
Otkad sam se na svijet rodio
Nisam ovo nikad doživio
Da ne smijem ja u crkvi biti
Uskrsnuće sveto proslaviti
Sad ću viđet što će dalje biti
Pa ću pisat nastaviti…
Mato Čagalj, 7.4.2020.