U nedjelju nas je napustio jedan od najpoznatijih Korčulana, novinar, kroničar, spiker s više od 50 godina iskustva. Nema Korčulanina koji ne poznaje Nika Perića i njegov mali motorin kojim je više od 50 godina obilazio korčulanska događanja kako bi ih zabilježio u medijima. Iza njega je više od 40 godina suradnje sa Slobodnom Dalmacijom, više od 25 godina s Dubrovačkim vjesnikom, više od 20 godina javljanja za Radio Dubrovnik, više od 15 godina u eteru Radija Korčule, ukupno više od 50 godina kronike grada i otoka Korčule.
Svoju je karijeru započeo kao 19-godišnji mladić, u Korčulu je došao iz rodnog Potomja kako bi upisao strukovnu školu. Uskoro upoznaje nastavnika Frana Klisuru koji u njemu prepoznaje izvjestiteljski potencijal te ga predlaže za svog zamjenika na mjestu dopisnika za Slobodnu Dalmaciju. Prvu vijest napisao je 1968. godine „Nezapamćeni požar u Korčuli“, a posljednju vijest je napisao nedavno, tek nekoliko dana prije svoje smrti, 25. srpnja „Gospe Čarskog polja, moli za nas“.
Za svoj rad Niko Perić je dobio nagradu za životno djelo Grada Korčule, a gotovo pet tisuća njegovih članaka pohranjuje i čuva Arhivski sabirni centar Korčula-Lastovo kao vrijednu arhivsku građu koja je povodom pedesete obljetnice Nikovog rada predstavljena Korčulanima putem velike, retrospektivne izložbe. Među Korčulanima najpoznatiji je po svom uzviku „Viko, ne viko, svako vam dobro želi Niko!“.
„U lokalnoj sredini težak je novinarski posao. Moraš bit dobro informiran, brz i snalažljiv, vijesti nema puno. Tijekom ovih gotovo 50 godina objavljivanja vijesti imao sam osjećaj odgovornosti za njihovu točnost znajući da se ne može sve što se čuje, sve što se sazna ako se ne provjeri ni prihvatiti ni objaviti. Izvjestitelj je promatrač, on snima poput magnetofonske vrpce, ali mora biti i istraživač i analizator. Kada se ta svojstva sjedine u izvjestitelju i kad ih primjenjuje kao pravilo i način rada onda je i uspjeh zajamčen. Moram naglasiti kako mi posao uvelike olakšavaju – žene ! Prva žena je moja supruga Nera koja je moj glavni urednik i bez nje moj rad i svi uspjesi ne bi bili mogući. Druge žene su one koje su na čelu gotovo svih bitnih institucija u Korčuli ! Žene su biološki pogođene u svemu i s njima je lako surađivati. Nastavit ću se baviti novinarstvom i dalje, dok kad god budem mogao. Uživam u tome, a i ljudi me vole pa ne vidim razloga da prestanem“, ispričao je prije nekoliko godina Niko Perić za Dubrovački vjesnik.
I do zadnjeg dana, Niko Perić nije prestao biti novinar i dopisnik, a svojim je radom, jedinstvenim stilom i predanosti pokazao put svim budućim novinarima otoka Korčule. Adio, šjor Niko, hvala vam na svemu!