Vodi se žustra rasprava: placa, pjaca ili možda pijaca? Jedno je sigurno, nijedno nije pogrešno, a evo i zašto

Kako se reče, ‘placa‘ ili ‘pjaca‘, što je ispravno i zašto ono ‘drugo‘ ne vrijedi?! Žustra rasprava vodi se ovih dana oko naziva Facebook grupe ‘Virtualna dubrovačka pjaca‘. Jedni bi je odmah preimenovali u ‘placu‘, drugi pak pišu da je od imena važnija ponuda freških domaćih delicija...

A što o svemu misle naši sugrađani, kako oni u svakodnevnom govoru nazivaju tržnicu? Profesorica Hrvatskog jezika u Pomorsko-tehničkoj školi u Dubrovniku Mariela Marković nema dvojbe:

Mariela Marković

Bozo Radic/Cropix

- Ja bih rekla ‘placa‘, ali jasno mi je da i jako puno ljudi govori ‘pjaca‘, to je onaj splitski, dalmatinski. Osobno ne volim ovakve polemike, jer smatram da je jezik živa tvar koja se mijenja. Isto kao što se mi kao osobe ne možemo konzervirati, tako ne možemo konzervirati ni jezik. Jučer sam, primjerice, za lektiru imala dvije Matoševe priče s početka 20. stoljeća, što je danas djeci nerazumljivo, baš zato što se jezik mijenja. U sto godina gotovo se promijenio do neprepoznatljivosti. Mislim da svaki pokušaj da jezik konzerviramo ili da kažemo ‘ajme, u nas se u Gradu nikad nije tako govorilo‘, nema smisla – smatra Marković, pa navodi primjer iz svojih školskih dana:

- Kad sam ja išla u srednju školu, nikad nitko nije govorio šalabahter, tu riječ se povezivalo s zagrebačkim govorom. Današnji mladi pak nemaju drugu riječ za šalabahter, ako će ga uopće koriste danas u doba mobitela. I inače, masa riječi koje smo mi koristili, današnji srednjoškolci nemaju pojma što znače. Ali to prirodno dolazi s mijenjanjem jezika. Po meni ni reći ‘placa‘ ni reći ‘pjaca‘ nije pogrešno. Nijedno ni drugo nije standard, tako da ne može biti krivo. Mi ne možemo govoriti što je u lokalnom govoru ili dijalektu pogrešno ako se koristi. Možemo tek reći je li nešto više ili manje u tradiciji. Jedino u standardnom jeziku, gdje kažemo ‘tržnica‘, možemo reći da je nešto eventualno pogrešno – ističe sugovornica koja primjećuje još neke trendove:

- U zadnje vrijeme se pod utjecajem dalmatinskog spominju i riječi kao ‘fešta‘, a u dubrovačkom je ‘festa‘, no nijedno nije standard. Tu je pitanje što je više u tradiciji dubrovačkog lokalnog govora, no i to se mijenja. Dubrovački govor je danas govor svih ljudi koji su se ovdje doselili iz raznih krajeva i koji su sa sobom donijeli svoje utjecaje, od toga se ne može pobjeći – kaže nam profesorica.

Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen također ističe varijantu ‘placa‘:

Ivan Viđen

Vedran Levi/Dubrovačke Knjižnice

- U Dubrovniku se govorilo ‘placa‘, idem na ‘placu‘, mislim da je pjaca više u smislu trga, a zapravo je poznato da se i naš Stradun službeno zove Placa. Ako živite na Stradunu, imate osobnu iskaznicu na adresi Placa...a sve to dolazi iz latinske riječi koja znači trg. Nisam stručnjak za jezik, ali čini mi se da je više u duhu dubrovačkog govora reći placa. Ovo su stvari koje se pojavljuju s novim duhom vremena, kao što je recimo danas recimo ‘gušt‘, mnogi Dubrovčani će vam danas reći da im je nešto ‘gušt‘ umjesto ‘gust‘. Ili da je netko nekog imbrojio ili imbrojao...Rožata se gotovo poluslužbeno počela pojavljivati kao naziv za desert. A varijanta pijaca? To sigurno nije u duhu hrvatskog jezika, to pripada nekim drugim, nama susjednim, jezicima – govori nam Viđen.

Za mišljenje o aktualnoj dilemi pitali smo i dramsku umjetnicu Izmiru Brautović iz Udruge ‘Govorimo dubrovački’ koja već šestu godinu promiče govornu kulturu Dubrovnika zbog, kako kažu, očuvanja ‘urbanog govora nase sto godina, od Vojnovića na amo‘.

Izmira Brautović, Udruga ‘Govorimo dubrovački‘

Tonči Plazibat/Cropix

- Ja sam oduvijek išla ‘na pjacu‘ jer Placa je Stradun, iako su doduše u prošlosti i na Stradunu bili banci za prodaju. Je li s vremenom i modernizacijom došlo do promjena, to ne znam, ali ja govorila ‘pjaca‘. Svakako, nije grijeh koristiti ni jedno ni drugo. Sve je zapravo uvriježeno, kako je tko dolazio, kako je tko prihvaćao govor. Ja sam išla ‘na pjacu‘. Placa je Stradun, doduše u prošlosti su i na Stradunu bili banci za prodaju. Je li s vremenom i modernizacijom došlo do promjena, to ne znam, ali ja govorila ‘pjaca‘, moja majka također. Svakako, mislim da nije grijeh koristiti ni jedno ni drugo, a pogotovo se ne treba svađati oko toga – uvjerena je Brautović.

Neki će pak reći kako se ‘placa‘ kao starija verzija riječi povezuje s latinskim nazivom, dok korijeni ‘pjace‘ dolaze od talijanskog izraza ‘piazza‘, kao rezultat prirodnog života govora.