Kome opanci, kome obojci! Poslovica koju i danas često koriste starije generacije kad hoće reći da se nekom u životu posreći, a drugom baš i ne, naziv je izložbe o povijesti obuvanja u Zavičajnom muzeju u Čilipima.
Nitko nije hodao bos
Autorica izložbe, ravnateljica Muzeja i galerija Konavala Antonia Rusković Radonić kaže kroz 50 primjeraka različitih opanaka, papuča i cipela kakve su Konavljani nosili u 19. i 20. stoljeću pokazuju zapostavljeni dio tradicije:
- Predstavljamo te stare dijelove konavoske nošnje koji su nastradali u ratu. A cipele su i inače ono što se prvo baci kad se podere pa je prava sreća da smo prikupili ovoliko izložaka. Ova izložba nije samo o prošlosti, ona priča o recikliranju i održivosti, otvorenom putu u budućnost – ističe Rusković Radonić i napominje kako u doba danas nepravedno podcijenjenih opanaka, nitko nije hodao bos, dok prelaskom na industrijsku proizvodnju cipela sirotinja prvi put nije imala što obuti.
Na izložbi u Čilipima doznat će posjetitelji tako razliku između opanaka telaša s potplatom od životinjske kože i opanaka gumaša s potplatima od prekrojenih automobilskih guma. Naučit će kako su se na kućnom drvenom taku radili opanci različitih veličina, od dječjih do onih za najstarije ukućane. A važna je i vrsta i broj bječava na koje bi se navlačili opanci, da nozi bude toplije i ugodnije u hodu.
Presvlačenje u Taboru
- Upoznat ćemo publiku i s kajzericama, crvenim i crnim cipelicama za svečane prigode. Doznat će i kako su se koristile međe za prezuvače. Još do prije sedamdesetak godina Konavljani koji su doma nosili opanke, a išli bi u Grad, u znak poštovanja u Taboru ili na Pločama izuvali su opanke i uvlačili ih u međe pa se ‘presvlačili’ u finiju obuću. Na povratku bi izvlačili opanke iz međa i opet ih obuvali. Isto su radili kod odlaska u crkvu – otkrila je autorica izložbe i taj danas manje poznat običaj.
Potvrdila je i kako su ponovno naišli na susretljivost u zajednici. Od obitelji Rilović, Kravić, Šmanjak, Drobac, Bačan, Režić i drugih posudili cipele i opanke, od obitelji posljednjeg konavoskog postolara Nika Kuliša posudili njegove cipele i opanke, a od nasljednice Ivana Kralja, postolara iz Dunava tablu s njegove radnje. Etnografski muzej u Zagrebu za izložbu je ustupio 13 para opanaka s kraja 19. i početka 20. stoljeća koji su 1954. kupljeni u Konavlima.