Maja Šain iz Postrane na Korčuli nedavno je fascinantnom fotografijom Glavata pobijedila na natječaju jednog web portala za najbolju fotografiju Dalmacije. Osnivačica popularne Facebook grupe Korčula u slikama otkrila nam je zašto je privlači Glavat te što je potreno za dobru fotografiju.
Korčulanima je ime Maja Šain dobro poznato, to ime stoji iza nestvarnih fotografija Glavata, Badije, morske pučine, mjeseca iznad mrkente, starinskih suhozida, valova i sličnih motiva karakterističnih za Dalmaciju. Nije Dalmacija samo sunce i more, no Maji uspijeva te poznate motive objektivom uhvatiti na posebno čaroban, ponekad čak i distopijski način koji je pronašao put do ljubitelja fotografije, ali i do običnih laika koji uživaju u bojama i emocijama Majinih slika. Pobjeda na natječaju potvrdila je ono što smo davno primijetili, a to je nedvojbeni talent koji se skriva u Majinom objektivu, ali i srcu.
Za sebe kaže da je prvenstveno Postranka, a onda žena, majka i skoro kraljica, zaključuje uz smijeh. Prve fotografije napravila je još u djetinstvu, ukućanima je dosađivala jednokratnim aparatima koje je kupovala na kiosku, a onda se odlučila posvetiti svojoj ljubavi.
"Intezivno sam počela fotografirati 2015. godine, u periodu života kad mi je trebao odmor, hobi, ispušni ventil. Fotografija me oduvijek opušta, kad slikaš val koji se odbija od mrkentu, hvataš trenutak, ispunjava me neki neobičan osjećaj ljubavi. Ljubavi prema otoku, prema moru, prema Glavatu, prema svemu što me okružuje, kao da ponovno upoznajem svoj otok i gledam ga nekim drugim očima", zaneseno nam objašnjava Maja.
Glavat, taj mitski otočić na pola puta do Lastova kojeg Korčulani gledaju cijelog života, nekad im se čini da lebdi iznad pučine, nekad izgleda kao daleki brod, nekad izvire iz morske pjene, a Maja je u posljednjih nekoliko godina uhvatila
sva njegova izdanja. „Pun mi je kompjutor Glavata“, priznaje nam uz smijeh, ali s nekom sjetom jer, priznaje, taj je otočić podsjeća na brata kojeg više nema.
Uz sve svoje motive Maja veže neku emociju, vjerojatno zato njene fotografije pobuđuju posebnu reakciju publike. Najljepše fotografije Glavata nastale su prilikom berbe maslina, priča nam Maja. U jednom trenutku, negdje oko podne, sunce se spusti, otočić zasvijetli obasjan suncem, a Maja odustaje od berbe i hvata se fotoaparata. Njena sestra Stela zbog toga se znala ljutiti, ali sad joj je drago, zadovoljno ističe Maja.
Njene fotografije nastaju aparatom marke Nikon s9500 kojeg, kaže, ne bi dala za ništa na svijetu! Ipak, Maja priznaje da joj se na trenutke čini kao da ga je prerasla, treba joj nešto bolje. Svoje radove s početka 2015. i dana ne može niti usporediti, prije je objavljivala bilo što, danas ipak pazi i na tehničke imperative u skladu sa svojim znanjima i vještinama. Ono što je isto kao na početku je trenutak, ne čeka strpljivo pravi moment, već fotografira impulzivno. Baš zato ne koristi niti fotografski stalak, njeni su stalci, kaže, kantuni starih kuća i grane masline.
Jedino za što je potrebno strpljenja je Italija. Da, dobro ste pročitali, Maja je svojim objektivom nekoliko puta uhvatila Italiju, glasoviti Monte Gargano koji se sasvim jasno može vidjeti s Korčule nakon bure. Pisalo se po društvenim mrežama kako to nije Italija, kako je to nemoguće, no ako detaljno pogledate fotografiju, sasvim je jasno da prikazuje istureni, talijanski rt, otočanima dobro poznat.
Svoju je ljubav prema fotografiji, ali i brojne slike, prije nekoliko godina odlučila podijeliti sa zajednicom na društvenim mrežama, tako je nastala jedna od najpopularnijih, korčulanskih Facebook grupa Korčula u slikama koja danas broji preko pet tisuća članova.
„Moja prijateljica Marija Šegedin Jende i ja odlučile smo otvoriti grupu. Puno nas je amaterskih fotografa na otoku, vjerojatno zato jer imamo i previše lipote
oko nas za slikavanje, grupa je namijenjena svima koji svoje radove žele podijeliti s drugima. To vam je jedna mirna grupa, ljudi uživaju u fotografijama, a autori u divnim komentarima. Najviše volim kad me pohvale Korčulani koji žive u inozemstvu, kad napišu da ih je moja fotografija vratila doma, to me jako veseli“, otkrila nam je Maja.
Osim Marije koja, kako kaže Maja, također ima jako dobro oko za fotografiju, u grupi objavljuju i drugi lokalni fotografi. Njih jako cijeni, oni je potiču i inspiriraju.
„Asja Bernetić me oduševljava, ona je majstorica za detalje, a fotografiju njenog muža Tončija koja prikazuje lumbarajsku barku s crvenom mrižom mogla bih gledati na ure. Ema Pecotić ima lipih slika, a posebno moram spomenuti Antonija Kriletića i njegov album Flora otoka Korčule, sliku biljke prati edukativan tekst kojeg preporučujem baš svima, i odraslima i djeci“, zadovoljno je istaknula pionire svoje foto-grupe.
Obitelj je podržava u njenom hobiju, kaže Maja, djeca, suprug, prijatelji, sestra... Velika joj je podrška prijateljica Marija s kojom krene u lov pa ako štogo uhvate, kaže kroz smijeh misleći na dobre fotke, dobro uhvate, ako ne barem su se družile. Pitali smo je zašto nikad ne slika ljude kao i noćne prizore koje vidimo jako rijetko.
„Ne volim fotografirati ljude. Zamole me ponekad da dođem slikati neki događaj, ali to mi ne ide. U gužvi se ne snalazim, draže mi je kad sam sama s aparatom. Lica i portreti me također ne privlače, to je jako teško, treba imati dodatnu opremu i tehničke vještine, to prepuštam profesionalcima. Isto je i s noćnim slikama, trebala bih imati bolji aparat. Svoje slike ponekad samo malo izoštrim, ne koristim filtere“, otkriva nam Maja.
Dobra se fotka, kaže, može slikati i s mobitelom, ljubav prelazi granice tehnologije, no ukoliko imate mogućnosti, kupite neki bolji fotoaparat i krenite u
lov, možda se iznenadite. Pitali smo je što čini dobrog fotografa i dobru fotografiju.
„Ljubav, samo ljubav. Tehniku učite, ali ljubav treba osjetiti u srcu i to je cijela filozofija“, poručila je.