Stanovnicima uz granicu kod Metkovića život se u pandemiji okrenuo naopačke

Malo nam je ove korone pa se još moramo misliti kako ćemo dicu voditi u školu.
Do sada je bilo lakše jer škola nije radila pa ako smo i išli u Metković kružili smo okolo priko Doljana. Nekad gužva, pa čekaj po sat vrimena. Sada će dica kasniti, da na vrime dođu trebat će sat vremena ranije krenuti. Ali, eto, kako svima tako i nama – kaže nam majka jednog osnovnoškolca iz Gabela Polja koja živi neposredno uz granicu.
Ne želi otkriti identitet jer je prijavljena u Metkoviću, a stvarno živi u Gabela Polju. Boji se da bi zbog toga mogla imati probleme. Ona, kao i deseci drugih roditelja, ovih dana iščekuje informacije iz Zagreba i Sarajeva, hoće li se granični prijelaz Gabela Polje otvoriti za promet. To bi im olakšalo svakodnevni život jer će djecu morati voziti u školu. Upitan je i školski autobus, koji je vozio đake od Višića preko Gabele i Gabela Polja pa do škole u Metkoviću.

– Kod nas nema epidemije. Ako se i dogodi koji slučaj, nije to razlog da granica bude sedam mjeseci zatvorena. Mi smo naslonjeni na Metković i svakodnevno imamo potrebu prelaziti granicu, neki idu k liječniku, drugi na posao, djeca u školu – govori naša sugovornica.
I ostalim stanovnicima uz granicu život se u ovoj pandemiji okrenuo naopačke. Nezadovoljni su ponašanjem službenog Zagreba i Sarajeva.
– Ma, ja sam ovdje živio kada nije bilo asfalta i kad se hodalo u gumenim čizmama. U mojih skoro osamdeset godina nikada nije bilo gore. Postali smo građani drugog reda. Nikoga nije briga za nas. Kada su izbori eto ih ovdje. Sastanci, skupovi, a kad nešto treba ovom narodu svi nas zaborave – ogorčen je Grga Dodig, koji živi nedaleko od granice.

– Glasali smo za Most pa za HDZ, svi su nas zaboravili. Većina stanovnika Gabela Polja ima kuće i stanove po Metkoviću i sada ko želi otići obići svoju imovinu mora ići preko Doljana ili Novih Sela. Ljudi se moraju snalaziti – govori Grga.
Unuka će mu u ponedjeljak krenuti u prvi razred Gimnazije u Metkoviću.
– Majka će je voziti, ne znam kako će se snalaziti – kaže Grga.
Otkako je granica zatvorena nije ni išao u Metković. Ne vozi auto pa mu je sve to predaleko. Glavno prijevozno sredstvo mu je bicikl, a biciklom ne može preko petnaestak kilometar udaljenih Doljana do grada Metkovića, koji mu je doslovno ispred nosa, ali…, korona je učinila svoje.
– Imam prijatelja u Metkoviću i Opuzenu, ne znam kad sam ih vidio, a sve jer je ova granica zatvorena. Bratova kćerka mi se udaje sredinom desetog mjeseca u Metkoviću, eto, tada bi trebao otići preko granice – kaže nam.
Stanovnici Gabela Polja, Gabele, Višića, koji su koristili granični prijelaz Gabela Polje ogorčeni su na nadležne državne institucije.
– Političare nije briga za malog čovjeka. Oni zatvore granice i sigurno pojma nemaju s kakvim se problemima suočava lokalno stanovništvo. Najgore je malom čovjeku – dobacili su nam iz obližnjeg kafića nedaleko od zatvorenog graničnog prijelaza.
Ljudi se snalaze kako znaju i umiju. Neki pokušavaju prijeći granicu pješke, a neki biciklima. Razumljivo ne žele se fotografirati i javno govoriti.
Marija ide po terapiju za tlak u Metković. Istina i u Gabela Polju ima ljekarna, ali sve treba platiti jer joj je mirovina iz Hrvatske i liječnik joj je u metkovskom Domu zdravlja.
Ovo je smiješno
– Prije sam išla gotovo svaki dan u Metković, a sada samo jednom mjesečno kad mi trebaju tablete – govori nam.
Njezini unuci u ponedjeljak će u školu. Zabrinuta je jer će umjesto kojih stotinjak metara do škole morati putovati deset kilometara.
I Dobra Zekušić rijetko ide preko granice u Metković, preko Doljana i Novih Sela joj je daleko.
– Trebalo bi otvoriti granicu da ljudi mogu slobodno prolaziti. Policija je susretljiva, lijepo nam objasne sve što ih pitamo, ali svatko mora radi svoj posao – govori Dobra.
A da bi se Gabela Polje trebalo što prije otvoriti smatraju i brojni vlasnici zemljišta koji žive u Metkoviću, a parcele su im u Hercegovini. Oni da bi obrađivali svoju zemlju moraju ići na granični prijelaz Doljane, voziti frezu u gepeku, pumpu za polijevanje i druga oruđa za obrađivanje zemlje.
– Pa ljudi moji nije li to smiješno. Skupa na granici čekamo mi koji idem u polje i turisti za na more. Sada će još čekati i školska djeca, ako se zbog korone škole opet ne zatvore – govore nam stanovnici uz granicu.
Iako je sve glasnije negodovanje na terenu, granični prijelaz Gabela Polje, koji je svojevrsna žila kucavica lokalnog stanovništva, za otvaranje će morati pričekati neka povoljnija vremena, odnosno sastanak Mješovitog državnog povjerenstva za granice, koje bi trebalo donijeti odluku o njegovom otvaranju.
A do tada svi oni koji žive neposredno uz granicu s hercegovačke strane, ali i svi drugi koji u Metković dolaze u školu na posao ili pak odlaze k liječniku, moraju prevaliti petnaestak kilometara kako bi prešli državnu granicu u Doljanima i ušli u Hrvatsku.

Svi malogranični prijelazi, preko kojih može prolaziti isključivo lokalno stanovništvo, u pograničnoj zoni od pet kilometara još uvijek su zatvoreni i ne zna se kada će se otvoriti.
Dodatni problem je prijelaz Gabela Polje koji je malogranični za lokalno stanovništvo, ali se svakih pola godine prekategorizira za međunarodni putnički promet, čime se rasterećuje prijelaz u Doljanima.
I tako to funkcionira već sedam godina. Nažalost, sada je korona-kriza sve usporila, povjerenstvo za granice se nije sastalo pa stanovnici Gabela Polja i Gabele u Metković moraju putovati preko Doljana.