StoryEditor
KonavleBLAGDANSKI OBIČAJI |

ISPRAĆAJ KORIZMENE OSKUDICE, DOBRODOŠLICA PROLJETNOJ RASKOŠI Ako je Božić pepeljak, onda je Uskrs veseljak

Piše Gabrijela Bijelić
3. travnja 2021. - 16:22
Raskoš boja penganih jajaMuzeji i galerije Konavala

Bez obzira na mijene u društvu, ratove i epidemije, neke tradicije nikad ne odumiru. Uskrs je za konavoske obitelji na samom vrhu ljestvice običaja. Duga korizma koja započinje zimom i oskudnom prirodom s još golim granama završava blagdanom u raskoši proljetnih boja i optimizma:

image
Pinca s penganim jajima
Migk

- U Konavlima je Božić pepeljak, a Uskrs veseljak. Božić se čestita kolendavajući i stoji se doma, a Uskrs se čestita svakojako. Od rane jutarnje mise do kasne večeri, narod se veselio, čestitao, Konavljani su obilazili jedni druge. Mladost bi u popodnevnim satima balala kolo po gumnima, plesalo se i pjevalo. Majke bi obilazile svoje tek udane kćeri noseći im stotine omaštenih jaja. Po dva za svakog muškog iz kuće, a ostalima po jedno. Taj se običaj zvao nosit košic, a odvijao se samo u prvoj godini braka mlade nevjeste. I danas je živ – otkriva nam ravnateljica Muzeja i galerija Konavala Antonia Rusković Radonić bogatstvo običaja koji su nekad uključivali i uskrsne mise koje su se služile mnogo ranije nego danas.

Mladost u starosti


- Crkve su bile okićene svim mogućim cvijećem kojega je u to vrijeme bilo u izobilju, i u đardinu i u divljini. Uz cvijeće je bilo obavezno imati mladu pšenicu ili proklijalu leću koju bi žene na dan Blagovijesti natopile da proklija. U svakoj crkvi je bilo prikazano Pokopanje, negdje kreativnije negdje nešto manje. U cavtatskoj crkvi svetog Nikole Isusov grob je izradio u obliku diorame sam Vlaho Bukovac. Na oltarima s Isusovim grobom nastala bi prava scenografija; otvoreni grob u donjem dijelu oltara bio bi otvoren s ležećim Isusom unutra, ispred njega proklijala pšenica i cvijeće po skalama od oltara, a po oltaru pak svega cvijeća. Narod se poklanjao i molio pred Isusom – navodi Rusković Radonić i dodaje kako bi nakon mise počeo obilazak kuća gdje su stari i nemoćni kako bi im se čestitalo Uskrs. Do objeda bi mladost obišla sve seoske stare, a djeca bi dobivala i dijelila jaja kojima su se igrali, tuckali i gostili narednih dana.

image
Slavni slikar Vlaho Bukovac razmjenjivao je rado uskrsne čestitke s najmilijima
Migk

Dijeljenje ognja


- Na Uskrs se u Konavlima svugdje jela janjetina ili kozletina. Naši kazivači nam uvijek napominju da je takav objed bio i u najsiromašnijim kućama. U velikoj familiji bi se ispekao cijeli jagnjić, a činilo se i juhu. U ovo doba godine već bi bilo svakojakog luka i zeleni, pa je Uskrsni objed trebao biti zaista velika gozba. Uz bedru, jaja, mladi i sušeni sir na trpezi se dobro gostilo. Od Uskrsa do malog Uskrsa na trpezi je obavezno stajao okrugli kruh, brašenica sa svijećom u sredini, baš kao na Krsno ime. Općenito je bogatstvo pečenja kruha dolazilo do izražaja ovih dana. Brašno se prosijavalo po dva puta da kruh bude što finiji, a radile su se brojne inačice s mlijekom i jajima, teharice, uskrsne pogače i drugi slatki kruhovi. Kao slatko bi se na kraju servirao padišpanj – kaže ravnateljica Muzeja i galerija Konavala.

image
Padišpanj i mašćena jaja simboli su Uskrsa
Cropix

Ravnateljica MiGK iznosi i manje poznat običaj blagoslova hrane i vatre na Veliku subotu. Na večernjim misnim slavljima po konavoskim maticama najdojmljivije je zajedničko čekanje svjetlosti kroz dijeljenje ognja šterikama iz velike vatre zapaljene pred crkvom. Naš večernji običaj nekad se odvijao ujutro, prije nego li je Glorija zazvonila. Ranojutarnje mise ostavljale su narodu vremena za sve pa bi i domaćice i oni iz daljega stizali na misu i nakon nje obavljali drage im običaje.

Jaja u lučini

Ako već sva jaja nisu bila omaštena, nešto malo bi ih se omastilo u četvrtak ili petak da budu spremna za blagoslov. Mastilo se lučinom, pengalo voskom, lišćem biljaka ostavljalo ukrase po njima, a ponekad se mastilo i mastima od robe.


Svi su nosili na blagoslov maštena jaja osim onih u kojih je bila velika korota u kući. Uz jaja nosilo se malo sira, kruha, soli, sjemena, kasnije i šibica, a i danas je gotovo isto.


Žene u košiće ili konavoske torbice složu blagoslov, odnosno hranu koju će svećenik blagosloviti, a oni pak blagovati na Uskrs. Mrvice blagoslovljene hrane se ne bacaju, s njima se ritualno postupa pa se njima sekundarno blagoslovi što treba.

Koliko vina, toliko nove krvi

Na Veliki petak se čuva Isusov grob, najsnažnije posti, pjeva muka, tjera se Barabu i pije se vino da bi nam krv dalo. Običaj je to poznat po kazivanju: Koliko na Veliki petak popiješ crnoga vina toliko ćeš krvi dobit.

I onda u subotu kad odriješena crkvena zvona u matičnoj crkvi zazvone Gloriju, a za njom se oglase sve male crkvice i kapele iz župe navještava se skorašnji Uskrs koji narodu koji osim duhovnog obećanja nosi i pravo zemaljsko veselje u sreći i blagodatima feste. To veselje počinje već u subotu s podljednjim pripremama za Uskrs. Dok zvoni Glorija, običavalo se umivati u cvijeću, kao i za Cvjetnicu.

Brašno dvaput prosijano

Brašno se prosijavalo po dva puta da kruh bude što finiji, a radile su se brojne inačice pince s mlijekom i jajima, teharice, uskrsne pogače i drugi slatki kruhovi. Kao slatko bi se na kraju servirao padišpanj

20. travanj 2021 01:02