Morski organizmi sve su izloženiji štetnom djelovanju otpada, pa je nakon mikroplastike i nanoplastike opasnost zaprijetila i od – stakloplastike. Britanski znanstvenici su alarmirali javnost zbog pronađenih visokih razina fiberglasa u kamenicama i dagnjama, što je prvi put da su sitni komadići tog materijala identificirani u morskom prehrambenom lancu. U opisu kontaminacije školjkaša koji se hrane filtracijom spominju se vrlo oštre čestice koje se zabadaju u meko tkivo žrtve čiji ih organizam ne može izlučiti pa se razviju se upale koje mogu dovesti do drugih patologija, čak i smrti. Sitnu plastiku ‘ojačanu‘ staklom čak uspoređuju s azbestom koji može uzrokovati niz plućnih poremećaja, pa i povećati rizik od nekih vrsta raka. U moru se našla kao posljedica sezonske pripreme brodica, brušenja plastike i sl.
Za novu počast čuo je i Vedran Kunica, voditelj projekta zaštite malostonske kamenice koji iznosi utješne podatke o Malostonskom zaljevu kao zatvorenom eko sustavu s minimalnim utjecajem zagađivača:
- Ne vidim značajnu razliku između stakloplastike i mikroplastike, s tim da stakloplastika podrazumijeva staklene niti koje se vežu s poliuretanskom smolom koja je isto tako vrsta plastike, i onda se stvara nešto kao armirana plastika. Kao što postoji armirani beton, tako su i ovdje vlakna stakla zatvorena unutar te poliuretanske smole. U suštini, to jest nekakva plastika, ali nisam znao da je se odvojeno razmatra kad se govori o mikro česticama u organizmima. A mikroplastika se, nažalost, nalazi u svim morskim životinjama, pa tako i u školjkašima, to je nešto neizbježno. Postao je to dio hranidbenog lanca koji je nemoguće izbjeći. Ne možeš više kupiti srdelu koja nema mikroplastike, to je rezultat našeg načina života i plastike koju koristimo i bacamo u neograničenim količinama zadnjih pedesetak godina. Na kraju nam se to vraća u naše tkivo – ističe Kunica kojega pitamo i kako na planu ‘opasnih čestica‘ stoji Malostonski zaljev i kakva je ovogodišnja ‘žetva‘ kamenica i mušula.
- Rezultati za mikroplastiku u Malostonskom zaljevu su jako dobri, mislim da su čak najbolji na Jadranu. Što se plasmana tiče, Dubrovnik je jako gravitacijsko središte sa snažnim turizmom i ugostiteljstvom, gdje se većina kamenica plasira na lokalnom tržištu, beznačajno male količine idu u druge krajeve Hrvatske, nešto mušula se proda u Istri. Proizvodnja je stabilna, ovogodišnja proizvodnja bit će otprilike približna lanjskoj. Na kraju godine očevidnik pokazuje točne brojke, doslovce u kilogram, ali mi već sad možemo ocijeniti da će proizvodnja biti na razini prošlogodišnje, možda i nešto veća. Prognoziram da će ove godine dosegnuti milijun i pol komada, možda nešto više, što bi bio vrhunac proizvodnje u zadnjih 20 godina. Mušula očekujemo oko 500 tona – otkriva nam Kunica i dodaje kako se pozitivni trendovi u proizvodnji baziraju na novoj radnoj snazi:
- Dosad je na tom planu bio veliki problem, na lokalnom tržištu rada nije se mogla pronaći radna snaga, ali uvozom radnika, prvenstveno iz Nepala, proizvodnja dobiva novi zamah, moguće su i nove investicije na uzgajalištima. Domaći ljudi imaju sad dovoljno kadra da se šire i razvijaju obrte i tvrtke. Ako ne bude problema, očekujem da će proizvodnja školjaka i rasti u sljedećim godinama.
Dosta se mladih u potpunosti usmjerilo u školjkarstvo, mnogi u posljednje vrijeme dosta koriste EU fondove, nove strojeve i brodove – ističe sugovornik koji pod mogućim problemima podrazumijeva nedostatak mlađi i napade orade.
- Orade su stalna prijetnja, postoji kod njih vrijeme periodičnog mirovanja pa snažni ‘pikovi‘ s pojačanom štetom u vrijeme pripreme za mrijest krajem ljeta. Prema životnom ciklusu i reproduktivnim navikama, orada se skuplja u velika jata i radi veće štete. Ljudi se ipak nekako uspijevaju izboriti novim zaštitnim mrežama i novim načinima uzgoja pokušavaju smanjiti štetu. Točno vrijeme napada ne može se predvidjeti, predacija kod orade je najistaknutija u pripremi za mrijest u listopadu i studenom, tad joj treba više hrane, pa onda napada ono što joj je dostupno, odnosno uzgajališta školjaka – pojašnjava Vedran Kunica.
O pojavi stakloplastike u morskim organizmima i potencijalnim rizicima po ljudsko zdravlje od konzumacije kontaminiranih riba i mekušaca raspitali smo se i u županijskom Zavodu za javno zdravstvo. Voditeljica Odjela za hranu i kvalitetu Službe za zdravstvenu ekologiju dr.sc. Ivana Ljevaković Musladin, dipl.ing. ističe:
- Riječ je o prvom ovakvom istraživanju koje je provedeno na školjkašima koji rastu u blizini brodogradilišta. Dakle već po samom izboru lokacije za istraživanje zagađenja školjkaša materijalima koji se koriste u održavanju brodova mogao se očekivati nalazak "nečeg opasnog".
Za donošenje zaključka koliko je stvarno zagađenje školjkaša stakloplastikom potrebno je provesti daljnja istraživanja i to na mjestima uzgoja školjkaša namijenjenih ljudskoj prehrani, a ne samo na lokacijama gdje se očekuje zagađenje i gdje se uzgajališta ne bi trebala ni nalaziti.
Znanstvenici su naglasili da se razmjer zagađenja stakloplastikom tek treba istražiti, kao i posljedice na morske organizme. Ono što naši uzgajivači iz ovoga mogu naučiti jest da se uzgajališta ne smiju nalaziti na mjestima na kojima može doći do zagađenja uzrokovanog ljudskom djelatnošću - zaključuje Ljevaković Musladin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....