Oko njih doslovno cvjeta tisuću cvjetova. Nijedan važniji događaj u životu njihovih stranaka ne prođe bez njihovog doprinosa. Voditeljica Vrtlarove cvjećarnice i radionice Luči Marega i njezina zamjenica Slavica Gregur stalno su u cvijeću i zelenilu. Gospođa Luči već je skoro 20 godina u Vrtlaru, dok je Slavica tu skoro cijeli život, pravi je ‘umjetnički direktor’ kojeg se obavezno pita za mišljenje.
– Mene je doveo gospodin Bruno Šišić iz Vrtlarske škole, Arboretum Opeka u Vinici kraj Varaždina, davnih osamdesetih. Vrtlar nas je stipendirao i tako nas je život doveo ovamo gdje smo i ostale. Cijeli život sam tu u struci, ističe Slavica.
Sve vrste cvijeća
Radni dan traje od 7 do 14 ili do 15 sati, ovisno ima li narudžbi, a ako nema, tu su pripreme.
- Nitko ne zna kad će mu zatrebati buket ili vijenac. Ljudi nas kontaktiraju telefonom ili dođu k nama. Imamo i hladnjaču u kojoj se mora održavati cvijeće, pripremaju se materijali za izradu vijenaca i svi ti papiri, trake, da bude spremno kad zatreba, kaže Slavica.
Svo rezano cvijeće inače stiže iz uvoza.
- Četvrtkom dolazi roba, imamo vjerojatno najbolji izbor ekvador ruža u Dubrovniku jer svaki tjedan dolazi oko 500, 600 komada, dodaje Luči.
Njezina kolegica Slavica dodaje kako postoji standard, osnova su vijenci i gerber uz neki dodatak:
- Strankama koje požele nešto posebno vazda se izlazi ususret, uz odgovarajuću cijenu. Osim ruža, imamo sve vrste cvijeća koje možete naći, suncokret, lizijantus, karanfil, anturium, ukrasni kupus, alstromeriju, delfinium, dendrobium, orhideju... Tu su i lončanice, sobno bilje u loncima prosljeđujemo najviše na kućicu na Pilama gdje se više prodaje zbog većeg protoka ljudi. Tako pokrivamo sve, od rođenja do smrti, kaže Luči koja dodaje kako je trenutno u điru ukrasni kupus.
Cvijeće se naručuje jedanput ili dvaput tjedno, freško je i može izdržati ako se mijenja voda i ako ga se malo potkine. Kad stiže roba, više je posla, a cvijeće se šalje na Vrtlarova prodajna mjesta na Pile i Boninovo za dnevne potrebe. Ističe Luči kako cvijeće naručuju i restorani, kafići i hoteli, a one strankama gledaju napraviti sve što traže.
- Prvenstveno se vodiš njihovim željama, nastojiš ugoditi onim čime raspolažeš. Vazda se nađe kompromis, ljudi koji ne znaju što bi, na kraju budu presretni jer su dobili nešto što nisu ni zamišljali. Većina stranaka nema viziju što želi, a s onima koji imaju najlakše je raditi, veli Slavica.
- Najdraži su nam ljudi koji su navikli ovdje naručivati pa reču: “Vi mi to lijepo posložite, vi znate kako ćete!” Za stalne mušterije otprilike znamo što bi, a ako požele nešto novo, nije problem. Svakako, najtraženija boja je crvena, a najviše ide klasika – crvene ruže, otkriva Luči.
Za Valentinovo pripreme zapakiranu ružu koji muški rado kupuju svojim ljepšim polovicama, rijetki hoće buket.
- Muški telefonski naručuju, reču cijenu i adresu za dostavu i to je to. Mi priupitamo je li u pitanju prijateljica, djevojka, majka, koja je prigoda, koje boje ruže, treba li staviti vizitku i što napisati, navodi voditeljica.
Puno je želja
Nažalost, ljudi dolaze i zbog teških trenutaka.
- Dugo sam u poslu i mislila sam da ću steći otpornost na to, ali svaki slučaj te pogodi. Kad ti dođe stranka, zaplačeš s njom, život je takav, stresno je, otkriva Slavica.
S druge strane, bude i veselja.
- Sretni trenuci su kad su vjenčanja i kad se djeca rađaju, kad tata dođe po buket, govori Luči. Za Slavicu kaže kako ima baš visok prag tolerancije:
- Svatko za svoj novac može tražiti ono što želi, pođe čovjek od sebe, normalno, nastojiš ljudima izaći ususret, kad su tužni i sretni trenuci. Zamisliš da si na njihovom mjestu. Sto ljudi, sto ćudi, nije lako s ljudima raditi, iskreno će Slavica.
Neki im naknadno dođu zahvaliti, donesu čokoladu, bombonjeru, čak i tortu nakon vjenčanja, ali i nakon sprovoda u znak zahvalnosti. Navrate i stranci, obično kupe buket ili lončanicu i oni vole ruže. Sve se stigne odraditi.
- Ne primaš narudžbe ako ne stigneš. I mimo smjene ostanemo ako treba, recimo ako je sprovod u pet, ostanemo i odradimo. Za vjenčanja koja su najčešće popodne, radi se cijeli dan, do 14 sati odradiš što ima, a potom do uvečer pripremaš sve za vjenčanja, kaže Luči.
Najčešće se detalji dogovaraju s mladom koja zamisli boju, nijansu i vrstu cvijeća. Pregovaračica je najčešće Slavica, a dosad su svaki put uspjeli udovoljiti željama.
- Ipak je stres u nabavi, dok ti ne dođe cvijeće. Gradsko smo društvo, vezani za jednog dobavljača pa dok ne vidiš cvijeće, nisi miran. Moraš 14 dana prije naručiti da dođe navrijeme, govori Slavica.
Traže se ‘baby’ boje
Mladenci većinom dođu s fotografijama drugih vjenčanja, nerijetko s interneta i požele baš to cvijeće.
- Puno je želja, ali cijena je ipak u većini slučajeva presudna. Mi se pak educiramo, pratimo trendove, ali zadnju riječ uvijek ima mlada. Tražene su nježne, ‘baby’ boje: roza, bijelo, sivo, bijelo – zeleno, boja kože, od zelenila traže eukaliptus i pampas, rijetki traže jake boje... Mlade su na društvenim mrežama i imaju ideju što žele. Nas poslušaju ako striktno nisu zacrtale što hoće, stvarno prihvaćaju prijedloge, pogotovo kad vide cvijeće. Muški uglavnom ne dolaze ili dođu rijetko, ističe Slavica.
- Neki su gori nego žene! (smijeh) Ima ‘teških’ muških mušterija, traže određenu boju, vrstu, veličinu, količinu, znaju bolje od nas, a nije to problem znati danas pored svih tehnoloških čuda. Često misle da sve znaju pa žele vidjeti što nudimo, kad vide koliko je obilje, na kraju reču: “Vi to složite!”, prepričava Luči.
U prostorima gdje drže cvijeće osjetno je hladnije, a djelatnice strankama daju katalog s ponudom.
Muški s buketom kod njih dobro prolaze.
- Normalno je da muški nosi buket, tako sam razmišljala i prije nego što sam počela raditi u Vrtlara. Buket ne treba stavljati u saket, iako ljudi stoput pitaju imamo li veliki saket za buket, priča Luči.
Slavica najviše voli dobiti cvijeće iz prirode, a na poslu je upravo cvijeće najviše privlači, cijeli život je okružena biljkama, jedno je vrijeme radila i u rasadniku, a za rezano cvijeće je postala prava stručnjakinja. Luči voli dinamiku u poslu, ali i cvijeće.
- Svaki dan je drugačiji: vijenac, buket ili vjenčani buket uvijek možeš raditi drukčije, izmišljati. Nema kalupa, svaki dan možeš biti kreativan i slobodan, ovisno kako se osjećaš taj dan, kaže Luči koja voli ranunkule, frezije, anturijume, tulipane, ali i ružu u lijepoj kombinaciji dok je Slavica privržena đurđici. Luči nekad posao odnese doma radi narudžbi, a nekad u slobodno vrijeme razmišlja o kreacijama. Slavici su unuke doma antistres terapija dok razmišlja o narudžbama, o tome kakvo će cvijeće doći i hoće li stići sve naručeno. Došlo ili ne došlo, uz Luči i Slavicu svaki životni događaj proći će ljepše jer su njih dvije za ovaj posao kao stvorene.
