Još je prije tri godine Milan Vojinović, dugogodišnji član ADIPA-e, društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske i dipl. ing. šumarstva, upozoravao na alepski bor u središtu mjesta.
Zaražen gljivom
Kako je pokazao nalaz Šumarskog fakulteta, bor je značajno napadnut parazitskomgljivom Phellinus pini. Prije nego se vidi na vanjskom dijelu bora da je zaražen, gljiva je aktivna u deblu 15 do 20 godina, priča nam Vojinović, i jede god po god. Za to vrijeme, bor baca smolu pokušavajući se zaštiti, vanjski dio je sve tanji, a unutarnjeg dijela koji daje statiku i stabilnost je sve manje. U isto vrijeme, stablo je sve veće, statika sve slabija što će u konačnici, uz djelovanje jačeg vjetra, rezultirati padom stabla.
Temeljem nalaza, stručnjaci s fakulteta sugerirali su da se bor što prije ukloni. Iako posjeći bor zvuči jednostavno, visoki, široki, stari bor koji je pritom i bolestan bio je priličan zalogaj. Žrnovski župnik don Robert u ime župe, u čijem je vlasništvu dvorište ispred crkve, angažirao je najbolju osobu za takve poslove na otoku i šire. „Što Tonči Borovac zna i može, ne znam ima li nekoliko ljudi u Hrvatskoj koji se mogu pohvaliti njegovim znanjem i iskustvom. Ne znam bolju osobu za ovaj posao od njega. Stablo je bilo puno smole, grane su pucale poput stakla, trebalo je imati znanja, hrabrosti i okretnosti boriti se s takvim impresivnim primjerkom bora“, otkrio nam je Vojinović. Tonči je nadaleko poznati vlasnik obrta „Borovac“ za iskope, ručno vađenje stijena, miniranje, krčenje šume i sve vrste specijaliziranih i opasnih poslova u ekstremnim uvjetima na mjestima gdje nije moguć pristup strojevima. Za ovaj se bor unaprijed pripremio, a rušenje je izveo s najmanje rizika i izrazito precizno.
Bor je bio pun vode
„Zbog vremenskih uvjeta, bor je bio pun vode. Prvi sam dan odstranio krošnju, da stablo ne bude pod pritiskom vjetra, drugi dan smo rezali po sekcijama komad po komad dok nisam došao do najdebljeg dijela. Za taj sam dio pripremio posteljicu od grana koje sam srušio dan prije kako ne bi ugrozio ničiju imovinu, pogotovo stari saliž u dvorištu, potom smo vrlo precizno srušili stablo“, ispričao nam je Tonči. Osim izazovnog posla, Tonči je sav posao morao odraditi samo s jednim radnikom zbog epidemiološke situacije i samoizolacija. Lokalni mještani pomogli su mu u osiguravanju područja i usmjeravanju prometa. Kad je bor srušen, krenuo je pilati trupac širok čak 104 centimetra promjera.
Tonči je za taj posao imao spremnu jedinstvenu pilu vodilice 107 centimetara, a najviše štete su mu napravile brokve unutar debla koje je bor „pojeo“ tijekom dugih godina. Sudbina starog bora na taj je način zapečaćena. Dio mještana je oduševljen, kažu nam da se „lakše diše“, većinom oni direktno ugroženi stablom. Dio mještana negoduje ističući sentimentalnu i kulturnu vrijednost starog stabla koje sad leži u komadima u crkvenom dvorištu. Nekoliko komada krenut će na ispitivanje na Šumarski fakultet u Zagrebu, a ostatak će, kako nam otkriva Tonči, don Robert najvjerojatnije pokloniti nekoj socijalno ugroženoj obitelji da se ovu zimu ogrije. „I meni je žao što smo ga morali srušiti, ali nije bilo drugog izbora. Na presjeku smo jasno vidjeli tamni, bolesni dio zatvoren smolom i svijetli, vitalan dio koji je činio tek 10, 15 posto stabla. Bit će još dosta posla izvaditi panj, ali mještani će tu posaditi neko novo drvo za nove generacije. Nije bitno koje, što god mještani odluče“, poručio je Milan.