StoryEditor
KorčulaŽRNOVO |

LEGENDA O VILAMA IZ KOČJA Još uvijek se vide otisci njihovih kopita, a za vrijeme maestrala se može čuti njihov smijeh

Piše Dora Lozica
29. veljače 2020. - 07:45
Dora Lozica i Marko Sitar
Poznatu priču o dobronamjernom, ali brzopletom Mikuletu i njegovim šumskim vilama iz Kočja koje mjesto noga imaju kopita odnedavno mogu pročitati i stranci. Slikovnica koja je oživjela jednu od najstarijih i najpoznatijih žrnovskih legendi dobila je i englesku verziju, a kako je uopće nastala ispričala nam je Anamarija Radovanović, učiteljica razredne nastave i savjetnica u OŠ Ante Curać Pinjac u Žrnovu koja je prije nekoliko godina pokrenula projekt.

- Posebni rezervat šumske vegetacije Kočje u Žrnovu oduvijek se vezivalo uz mislitčne priče o šumskim vilama. Svatko tko uđe u Kočje osjeća nešto posebno, tko god da je boravio u Kočju može potvrditi da je tamo neka natprirodna energija koja se nigdje drugdje ne može osjetiti. Jedan sam dan u razredu upitala učenike znaju li išta o legendama o vilama. Neki su znali da se radi o Kočju, neki su čak spomenuli Mikuleta, ali priču nitko nije znao ispričati. To me je rastužilo, mene je moja pokojna baka hranila na koljenima i pričala mi o Mikuletu pa sam odlučila oživjeti legendu, spasiti je od zaborava, prisjetila se Anamarija.

Ako mislite da je legendu lako oživjeti, varate se, priznaje nam Anamarija koja se zajedno s učenicima bacila na istraživački rad. Sate i sate su proveli u Arhivskom sabirnom centru u Žrnovu ne bi li pronašli neke činjenice o Mikuletu, a još su više vremena proveli s mještanima starijim od 90 godina koji su im pričali priču kako su je čuli od svojih baba i dida iz prošlosti. Na kraju su dobili nekoliko verzija iste priče, u jednoj je Mikuleto svirao harmoniku, a ne frulu, u drugoj vile nisu imale kopita već stopala, ali na kraju su se odlučili za verziju najstarijih kazivača iz Žrnova.



- Zaključili smo da je tijekom godina narodne predaje s koljena na koljeno legenda mijenjana, brojni detalji su dodani ili oduzimani, a u stvaranju finalne verzije moram spomenuti i zahvaliti se Nevenu Faziniću, Sani Sardelić, Mirku Skokandiću i Tihani Penjak koja je napravila notni zapis pjesme Tri divojke, istaknula je Anamarija.

Legenda glasi otprilike ovako. Mikuleto je većinu vremena, umjesto na poslu, provodio u Kočju. Nikome nije bilo jasno zašto, no nitko nije znao da su se njemu ukazivale šumske vile. On bi im svirao na frulici, a one bi plesale. Opijen njihovim društvom, Mikuleto bi se vraćao kući nedovršena posla te su uskoro počela propitkivanja i negodovanje njegove supruge koju je zanimalo što radi po cijele dane.

Sutradan se Mikuleto požalio vilama kako mu žena više ne dopušta dolaziti u Kočje pa su ga vile odlučile nagraditi. Dale su mu vreću, punu i tešku, s upozorenjem da je ni slučajno ne otvara prije nego što pređe kućni prag. Mikuleto je bio previše „kurijozan“ i na pola puta istrese vreću u kojoj je našao samo „ugnjevje“, odnosno ugljen. Kući je priznao ženi cijelu priču, a ona je u dnu vreće pronašla nekoliko zlatnika. Potjerala ga je nazad da pokupi ugljen, ali na putu više nije bilo ničega. Dugo je godina nakon Mikuleto svraćao u Kočje i dozivao svoje šumske vile, ali one mu se više nisu nikad javile. Mikuleto nikad nije dobio drugu priliku.



Zanimljiva i poučna legenda nije dugo čekala do objave, kako nam kaže Anamarija, svi obrtnici s područja Žrnova, ali i mnogi s otoka, rado su se odazvali i financijski pomogli pa je učiteljica u samo 15 dana prikupila dovoljan iznos za tiskanje slikovnice i to za vrlo kvalitetan tisak, papir, tvrdi uvez i lakiranu naslovnicu. Fotografije u slikovnici su prave, fotografirane u Kočju i Gradskom muzeju te kompjutorski obrađene.

- Slikovnica je izašla 2014. godine, u stvaranju te prve verzije sudjelovali su učenici tada 4. razreda, bilo nas je ukupno devet, a danas su oni već maturanti. Moram pohvaliti i roditelje koji su rado sudjelovali u svemu, uložili su i sredstva i trud u kostime. Sve sam ponovno odlučila oživjeti prošle godine zajedno s novom generacijom, napravili smo igrokaz na temu legende koji je također ostvario uspjeh. Inače vodim etno grupu u školi, učenicima pokušavam približiti naša narodna bogatstva, priča nam Anamarija.

- Pet godina nakon poznata slikovnica dobiva i englesko izdanje. Anamarija se prijavila na projekt županije gdje je ostvarila financiranje engleskog prijevoda, a prijevod je napravila Ana Mršić Zdilar.



Engleska je verzija otvorila niz novih mogućnosti, danas slikovnicu rado kupuju turisti, a poklanja se prilikom Erasmus razmjena kao suvenir. Slikovnica je zaista izvrstan poklon za dječje rođendane, ili prijatelje drugih govornih područja, a možete je kupiti u Gradskoj knjižnici u Korčuli po cijeni od 60 kuna. Kako doznajemo od Anamarije, to nije kraj ove priče, u planu je slikovnicu prevesti i na njemački i talijanski jezik, ali i napraviti film o Kočju te virtualnu razglednicu Žrnova kako bi se svi koji ga posjete mogli upoznati s legendom. Ideja ima, nedostaje samo vremena, zaključuje Anamarija.

Legenda kaže kako su vile iz Kočja nestale kad je Žrnovom prvi put odjeknuo pucanj puške, no Žrnovci tvrde kako se u stijenama vilinskog korita još uvijek vide otisci njihovih kopita, a za vrijeme maestrala se može čuti njihov smijeh. Posjetite Kočje i uvjerite se sami.
#žRNOVO
loading...

Izdvojeno