Župnik župe sv. Nikole u Cavtatu don Mato Karamatić s voditeljem cavtatskog zbora Nikšom Kusalićem, koji je gostima predstavio ovu župnu zajednicu koja ima oko 2.500 vjernika, pobrinuo se za domaćinsku atmosferu i okrjepu pjevača.
Svečano euharistijsko slavlje u nazočnosti oko dvjestotinjak sudionika koji su skladnim, povremeno i višeglasnim pjevanjem, sudjelovali u liturgiji predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić a poticajnu propovijed okupljenima je uputio župnik Šimatović.
U duhovnom razmatranju na početku susreta predvoditelj Šimatović je uvodno kazao kako je smisao čitave korizme postajati bolji u svom odnosu s Bogom i čovjekom razmatrajući o Isusovoj spasiteljskoj muci i smrti. Na temelju evanđeoskog ulomka o ozdravljenju slijepca Bartimeja i zborne molitve na početku korizme predvoditelj je s vjernicama razmišljao o postu, molitvi i bratskoj ljubavi.
Tumačeći smisao posta i odricanja u životu vjernika ustvrdio je kao oni moraju biti usmjereni prema drugome a ne prema sebi, a plodove nastale uslijed odricanja od nekih stvari u korizmi uvijek je važno dati drugome. „Tu do izražaja dolazi ljepota kršćanstva“, kazao je. Govoreći o molitvi, uz ostalo je rekao da molitva uvijek treba biti konkretna. Zamislite da se ujutro probudite samo s onim na čemu ste Bogu navečer zahvalili, ovom mišlju potaknuo je pjevače na produbljivanje odnosa s Bogom te poručio da i to što se molimo i možemo moliti jest Božji dar za sve nas. Iz evanđeoskog ulomka naveo je negativni i pozitivni primjer bratskog služenja te naglasio važnost karitativne ljubavi u Crkvi. Poželio je vjernicima da im ova korizma bude korizma čovjekoljublja, da u svojim zborovima, obiteljima i župnim zajednicama njeguju bratske i sestrinske odnose.
Više puta na duhovnoj obnovi pjevačima je izražena zahvalnost za sav trud koji ulažu u liturgijsko pjevanje u svojim župama i crkvama. Biskup Uzinić je primijetio, nastavljajući se na glavne misli razmatranja o postu, molitvi i bratskoj ljubavi, da članovi zborova ne bi mogli uopće mogli pjevati i veličati u liturgiji Boga svojom pjesmom a da se prije toga nisu puno toga morali odreći, svoga vremena, zajedništva obitelji i sl. te im i na tom zahvalio. Spominjući se misli sv. Augustina da tko pjeva dvostruko moli biskup je naglasio da oni uistinu pjesmom mole i da je crkveno pjevanje molitva, a pjevanjem na liturgiji oni ispunjavaju i ono treće jer tako služe braći i sestrama.
U propovijedi je predvoditelj obnove govorio o tome kako djeluje isključenje osobe iz društva kada se osobu otvoreno ili prikriveno proglašava 'grešnikom' te ustvrdivši kako je princip tisućama godina ostao isti nastavio je razmišljati o tom što pomaže protiv isključenja, diskriminacije i ravnodušnosti. Odgovore je potražio u evanđeoskom ulomku o ženi grešnici koja je Isusu suzama oprala noge, te je poruke podijelio u četiri cjeline: priču o potrebi, priču o nadi, priču o učenju i priču o ljubavi.
Očito je velika potreba natjerala tu ženu da djeluje protiv svih pravila društva, učinila je hrabrom. Snagom potrebe borila se za svoje mjesto, ne uz Isusov bok ili rame, nego uz njegove noge. „S vjerom koja raste iz očaja, bori se za svoj udio u nadi“, kazao je propovjednik. Nada za sve nalazi se u tome što je Bog postao čovjekom i ljudi ga mogu naći u svojoj sredini. To što je Isus „sjedio i blagovao za mnogim grešničkim stolovima daje i nama nadu, sigurnost i hrabrost da se i mi približimo ovom stolu čija gozba goni zločine, pere krivice, nevinost vraća palima, radost tužnima. Stolu na kojem se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje. U to vjerujemo i zato slavimo Gospodnju večeru. Gospodnju večeru na koju će biti pozvani svi… i prostitutke i carinici i grešnici, i oni iz najtamnijih ulica velegrada i posljednje seoske kuće. To je naša nada!“ – istaknuo je župnik Šimatović.
U priči o učenju propovjednik je objasnio kako je Isus poučavao domaćina Šimuna, kako ga je pozvao imenom, pokušavajući doći do njega i dodirnuti ga, odvojiti ga od ostalih te pripovijedanjem neugodan i čudan događaj učiniti razumljivijim, kako bi ga mogao prepoznati „kao događaj Kraljevstva, kao dio velike Božje oslobodilačke kampanje zbog koje je Isus došao“. Nabrajajući detalje koje je žena učinila a Šimun kao domaćin nije, Isus nije prigovarao domaćinu nego mu je dao „naslutiti da grešnica ima više ljubavi prema Isusu od domaćina“. Opraštanjem grijeha ženi Isus kao da je rekao: Ženo, povjerenje te oslobodilo, tvoje povjerenje u Isusa te oslobodilo, tvoja bezuvjetna predanost rezultirala je ovim oslobađajućim učinkom. „Nada ove žene, da bi njezin susret s Isusom mogao potpuno promijeniti njezin život i učiniti ga novim, ispunjena je“, zaključio je propovjednik. „Tko god Isusa pozove u svoju kuću i život mora očekivati da će Isus sa sobom dovesti i druge, možda često i nama upitne osobe, ali nas to ne treba brinuti jer nam on i po njima može progovoriti.“
Prije mise članovi zborova su imali prigodu za korizmenu ispovijed, a na raspolaganju su im bili i drugi svećenici Konavoskog dekanata. Pokorničko bogoslužje predvodio je također župnik Šimatović, koji je na kraju susreta ohrabrio pjevače i kazao im da su pjevači važni župnicima jer što bi oni bez njih. Također ih je potaknuo da budu otvoreni za nove pjevače te da nakon sebe u zboru trebaju ostaviti novog pjevača.
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija