StoryEditor
NeretvaSTRUČAN I NEZAMJENJIV |

PETAR BUŠURELO, PELJAR NA GRADILIŠTU PELJEŠKOG MOSTA Kinezi su prva liga! Zahvaljuju mi nakon svakog manevra

Piše Ante Šunjić
31. listopada 2020. - 06:58
Pero Bušurelo - peljar iz Ploča
U sjeni velike priče o kapitalnom projektu izgradnje Pelješkoga mosta, kojim će konačno biti spojen teritorij Republike Hrvatske, odvija se niz „malih“ priča bez kojih bi ova prevažna investicija bila neostvariva.
Kako bi zapovjednici brodova koji na gradilište mosta dovoze dijelove mosta mogli imati sigurnu plovidbu i manevar uplova, te privezivanje ili sidrenje broda, brinu su ovlašteni peljari.

image
Pero Bušurelo - peljar iz Ploča


Naime, svi brodovi veći od 500 BRT, osim jahti koje trebaju biti veće od tisuću BRT, imaju obvezu angažiranja peljara, a svaka veća luka ima svoje peljarsko društvo koje obavlja peljarenje. U Pločama je to kapetan Petar Bušurelo, zaposlenik u tvrtki Ploče pilot d.o.o. koji je te radnje, od početka izgradnje mosta, obavio čak 34 puta.

A, iako je to teško precizirati, očekuje da će poslove peljara do završetka projekta obaviti još petnaestak puta. I ne radi se samo o savjetovanju zapovjednika brodova koji na gradilište dopremaju rasponsku i drugu konstrukciju, barže, plutajuće dizalice, pilone i drugu potrebnu opremu za gradnju mosta.

Isti je postupak, kad je dobio nalog od Ministarstva mora, prometa infrastrukture, te isplovljavanje i uplovljavanje prijavio putem Hrvatskog integriranog pomorskog informacijskog sustava, obavljao i za barže otvorenoga dna (klapeta) koje su s gradilišta mosta pokraj Komarne prevozile mulj, prethodno izvađen iz pilona koji su se zabijali u morsko dno.

image
Pero Bušurelo - peljar iz Ploča


Mulj se nije mogao odbaciti na lokaciji gradilišta, da se ne bi smanjivala dubina mora, nego se morao odvesti na dubinu veću od 40 metara i na udaljenost veću od 20 NM i tu ispustiti. Pozicija sidrenja i ispuštanja mulja obično je bila između Sućurja i Pelješca, a na barži je najčešće bio Petar Bušurelo!

„Volim raditi ova posao, to me ispunjava zadovoljstvom i predstavlja mi izazov. Jer, svaki manevar je specifičan i morate reagirati na odgovarajući način. Moje odluke i poduzeti koraci ovise o nizu faktora, a ponajprije o snazi i smjeru vjetra, visini valova i drugim okolnostima“, kaže nam Bušurelo.

Naglašava kako se i u idućim godinama vidi upravo u ovome poslu. Kako se u posljednje vrijeme poslovno zbližio s Kinezima s gradilišta mosta, upitali smo ga za stečena iskustva. „Riječ je o vrlo ljubaznim, susretljivim i poniznim ljudima. Istina, njihovo nepoznavanje engleskog jezika često moramo rješavati na najrazličitije načine, ali uvijek se snađemo. No, moram istaknuti da su vrlo radišni i odgovorni i, što me svaki put ugodno iznenadi, poslije svake manevre se zahvaljuju“, kaže Petar.

image
Pero Bušurelo - peljar iz Ploča


U Dubrovniku je završio Višu pomorsku školu 1980. godine. Nakon toga je navigao kao pripravnik (kadet) na Dalmatinskoj plovidbi iz Vela Luke. Već 1985. postao je zapovjednik i, s tek navršenih 26 godina, bio je najmlađi zapovjednik u cijeloj floti u bivšoj državi! Dvije godine kasnije zaposlio se kao lučki peljar u Luci Ploče. U određenim je vremenskim periodima, kada u pločanskoj luci nije bilo toliko posla, plovio po svjetskim morima kao zapovjednik na tankerima i brodovima za prijevoz ukapljenog plina (LPG).

Obišao je doslovno cijeli svijet, osim Australije, i stekao ogromno znanje, iskustvo i ugled. Zbog toga je, 2010. godine, angažiran od jedne škotske kompanije da obučava zapovjednike njihove flote.
No, Petar je vezan uz svoj kraj i, usprkos brojnim odlascima, putovi mu uvijek završavaju u Pločama. Najsretniji je sa svojim kolegama iz Ploče pilota (Zlatko Pavlović i Srđan Jurišić). Sada su četvorica, jer im se upravo pridružio njegov sin Aleksandar, koji je krenuo očevim stopama.

image
Pero Bušurelo - peljar iz Ploča


No, to u obitelji Bušurelo nije slučajnost. Petrov otac Aleksandar jedno je vrijeme radio kao peljar, a taj posao je i bio razlog odlaska obitelji iz Dubrovnika u Ploče, sada već pomalo davne 1962. godine. A Petrov djed, po kojem je i dobio ime, u svoje je vrijeme vlastitim brodom, prevozio vino od Rijeke do Boke Kotorske. Dakle, cijela obitelj je generacijama vezana uz more, a tu tradiciju, po svemu sudeći, nastaviti će još jedan Petar. Unuk junaka naše priče, koji obožava jedrenje i ribarenje, te s djedovim brodom i pod njegovom paskom, kad god može, odlazi na more.
loading...

Izdvojeno

26. studeni 2020 10:38