Tonči Baždarić i njegovih 50 godina glazbe

Puno je puta Tonči Baždarić, dite staroga grada i zaljubljenik u korčulansku povijest i baštinu, bio tema naših tekstova. Otkrivao je nepoznate korčulanske fotografe, fosile na Puntinu stare milijune godina, pronašao je slike velikana iz prošlosti, ali i neobične načine kako ukrasiti starogradske štrade... No, ovog puta, Tonči je glavni lik ove priče, zapravo on je to već cijelih pola stoljeća za što je nedavno dobio i zasluženu nagradu.

Odgovorno i savjesno baviti se nekim hobijem 50 godina zaista zaslužuje pohvalu za trud i doprinos, a nagrada za 50 godina sviranja u limenom puhačkom orkestru nedavno mu je uručena na božićnom koncertu Hrvatskog glazbenog društva Sv. Cecilija. Tonči je bio moreškant 35 godina, dugi niz godina je igrao rukomet, nezamjenjivi je član Korčulanskog karnevalskog kluba Bonkulovići, aktivan je u mnogim društvenim događanjima i okupljanjima, ali ovo mu priznanje, ispred prepune kino sale Centra za kulturu u Korčuli, uz pljesak odobravanja, puno znači, a nagradu, kaže, posvećuje svom ocu Stanku koji je zaslužan za njegovo sviranje.

„Ljubav prema glazbi prenio mi je otac, dok sam bio dijete uvijek sam išao s njim na sprovode i fešte, na probe i nastupe, držao bi mu se za džep. On je svirao S-trombu, instrument koji se već neko vrijeme ne koristi u orkestrima, i kako je tvrdio maestro šjor Mišo Kirhmajer, bio je najbolji glazbenik na tom instrumentu u Korčuli. Svoje je umijeće zaradio u vojsci, s 20 godina je mobiliziran kao glazbenik te član 26. Dalmatinske udarne divizije. Kasnije je radio kao profesionalni glazbenik u Mariboru, ali se vratio u Korčulu. Sjećam se svog prvog nastupa, na vižiju Prvog maja ispred lože, imao sam 12 godina. Danas slavim jubilej, prošlo je 50 godina“, objasnio je Tonči.

Tonči je počeo s učenjem S-trombe s 11 godina. Bilo je to vrijeme prije razdvajanja na dva društva, a probe su se održavale u Šilovića domu, u blizini njegove kuće. Tonči ističe kako su mnogi mužikanti kojih se sjeća iz tog doba, danas na Sv. Luki, ali kako ga raduje sve veći broj mladih svirača. S-trombu učio ga je svirati šjor Mišo Kirhmajer koji ga je jedanput čak potjerao iz orkestra.

„Kao i svako dijete od 11 godina, volio sam se kupati i igrati, a trebalo je i vježbati, pa sam na provjeru koja je bila svih nekoliko dana došao nepripremljen. Šjor Mišo je taj dan možda bio malo nervozan, a ja malo vražji, pa me potira ća! Na sljedeće probe se nisam pojavio, a kad me sreo u gradu pitao me gdje sam. Pa istirali ste me, odgovorio sam mu, aj kvragu, šalio sam se, odgovorio mi je“, prisjetio se Tonči uz smijeh.

Šjor Mišo naučio je svirati veliki broj korčulanskih mužikanata, a prije prvog nastupa pristupalo se komisiji koja je odlučivala jesi li spreman ili ne. Na toj je komisiji, sjeća se Tonči, te godine prisustvovao maestro Đelo Jusić koji je tada bio u Korčuli u vojsci.

akon prvog nastupa nizali su se i brojni drugi, a polako su prolazile godine i desetljeća. Do otprilike 10 godina Tonči je svirao S-trombu, a onda je prešao na činele, a do danas je član HGD-a Sv. Cecilija. Probe i nastupi, pogotovo oni ljetni kad orkestar prati izvedbu moreške, iziskuju mnogo vremena i truda, ali ništa to nije posebno zahtjevno, tvrdi Tonči, kad voliš glazbu. Posebno je sretan zbog brojnih lijepih trenutaka koje je u ovih 50 godina imao priliku doživjeti upravo zahvaljujući glazbi, nagledao se svijeta kaže, a posebno je ponosan što je ljubav prema glazbi prenio na svoju djecu. Sin Branimir je također član HGD-a Sv. Cecilija gdje svira tamburin, a sin Stanko ne živi u Korčuli, ali je nedavno sa svojim bendom nastupio u popularnom zagrebačkom klubu Močvari.

Dva društva i dva orkestra u Korčuli danas, Tonči komentira kao kurijozitet koji može biti samo pozivitan. Grad od nekoliko tisuća stanovnika ima dvije limene glazbe, dva vrlo kvalitetna božićna koncerta i mnoštvo mužikanta. Uostalom, ističe Tonči, gdje je konkurencija, postižu se i bolji rezultati, a najbitnije je održati kontinuitet sviračkih orkestara u Korčuli koji postoji od 1892. godine kad je osnovana prva glazba. Ono što je posebno oplemenilo orkestre je Glazbena škola Petar Kanavelić pri Osnovnoj školi u Korčuli. Upravo iz glazbene škole oba društva danas uzimaju svoje mužikante već spremne na probe i note što je, osim bogate tradicije, dodatni zalog za budućnost.

Tonči je ispred nekoliko stotina svojih sugrađana na poklon primio ulje na platnu poznatog korčulanskog umjetnika Hrvoja Kapeline, a uz veliku radost, kaže, osjećao se i tužan budući da taj trenutak nije mogao podijeliti s ocem.
„Ovu ću nagradu posvetiti ocu, a mladima želim poručiti da što prije uzmu neki instrument u ruke. Igrao sam rukomet i morešku, sve to možeš do nekih godina, a glazbom se možeš baviti doživotno. Glazba oplemenjuje čovjeka“, poručio je Tonči Baždarić.