U Malom Zatonu turistička je sezona počela još u travnju. Sad smo u polovici lipnja, a građevinski radovi su u jednom dijelu mjesta u punom jeku.
'Terrible', prva je riječ kojom nas dočekuje gošća iz Engleske, Tina Louise. Voljela bi, kaže, uživati u ovom prekrasnom pogledu sjedeći na rivi uz more, ali to je nemoguće u ovim uvjetima. Kad su ona i suprug Adrian bukirali apartman za odmor – dvije godine nisu nikamo putovali zbog korone i jedva su dočekali spakirati kufere i krenuti – nisu ni slutili da će ih u ovom raju dočekati bager, iskopana ulica, cijevi i prašina. Ostali su samo zahvaljujući ljubaznosti i trudu svog domaćina Vicka Vodnice, koji ih svuda vodi, dočekuje, prebaci s barkom, udovoljava im sve u cilju da im odmor ne propadne zbog radova koji su, kako kaže, trebali biti završeni u veljači.
- Sve smo komunalije uredno platili, sve doprinose koji idu prema Gradu i Turističkoj zajednici, a gosti kad dođu, obraz ti padne na zemlju kad vide gdje su došli. Ovdje nije sigurno za proć', a kamoli onima s malom djecom. Normalno da se žale. Da bi im udovoljio, moraš im spustit' cijenu ili vratiti novac, naći im alternativni smještaj. Da su nam barem rekli 'ne možete imati iduću sezonu, nemojte primat' rezervacije' – kaže Vicko Vodnica. – Ali glavni inženjer gradilišta je rekao da će sve biti završeno 1. veljače, najkasnije do 1. travnja. Pa se to prolongiralo do 1. maja, pa do 1. lipnja, pa do 15. lipnja. Sad kako čujem, do 1. srpnja! – zgrožen je Vodnica.
– Ja ne znam što s gostima činit'. A ovo što se radi, to nitko ne zna što se radi. Jedan dan kopaju kanalizaciju, sutradan stavljaju vodu, treći dan struju, peti dan se vraćaju na kanalizaciju... Nema ni početka ni kraja ni nekakvog reda. Zadnjih 10-15 dana se pojačao intenzitet radova i broj radnika, ali to je sve prekasno. Ja ne mogu gostima objasniti što je ovo! Ovu 'žabu' kad upali, to se tresu sve kuće u selu! Gosti bi se kupali ispred kuće, ali ne mogu se kupat' jer ispumpavaju ovu glavnu cijev u more i pola zaljeva bude žuto! Tko odobrava ove rokove? Realni rok za ovo je bio 1. travnja da se završi, radovi se vrše na 220 metara od 1. listopada prošle godine! Da smo na ruke kopali i ugrađivali, već bi završili! Ovo je da te kolpa! – ogorčeno će Vicko.
RUPE VREBAJU NEOPREZNE
Dok stojimo usred one iskopane ulice, prošla je jedna mještanka i dobacila nam 'ne znam što bih više ni mislila ni govorila'.
- Mi smo van svijeta! Onaj što je na Stradunu nešto će i vidjet, a ovo sa strane nitko ne vidi. Ovo je turističko mjesto! – očajava.
Na gradilištu u utorak oko 11 ura nema nikoga. Kaže Vicko da su na marendi, da su bili jutros tu. Vjetar pirka i odnosi smrad kanalizacije koji se osjeti u zraku. Sunce prži, gradilište miruje, gosti preskaču hrpe od zemlje i zaobilaze duboke rupe koje je u sumrak teško uočiti. Bit će dobro ako netko ne upadne u jednu od njih jer su označene (i zaštićene) samo komadom plastične trake. Jao si ga onima koji malo popiju, a vidljivost pod javnom rasvjetom koja je dosta daleko je nikakva.
U susjednoj kući apartman su iznajmile četiri mlade Norvežanke. Vidjevši nas s fotoaparatom, krenule su prema nama. Jedna se spotaknula o ruzinavu žicu i skoro pala; brzo smo joj pritrčali. Srećom, ostala je neozlijeđena. Gleda uokolo i širi ruke. Kaže da im je iznajmljivač odmah po njihovu dolasku ponudio povrat novca za najam apartmana. Bile su, kaže, zabrinute za svoj odmor, ali sad su se već priviknule i odlaze se kupati na druga mjesta po Zatonu. Ostat će do kraja odmora jer im je apartman prekrasan, rekla je jedna od gošći.
Tina Louise i Adrian John s početka naše priče čekali su Vicka da ih poveze u Grad. 'Svaki dan nešto izmišljam da ih zabavim', kaže nam njihov domaćin, već očajan od onog što ga čeka dok ovo sve ne završi.
- Ostat ćemo, lijepo nam je tu. Imali smo odličnu komunikaciju s Vickom još prije našeg dolaska, najavio nam je da nećemo moći parkirati automobil ispred kuće radi ovih radova. Mjesto je prekrasno, jedva smo čekali doći – rekao je Adrian. – Moram reći da sam apsolutno oduševljen ovim krajem, ali je problem kad ujutro u 7 i 30 krenu buldožeri i prašina, nekad se osjeti i smrad. Voljeli bismo da možemo sjediti pored mora i čitati knjigu, ali to nam je onemogućeno. Vicko nas vodi posvuda, ali ovo je sramota za turističko mjesto, kvari cijeli ugođaj. Vicko nam se dnevno ispriča po tri-četiri puta, ali nije on uzrok ovom problemu – naglasio je gost iz Engleske.
Dok smo se vraćali, začuli smo zvuk paljenja bagera i vidjeli nekoliko ljudi na gradilištu. Pitamo ih dokad će ovo, kad će završiti svi ovi radovi? Kažu – za tjedan dana. 'To ćete vi brzo ko Japanci?', uzvraćamo. Živi bili pa vidjeli.
GOTOVO DO KRAJA LIPNJA?
Kontaktirali smo i predsjednika Mjesnog odbora Zatona Emilija Puljizevića.
– Uloga Mjesnog odbora u svemu ovome je čisto sugestivna. Nemamo alate pomoću kojih nekome možemo nešto narediti ili zabraniti. Svo ovo vrijeme nismo stajali pasivno i uputili smo niz dopisa prema naručitelju – Vodovodu, izvođaču i nadzoru radova. Ukazivali smo na inertnost, prazna gradilišta, nerad na gradilištu i ovo što se sad događa u sezoni. Za ovo stanje su isključivo krivi sami jer je bilo dana kad nikoga nije bilo. Imam informaciju da će zatražiti produžetak radova do kraja ovog mjeseca, dokad bi trebali biti gotovi i sve betonirano i prohodno – rekao je Puljizević.
- Dovedeni smo pred gotov čin jer je rok za završetak radova 3. listopada. Može sve ostati ovako ili, čemu sam skloniji, dopustiti im tih 15 dana da ipak završe posao, pa da ljudi imaju normalan pristup kućama.
Radovi su počeli, dodaje Puljizević, negdje u svibnju prošle godine, a rok za završetak im je početak listopada 2022. Godina i pet mjeseci.
– To su ugovoreni radovi, to jednostavno tako ide. Dinamiku tih radova koje dogovore s Vodovodom očito ne poštuju jer nije stvar samo dokad će nešto završiti, nego je bitna dinamika. A dinamikom radova je trebalo biti gotovo do 15. lipnja – naglasio je predsjednik Mjesnog odbora Zatona. – Postavite se u situaciju da imate apartman koji vam je prazan jer je sve razrovano, ili će vam gosti doći i pisati loše recenzije. Bolje da vam gosti ne dođu nego pišu loše recenzije koje se ne mogu ispraviti idućih pet godina – zaključio je.
