Nakon 21 godinu provedenu u HŽ-Cargu, teško bolesni Jadranko Vukanović, koji živi s nezaposlenom suprugom i dva malodobna sina, proglašen je tehnološkim viškom i doveden u tešku situaciju. Jadranko je u HŽ-u u Pločama radio na poslovima manevriste i rukovatelja manevrima, a viškom je proglašen u prosincu prošle godine. Od tada, kako tvrdi, ne može spavati ni jesti, a smršavio je deset kilograma.
Jadranko je tijekom Domovinskoga rata na prvoj crti bojišnice proveo skoro 5 godina u odorama HV-a i HVO-a, a sada teško proživljava životne udarce u zemlji za koju se borio i od koje, kako kaže, ništa nije tražio. - Razbolio sam se u listopadu 2008. godine, dijagnosticiran mi je karcinom režnja. Operiran sam u studenome u Zagrebu, a na posao sam se vratio tri mjeseca kasnije, unatoč odlučnom protivljenju moje liječnice. Uz to sam 60 postotni invalid – priča nam Jadranko koji se i dalje liječi u Zagrebu, a zbog bolesti otežano govori i guta, te jede samo tekuću hranu. No, unatoč svemu uvjeren je da i dalje može obavljati poslove koje je radio više od dva desetljeća. Uz sve nevolje koje su ga pogodile, boli ga i način na koji je njegova tvrtka gubila poslove zbog čega je i otpuštala radnike. - Tijekom 2008. godine, u vrijeme recesije imali smo promet od 2,5 milijuna tona, a 2019. tek 300 tisuća tona. Naše poslove preuzeo je privatni operater koji ima sve u najmu, a mi imamo vlastite lokomotive, vagone i poslovne prostore. Prije dvije godine nitko se iz HŽ-Carga nije pojavio u Sarajevu kada se pregovaralo o dugoročnim ugovorima, uz obrazloženje kako koriste godišnje odmore. Nakon toga privatni operater dobio je poslove koje smo do tada mi obavljali. Nitko zbog toga nije odgovarao - ne krije ljutnju Jadranko.
Zbog svega obratio se sada već bivšoj predsjednici RH, premijeru i ministru branitelja Tomi Medvedu, kojemu iz HŽ-Carga nikada nisu odgovorili na upit o situaciji u kojoj se našao ovaj branitelj iz Ploča. Kako nevolja nikada ne dolazi sama, posao je izgubila i Jadrankova supruga Marijana, inače pravnica, pa sada u potpunosti ovise o pomoći njihovih roditelja. - Njegova majka i moji roditelji pružaju nam prijeko potrebnu pomoć i da nije njih ne znam kako bismo prebrodili ovu situaciju. Stariji sin ide u Gimnaziju i odlikaš je, a mlađi ide u sedmi razred osnovne škole. Imaju ambiciju studirati, ali ne znam hoćemo li im moći to priuštiti. Sve vodi k tome da ćemo im morati preporučiti da odu iz Hrvatske, jer ovdje nema sreće - ne krije razočaranje Marijana. Njen suprug, pak, tvrdi da neće odustati od borbe te je sudskim putem zatražio zadovoljštinu.
